Sewen

Kiša se vere po mome staklu,
Nošena burom.
Mješam ozbiljnu glazbu
Sa tamburom.

Pješačim kroz sne
Da stignem do tebe,
I trudim se ravnati ljeta
Poput sam djeteta.

Kiša se suši po mome staklu,
Ostale su brazde,
Ja imam slobodu svoju,
Ti druge gazde!

Rodila me majka sretna,
Tamo gdje je trava meka.
Mala cesta, neprometna,
Na proplanku sunce čeka.

Dala mi je kruh i vodu,
Da iskusim što je svijet,
Al' se vrati svom narodu,
Riječi znam još napamet.

I u dane blagovanja,
I u dane posne,
Pusti dušu neka sanja,
Te livade rosne.
U tjeskobi zagrli je,
Miran pođi spati,
Tvoja će te zemlja sine,
Ucijek cjelivati.

Jedan krasan tip,
Jedan prototip
- budale!
Bez šale!

Ne vidjeh ništa slično,
Idilično, tupo,
- glupo!
Poprilično!

Sumnjiv karakter,
Čudan adapter,
Lude frekvencije,
I trubulencije...

Tiranjia znana,
Iznutra, izvana,
I sa svih strana...
Lica izigrana....

Gdje si, da te svijetu pokažem,
Želim, da ti opet dokažem,
Da sam, svo to vrijeme čekao,
Jer ti, onda nisam rekao,
Volim te.

Gdje si, naš si grad promjenila,
Dal' si ikad se spomenila,
Jednom, stidljivo si htjela ti,
Ali, nisi stigla izreći,
Volim te.

Danas smo stariji i ti i ja,
I sve je manje vremena,
Još ne znam gdje si,
Al' đačkoj ljubavi, sve si,
Tamo čekam te
U osmom be.

Tko zna tko sad raznosi,
Slike moje mladosti,
Drugi ljudi stigli su,
Pa se rata igraju.

Tko zna tko je platio,
I dugove vratio,
Dal' je račun sada čist
Da okrenem novi list!?

Jer još me vežu godine
One davne, najbolje,
Za njih sad svijeće palim ja,
I lomi me nostalgija.
Na tom zidu sjećanja,
Stara fotografija,
Srcu um povlađuje,
Duša se pomlađuje.

Gdje zapisat ću riječ,
Gdje ću zaleć.
Nikada nisam znao,
Tako sam odrastao.

Život me grdo stiska,
A ja poput viska,
Visim jer težim
Ne bježim!

Ne bunim se, šutim,
Samo se ukrutim,
Dok ne prođe jeza,
Onda mi se zeza!

Oda je po žici,
Dira se neba,
Sad je na ulici,
Lipo se sjeba.

Pljesak je ima,
Kraljevsku slavu,
Skoro prid svima,
Izgubija glvu.

Moš mislit šta in je bilo ža',
Sam pa, sam se ubija.
Da ga ne vidu, fintu činidu,
A vidu, znan da vidu!
Sad ni kune od plaće,
A bidan piški u gaće!

Ostarit ću sam,
Bit ću primoran.
Jer me nitko neće,
Nema, treće sreće.

Ostarit ću sam,
Sam i izigran,
Zapamtio nisam,
Da li sam zapisan!

Tko ima matični broj,
Moj!?
Nek se javi,
Il' ostavi...
To bi bilo divno,
Makar anonimno,
Jer bojim se što će bit,
Sam ću ostarit
I umrit!

Dobro se držiš, dobro ti ide,
To klupko nade, srcu je dota
Kriješ ga vješto da ga ne vide,
Reći će ljudi, da je sramota.

Dobro se držiš, hrabra si žena,
Klupa u parku, novi ti dom,
Molitva tvoja, bol je iskrena,
A Njega nema, ni nedjeljom.

Ovim vremenom, proročanstva istječu,
Al' ljudi su navikli, na istu odjeću.
Sve nebitno, koljenima će se gajiti,
Al' ljutskost će, pred drugima zatajiti.

Njegove ne znaš, neće te tvoji,
Nitko za tobom, više ne stoji,
Ima još puno, tvojih sestara,
I na tvoj grijeh će pasti zastara.

