Ka od cakla, život puca,
Ni miseca, niti sunca.
Dikod dođe priko glave,
Ni beside nisu zdrave.
Vrime leti, uvik priša,
Vitar neće da se stiša.
Ća od žeđi, ća od gladi,
Uvik jadi, samo jadi.
Ja ne tražim da se vrati,
Kad smo znali ljubovati,
Kad smo znali zapivati
I zajedno večerati.
Neka ide svojim tokom,
Al' polako, a ne skokom.
Vrime će nas ovo ubit,
I svi ćemo brzo umrit.
A sićanja čuvat valja,
Da ne bdu puno dalja.
Barem jednom u misecu,
Pomolit se svome svecu.
Barem jednom se okupit,
Uz čašicu koju lupit,
Da nam dica unaju upit,
Jer nit' platit, niti kupit...
Post je objavljen 12.01.2011. u 00:21 sati.