Poželjet ćeš jednom zaboravit me,
Onda kad dođe do zasićenja.
Jer samo čovjek obećaje,
Što se obećati ne može.
Zatvori oči, dopusti da te vodim,
Živimo sad, za ovaj tren,
Jedinstveno, neponovljivo je,
Kad si zaljubljen.
Još prije ponoći,
Ja sat ću vratiti,
Zauvijek ostat ćemo tu,
Zarobljeni u vremenu.
I ako sijedu primjetiš,
Pravi se da je ne vidiš,
To mjesec zraku ranu,
Baca u krivu stranu.
Zatvori oči, osmislimo putovanje,
Fantazije glasne su se čule,
Sve su čežnje, molitve,
Pred nas se prosule...
Post je objavljen 19.01.2011. u 23:19 sati.