Više mi jutro ništa ne znači,
U zadnje vrijeme mi se oblači,
I čekam kad će prostut se kiša,
I noć će pasti pa sve se stiša.

Više ne ljubim, to mi je gore,
Ti na prozore, stavljaš zastore,
Neću te vidjet, ti nećeš htjet,
Izgledi dobri su za umrijet.

Odustajem od tebe ja,
Od pozitivnog vladanja,
I nek me nema
Kad nisi tema,
Moja nada sva.
Odustajem od disanja,
Odustajem od pisanja,
I nek me nema,
Kad nisi tema,
Mojih pjesama.

Tebe su mnogi htjeli,
Od žena se razveli,
Da bi sa tobom bili,
Grešku su učinili.
Jer ti si vatra živa,
U tebi vrag se skriva,
Nećeš se vezat lako,
Sad slušaj me ovako.

A vrijeme ide, ide,
Laži se svima svide,
Al' laži lratko traju,
Sama ćeš bit na kraju.
Kad vatra se ugasi,
Još misliš sretna da si,
Neće ti biti lako,
Sad slušaj me ovako.

Dolje ja, gore ti,
Sve se brzo promjeni,
Grana kad se osuši,
Teško se zazeleni.
Jednom ćeš pitati,
Neću imat milosti,
Za sve što si pružila,
Nisi to zaslužila!

Ma koji anđeli, o čemu pričaš,
Trudiš se samo, da uveličaš,
Ono što nekad ljubav je bila,
Mora da si se dobro napila.

Ma koji anđeli, koje ludosti,
Sve su to obične gluposti,
Ne sjećam se, davno je bilo,
I mene vino, neko je opilo.

Anđeli ne postoje, gdje su znaci?
Oni koji tvrde, to su luđaci.
Anđeli ne postoje, ljudi se tješe,
Kad svoje probleme ne znaju da riješe.
Anđeli ne postoje, obične laži,
Zato istinu u sebi potraži,
Čovjek brodolomac je na pustoj splavi,
Ma sve je to samo u glavi...

Kraj srca te imam, da me griješ,
Jer ti me dušo, uvijek nasmiješ.
Ti si ko zvijezda, koja me prati,
Mojoj si duši, otac i mati.

Kraj srca te imam, tu mir me hrani,
Hvala što jesi, na mojoj strani.
Ti si ko ptica, gledaš s visina,
Tako mi godi tvoja blizina.

Mada je navika,
Srce kaže da.
Srce želi to,
Jer je sigurno.
Mada je navika,
Srce kaže da,
Puno ne treba
Jer si uz njega.

Nisi me nikad gledala,
Ko nekog kog bi voljela.
Nisi se nikad predala,
A dušu si ogoljela.

Po strani, uvijek bio sam,
Ko neka zamjena za sve.
Tu sam da sve ti opraštam,
Umjesto prijateljice.

Dok drugi ima sve,
Dok drugi ima te,
Meni tek mrvice ostale.
Ti drugom daješ sve,
Tebe to ne brine,
A spreman sam voljeti te.

U očaj si me bacila,
Na duši minus je i mraz,
Dal' si me ikad voljela,
Reci, ne vidim putokaz...

Cvitaj zoro, kad ne mogu ja,
Da me sunce zlatno obasja,
Tama me je obuzela sva,
Otkad je od mene otišla.

Cvitaj zoro, budi mi ka cvit,
Teško mi je bez nje i usnit.
Teško mi je kad ne sanjam ja,
Otkad je od mene otišla.

Cvitaj zoro, da ne bude noć,
Da mi svitlom tuga oće proć.
Da mi svitlost malo snage da,
Otkad je od mene otišla.

Cvitaj zoro, prospi se na nju,
Da li čuje moju molitvu,
Pa da vidi da je čekam ja,
Nebi li se meni vratila.

Život je žutilo, rekla si,
Da sve se brzo razvodni,
Danas smo ovdje, a sutra ne
I sve se briše i nestane.

Život je korito bezdano,
Guši se ko nebo zvjezdano,
Sad znaš da ti ne vjerujem
Jer ja u njemu pretjerujem.

Tebe je povukla rijeka,
Možda i mene čeka,
Ali još ne,
Ja sam s druge obale,
Nisi plivati htjela,
I voda te odnijela...

