neke su mi stvari kristalno jasne, a još uvijek ne postupam po njima. zato mi se događaju rupe u vremenu. i zato stojim već na krajnjem rubu sebe i kradem tuđe riječi. rušimo se vječno, naš je put bez dna i padanje bez glasa. (a.b.šimić) Post je objavljen 18.10.2010. u 16:13 sati.