Takvo je vrime, švere nas vuku,
Već smo navikli, na ovu buku,
Nemoš u miru, ni poći spati,
Ća čovik radi, sve mu se vrati.
Dokle smo stigli. ko durat more,
Kad od problema, sto njih se stvore,
Malo je smija, po stare dane,
Mijur popušta sa svake strane.
Živin za svaki dan,
I svaki je za me poseban,
Jer iman slike koje me drže,
Dok svit se vrti, brže i brže.
Živin za svaki dan,
Još osmjeh mi je potreban,
Moj lipi svite, kad bi se stiva,
Duže bi traja, duže uživa.
Da mi je malo, mladosti vratit,
Jer ovo vrime, teško je pratit,
Beside slušat o stareg svita,
Tamo bi stala, ako ko pita!
Post je objavljen 15.01.2011. u 11:42 sati.