Neće me večeras karta,
Druga ruka, već me škarta.
Oko mene oblak dima,
Nisam s tobom, već sa njima.

Neće me ni kocka više,
Rane mi se otvoriše.
Ono sitno sam popio,
Rado bih se sam prebio.

Previše je luda noć,
Molim Boga kad će proć,
Molim da što prije svane,
Da pred tebe sjetan stanem,
Samo ćeš me poljubiti,
Sve će opet dobro biti.

Ne ide me ovom turom,
Ja samački, svi sa curom,
Kad bi mogla tu sjediti,
Da sve mogu pobjediti.

Taman, ni duži ni kraći,
Ovakve ćeš rijetko naći,
Ovakav te rijetko rani,
Jer drži se po strani.

Cijeli, paket i više,
Još da ti pjesme piše,
Dobiješ ako me biraš,
I još se ne nerviraš.

Ja sam car,
Ja sam ti prava stvar,
Ne spavam noću,
Kad zoveš, doć ću,
Kad želiš, odem,
Jer imam modem,
Lako se gasim,
Daj da te spasim.

Taman, ni veći ni manji,
Taman, ni deblji ni tanji,
Ovakav ti mužjak treba,
Pravi sam dar s neba.

Svatko čeka i dočeka,
Tako čekam na te ja,
Kada bi me djevo bajna,
Večeras poljubila.

Nije Božić, nije Nova,
Nije ti ni rođendan,
Al' je meni djevo bajna,
Taj poljubac potreban.

Ispucale su mi usne
Na tvojim je med!
Kad te budem poljubio,
Ponovit ću red!

Hej mjeseče prijatelju,
Ti na mjestu budi,
Baci malo svojih čari,
Da zamnom poludi!

Ne govorim s tobom više,
Ptice gnjezdo sviše
Pa ga ostaviše.
Preduga svaka minuta,
Strepnjom obasuta.

A meni se više ne luta,
Mene samoća mori,
Tuga me suzama dvori.
Meni nije do puta,
Vrijeme je za stat,
A mir mi neće dat.

Zvijezde ću dotaći,
Prije će sunce zaći,
Nego te pronaći.
Preduga svaka minuta,
Strepnjom obasuta...

Ti si anđel, ti si vila,
Samo nemaš krila.
Ali imaš zlatne ruke,
Odradiš bez muke...

Ti si dama, ti si žena,
Iz kojeg si ti plemena?!
Al' u stvari nije važno,
Odradiš me snažno!

Bičuj me kao roba,
Bit ću ti vjeran do groba.
Slomi svu napetost moju,
Bičuj me u znoju.
Bičuj me do krvi,
Danas sam ti prvi,
Granica je pretanka,
Bičuj me bez prestanka.

Ti si prosta, ti si diva,
Što mi tajne skriva.
Vjerujem ti sve,
I opet odradi me!

Volim dok jutrom blistaš,
Volim dok novine listaš,
I kratke gutljaje kave,
Misli iz tvoje glave.

Volim kad negdje kasniš,
Volim kad mi objasniš,
Sve što mi nije jasno,
Onda to činiš glasno.

Na tebi volim baš sve,
I sve što od tebe je.
To snagu mi da,
I živim ja!

Volim tvoj kolač od sira,
Kad vjetar ti kosu dira.
Volim, što nisam prije,
Sve što je drugačije.

Volim tvoj dah u snu,
Taj osjećaj što si tu,
Volim te zaljubljena,
Volim što si mi žena.

Kratka poruka na jastuku,
Već znadem šta me čeka.
Samačka hladna večera,
A ja baš nemam tka.

I svjesno suzu ispustim,
Bezbroj se pitanja množi.
Ne želim nikom da ikad,
Nađe se u mojoj koži.

Jer riječ sam ja i riječ si ti,
Oboje smo, tvrdoglavi.
I ja sam sam i sama si,
Zar bitno je tko pobjedi!?
Tko koga više povrijedi!?

A mislio sam, to je to,
Romansu srce uzdiše,
Da li je zbilja gotovo,
Il' zvijezde mi presudiše!?

Poznam te ja,
Više od ikoga.
Znam dal' se zapravo smiješ,
Znam da zbog nje piješ.

Svijet vrti se,
I bez nje.
Znam da psuješ nebesa,
Od krvi si i mesa.

