Dobro se držiš, dobro ti ide,
To klupko nade, srcu je dota
Kriješ ga vješto da ga ne vide,
Reći će ljudi, da je sramota.
Dobro se držiš, hrabra si žena,
Klupa u parku, novi ti dom,
Molitva tvoja, bol je iskrena,
A Njega nema, ni nedjeljom.
Ovim vremenom, proročanstva istječu,
Al' ljudi su navikli, na istu odjeću.
Sve nebitno, koljenima će se gajiti,
Al' ljutskost će, pred drugima zatajiti.
Njegove ne znaš, neće te tvoji,
Nitko za tobom, više ne stoji,
Ima još puno, tvojih sestara,
I na tvoj grijeh će pasti zastara.
Post je objavljen 27.01.2011. u 00:36 sati.