Pogled u neku daljnu misao, pozadinu stvara neka dobra stara pjesma. Izolirana okolina i tek primjetni smješak.

U svemu tražim smisao. Puno je toga, jednostavno rečeno bi sve to zvučalo obično, a teško je to izreći tako da zvuči onako kako to uistinu jest. Vani bezbojan dan, ni trak sunčeve zrake, ništa. Ne dam da me to omete. Izmaći nepotrebno još i uspjeva, a dodavanje potrebnog već je veća razina umjetnosti.

A tako je divno hodati bos po travi, a u ruci držati japanke. Budite mi pozdravljeni.