Dobro je ,stari moj,
Dobro je, još bolje bit će,
Ustani stari moj,
Sve to je za slabiće.
Idemo, ti nisi to,
Život je ludilo.

Poznam te ja,
Više od ikoga.
Znam, to je prolazna slabost,
Još čeka te života radost!

Godine se nanizale,
Ljudi moji, ko ih broji,
Kada nismo više svoji.
U kašetu sve mi stane,
Pa se kitim sitnim perjem,
Za me' najsjajnijim biserjem.

Godine su bile posne,
Čas bi doli, čas bi gori,
Pa pokipi i zagori.
Za godine plodonosne,
Ja ću palit sviću noću,
Samo one pamtit oću!

Poželjet ćeš jednom zaboravit me,
Onda kad dođe do zasićenja.
Jer samo čovjek obećaje,
Što se obećati ne može.

Zatvori oči, dopusti da te vodim,
Živimo sad, za ovaj tren,
Jedinstveno, neponovljivo je,
Kad si zaljubljen.

Još prije ponoći,
Ja sat ću vratiti,
Zauvijek ostat ćemo tu,
Zarobljeni u vremenu.
I ako sijedu primjetiš,
Pravi se da je ne vidiš,
To mjesec zraku ranu,
Baca u krivu stranu.

Zatvori oči, osmislimo putovanje,
Fantazije glasne su se čule,
Sve su čežnje, molitve,
Pred nas se prosule...

Moje nevere, uvik se vrate,
U vrime kada sve cvate.
Miriše neven, iz vrta viče,
I šta ga čupan, on više niče.

Ima san prsten, nisan ga da,
To san zažalija.
Još je u škrinji, negdi na dnu,
Tamo će ostat, u jorganu.

Život ti uvik šansu da,
A čovik je prokocka.
Ka da je jubav, uzmi pa baci,
Ne moreš vitar, držat u šaci.

Moje nevere, uvik zaprite
Pa san ka dite.
Oće me suze, neće me smij,
Neće me srića, oće me grij!

Činim ti gušte, za me si lik,
Volit ću tebe, ja zauvik.
Kad dušu stisne i nema di,
Uz mene uvik si ti!

Cili je život, uz tebe proša,
Kud god bi poša, doma bi doša,
Još pamtim kad sam, rekla ti - da,
Sa tobom živit ću ja.

Sva šest je u tebi, lipi moj...

I da mi je zadnji dah,
Tebi bi ga dala,
Za tebe disala.
Jer ti si moj smisao,
Ti bi za mene disao istim žarom,
Lipi moj,
Moj romantik sa gitarom.

Znam, ne ovisiš o meni više,
Ti, naviknuta na ovacije,
A one su danas tiše.
Ti mlada, željna demokracije,
Kao država, za sitniše,
Prosipaš aristokratske laži,
I uvijek se nađe netko da te traži...

Ne pristajem na podvale,
Ni na lažne podvale,
Sve to na tebe liči,
Ti s tim se diči,
Ja ću otići...

Znam, ne ovisiš o meni više,
A splele su se grane,
Nema šanse da ukliže,
Samilost sa moje strane!

Naša je priča, poker na skidanje,
Teško na rizik srce odoli,
Na kraju mi smo, oboje goli!

Malo ja sam, malo ti si,
Onda nisam, onda nisi,
Nikad ne znaš, što će biti,
Gdje će dan se nastaviti.

Malo ide, malo stane,
Malo noć je pa osvane,
Ovog puta, teško sviće,
Oseka je, sve je pliće.

Naša je priča, poker na skidanje,
Teško na rizik srce odoli,
Na kraju mi smo, oboje goli!

Malo zebem, malo plamtim,
Zašto uvijek loše pamtim,
Ni ti nećeš ništa reći,
I tebi je lako prijeći...

Naša je priča, poker na skidanje,
Teško na rizik srce odoli,
Na kraju mi smo, oboje goli!

Ne znam kako sam se tu probudio,
Pored nje,
Pamet se ne spominje.
Ne znam kako sam se to usudio,
Pored nje,
Pamet me osuđuje.

Pijana noć je moj ubica,
A ja nisam pijanica.
Neki su ljudi još samnom bili,
I samnom su nazdravili.

Pijana noć sa bezbroj lica,
Osjećam se izdajica.
Neki su ljudi još samnom pili,
Sve smo novce potrošili.

Pijana noć ko kletva neka,
A ona me doma čeka.
Neki su ljudi danas se skrili,
Za sve mene okrivili!

Neki su osjećaji podložni gravitaciji,
Pa se stisnu u izolaciji,
Neki se ne mire sa istom štacijom,
Vječito vape za demokracijom.

Ja svoje dresirah od malih nogu,
Učim ih slušati i radim yogu,
Trudim se držati sve pod kontrolom,
Sve dok se hranimo za istim stolom.

Neki su osjećaji podložni gravitaciji,
Neki su ovisni o tuđoj organizaciji,
Ja svoje držim u sefu pod ključem,
Samo ih samački, nekad izvučem!

Uvik dođe sve na svoje,
Tako život učini,
Meni ti si bija zakon,
Meni bija jedini.

Sve san svoje tebi dala,
Sve san s tobom tila ja,
Slomila je moja krila,
Tvoja laž i nevira.

Priko nekih stvari, ne more se prić,
Kada duša pukne, ko je more dić.
Neću reć ni riči, s vrimenom ćeš znat,
Ti ćeš poslin svega, prvi zaplakat.

Da se noćas svi probude,
Da me noćas svi osude,
Ja pjevati ne bih stao,
I opet bih zapjevao.

Jer tko pjeva, taj se smije,
Čovjek s pjesmom tužan nije,
Svakom pjesma dobro dođe,
I sa pjesmom tuga prođe.

Da se noćas desi čudo
I da stane srce ludo,
Znam da pjesma nebi stala,
I za to vam svima hvala.

Takvo je vrime, švere nas vuku,
Već smo navikli, na ovu buku,
Nemoš u miru, ni poći spati,
Ća čovik radi, sve mu se vrati.

Dokle smo stigli. ko durat more,
Kad od problema, sto njih se stvore,
Malo je smija, po stare dane,
Mijur popušta sa svake strane.

Živin za svaki dan,
I svaki je za me poseban,
Jer iman slike koje me drže,
Dok svit se vrti, brže i brže.
Živin za svaki dan,
Još osmjeh mi je potreban,
Moj lipi svite, kad bi se stiva,
Duže bi traja, duže uživa.

Da mi je malo, mladosti vratit,
Jer ovo vrime, teško je pratit,
Beside slušat o stareg svita,
Tamo bi stala, ako ko pita!

Još ponekad, tako dođeš mi u san,
Pa se trzam pa sam cijeli nemiran,
Kao da mi vrijeme stane,
Sjećanje na one dane,
Vrati se.

Nisam više onaj koji čeka te,
S vremenom se stara lica izgube.
Lijepo si se čujem snašla,
Pravu ljubav si pronašla,
Za sebe.

Svejedno, pitam se bivše moje,
Što bi bilo od nas dvoje,
Da si onda pristala,
Da si onda rekla - da,
Dal' bi bili sretniji,
Sretniji, pametniji,
Il' bi tuga iz mog sna,
Bila glavna nagrada!

Osta san
Na pola mokar, na pola suv,
Mrvin se,
Ka i baškotin, stari kruv,
Za nešto naše san živi
Beze tebe ne znan di bi!

Kasno je
Rekla si da te čuju svi,
Odlaziš,
Više se nećeš vratiti,
Ko ti se sada divi,
Bez tebe ne znan di bi!

Iz falše san igre ispa,
Probudija se kasno, prispa,
Pa mi je ža,
Jer san te volija.
Ma neka je falša bila,
Meni se svidila,
I što je najbolnije,
Još volin te!

Više ti ne vjerujem,
Ne pretjerujem,
Sad je onoga fanatika,
Ugušila romantika.

Samo osjećaji pusti,
Kad zagusti,
Tjeraju me iz te panike,
Ko iz navike,

Bacit ću slike u kotao,
Da se rastope i da ispare u dim,
Jer sam se tugom omotao,
Pa više sreću ne vidim.

Prodat ću sjećanja za cent,
Da ih se riješim i da me ne opsjedaju.
Više mi nećeš u pamet,
Novi se dani redaju!

Nisam sa puškom rođen,
Ona mi je data da se branim,
I da ranim...
Nisam sa puškom rođen
Pa dok pucam, da se smijem,
I ubijem...

Teško iz smeća,
Doći do cvijeća...

...

Ponio sam osmjeh u rezervi
I pune šake tuge.
Ulice pune starih konzervi,
Ulice duge...

Al' vlada mir
I ja ko pionir,
Marširam pred straže,
Jer suci me traže...

...

Sad sam u ćeliji,
Zreliji,
Jer da sam znao,
Ne bih se predao!

Braća me izdaše moja,
Izmazana, svih boja,
Prevara i sumnja me hvata,
U ovom ratu poslije rata!

I što je Hrvatska koju sam htio?
U čijem sam to ratu bio?
Za koga sam mladost ostavio?

...

Jel' to kletva što stoljećima patnju kroji,
Ljudi moji...
Izjeli smo i prodali sve
I sebe...

Ka od cakla, život puca,
Ni miseca, niti sunca.
Dikod dođe priko glave,
Ni beside nisu zdrave.

Vrime leti, uvik priša,
Vitar neće da se stiša.
Ća od žeđi, ća od gladi,
Uvik jadi, samo jadi.

Ja ne tražim da se vrati,
Kad smo znali ljubovati,
Kad smo znali zapivati
I zajedno večerati.
Neka ide svojim tokom,
Al' polako, a ne skokom.
Vrime će nas ovo ubit,
I svi ćemo brzo umrit.

A sićanja čuvat valja,
Da ne bdu puno dalja.
Barem jednom u misecu,
Pomolit se svome svecu.

Barem jednom se okupit,
Uz čašicu koju lupit,
Da nam dica unaju upit,
Jer nit' platit, niti kupit...

Ka da san od šečera,
Cili se rastopija,
Neće srića pod moj krov,
Već je star i triban nov.

Puno san se savija,
Slabo šav zavarija,
Otkad ti si išla ća,
Samo bol san pojača.

One naše zore zapamtit ću,
Budna si, mirišeš po cviću,
Fali mi čaša tvoje priče,
Rekla bi - uvik vako bit će,
A prođe sve i vitar je prista,
Tek sićanja ka arja su čista.

Puno san se skrivija,
Ća san to doživija,
Niti živit, niti mrit,
A teško je vaki bit.

Neću priznati da si slabost moja,
Da sam za tobom bio lud,
Neću priznati da mi bilo koja,
Sve i ugodi, uzalud.

Neću priznati, kako stvari stoje,
Da sam sebičan za oboje,
Neću priznati mada gotovo je,
Dvije istine ne postoje.

A progoni me prošlost stvarno,
Pogubno i fatalno...

Teško se pomiriti s tim,
Nisam naučen da izgubim,
Sunce dolazi, al' oblak je tu,
I hladne kiše samo padaju!

Vodija me dida, vodija me pape,
U majici biloj, u rebe i šlape.
Nediljom popodne, i kad prite kiše,
Čini mi se ćutin, Stari Plac još diše.

I ja svog sam sina, u bilo obuka,
Idemo na Poljud, bodrit svog Hajduka.
Navijačka pisma, Dalmacijom ori,
Za Hajduka ovo, virno srce gori.

Hajduče,o Hajduče
Idemo do pobjede,
Ta bilina opija
Uvik ću te volit ja!
Hajduče, o Hajduče
Nek te slavom pronese
Vitar i kroz nevrime,
Moje srce kuca za tebe!

Zaklinjem se danas, na pravdi sam Boga,
Volin te dok živin, neću priko toga,
I dušom i tilom, ja sam Njemu predan,
Ovim virnim srcem, jer Hajduk je jedan!

Putuje pisnik, šupljih postola,
Kratkog kaputa i vrata gola.
Teške su, tvrde, varoške skale,
Klimave noge, skoro izdale.

Putuje pisnik, u dugu noć,
Još jedan đir, mora je proć,
Vidit kantune, doma o cara,
I čuti beside sa pazara.

Tiho u mraku, more se snać,
U čaši dec je vina,
Tek će ga ujutro, ladna pronać,
I reći će svima,
Umra je zanji feral monadi,
Od komedije, ostali su jadi...

Čini mi se ponekad, ne hodam,
Ja letim!
Poravnavam horizont,
Spajam noć i dan,
A život mi lako lomljiv,
Sav isprekidan.

Čini mi se ponekad, ne pričam,
Ja gledam!
Osluškujem, dodirujem,
Nevidljive materije,
A život mi iscjedio
Zadnje baterije.

Još imam neke dvojbe,
Skrivene želje visini,
Još sanjam neke snove,
Brinem se, ne brini.

Još tražim svoje mjesto,
Danima i noću,
Još imam snage živjet
I čini mi se hoću!

Platija nisi, popija litar,
Na moja jidra, posla si vitar,
Prinosiš riči, nisan ih reka,
Iza kantuna, dišpet me čeka.

Ti si mi prvi, zapeja nogu,
Ja više trpit, neću, ne mogu,
Ja da san krvi i još bi dava,
Ti nisi čovik, jer ti si Đava.

Prijatelju, tako san te zva,
A sad više nemaš imena.
Morebit te briga nije,
Šporka voda lice mije,
Ja nisan pripozna prije,
Šta se to u tebi krije.

Prijatelju, tako san te zva,
A sad više nemaš imena.

Ona je princeza, pravu krunu ima,
Kad mi bude cura, falit ću se svima.
Ićemo na selo, vrtlić okopavat,
Na friškom se zraku, more lipo spavat.

Ona je princeza, ona mi se kune,
Zbog mene će svoje, odreći se krune.
Krv ćemo pomišat, crvenu i plavu,
Imat ćemo dicu, rumenu i zdravu.

Šta je ljubav, nek svi vide,
U ljubavi meni ide,
Smijali se meni ljudi,
Sad se svako čudom čudi,
Srići ne vidi se kraj,
I ja evo, posta kralj!

Ona je princeza, plemenita roda,
A danas po selu, naše blago voda.
Ustala je rano, moram joj pomoći,
Ravno iz Engleske, gosti će nam doći!

Ti predobro znaš, gdje sam ja,
Ti si mene sve naučila,
Godine sad su, neuvjerljiv broj,
Tebi sni laki, a meni nespokoj.

Ti svilenim dahom vraćaš me,
Tamo gdje se pješke ne može,
Držiš me budna, a zapravo u snu,
Čas sam visoko, a znam da sam na dnu.

Oprostit ću ti zablude,
Kad te više ne bude,
Oprostit ću ti laži sve,
Koje su mi prisjele,
Oprostit ću ti sve, što ne možeš shvatiti,
Samo jedno ne, što se nećeš vratiti!

O mladosti, još se sjećam,
Pupoljak sam bila,
Od malenih nogu majka
Mi je govorila.

Procvjetat ćeš 'ćeri mila,
K'o u vrtu cvijeće,
Samo jednu mladost imaš,
Vratiti se neće.

Ne miriši na sve strane,
Trnjem se zaštiti,
Nauči se muška srca,
Lako polomiti.

Samo onog koji čeka,
Njemu miris pruži,
Taj će 'ćeri u životu,
Vječno da te služi.

Budan sam, noći sve,
Adrenalin puca me,
Zbog proklete ljubavi,
Što misli mi rastavi.

Da nisam sa društvom pio,
Ja na dnu bih bio,
Al još sam uvijek jak,
Ko pravi vodenjak.

Ti, ti si se svetila,
Ti, ti si mi prijetila,
A ja ljubav sam molio,
A ja, ja sam te volio.
Ti, nisi prepoznala,
Ti, ti nisi ostala,
A ja kad svane novi dan,
Opet sam slobodan.

Budan sam zbog tebe,
Bezgriješan bacam kamenje,
Al još sam uvijek jak,
Ko pravi vodenjak.

Isprazni svoje džepove,
Isprazni vrhove istine.
Jer ispod kore su laži,
I to te satima snaži.

Isprazni snove živčane,
Isprazni riječi živčane,
Kao metke iz rafala,
I reći ću ti hvala.

Nisu svi k'o vedar dan,
Ni ti nisi Petar Pan.
Željezna ti je ruka,
Bolje ti stoji kuka.

Nisu svi mliječna staza,
Nisi ti jedina oaza.
Ti si vatra kad tinja,
Ti si kao pustinja.