Sewen

Kako smo se smijat znali,
Za smij smo se otimali,
Mi smo dica,
Bi nam krilatica!

Danas smija puno fali,
Ma mi nismo odustali.
Još smo dica,
Nam je krilatica!

I smijem se i smiješ se,
I cili svit nam ravan je,
Nemamo granica,
Ka ni zadnjih stanica.

Nosimo virus od smija,
Svim judima puno prija.
I najveći snob,
Od smija je rob!

Ima san pivca, bija je faca,
Na druge pivce, uvik se baca,
A koke nikad ,pogleda nije,
Možda se srami pa im se krije.

Reka san proće, mlad je i zelen,
On je ka lane, postaće jelen,
Jer vidin druge pivce kad šuta,
Ma on je tija postat košuta.

E moj pivče,
Moj naivče,
Ti si triba bit mezimac,
Al si posta defenzivac,
Gay u gradu more proć,
Al na selu, neće moć,
Nema jaja pa na koncu,
Zaglavija si u loncu.

Cilo je selo puklo od smija,
Jer moj je pivac ka kokoš bija,
Tvoj lipi pivac, ljudi me tlače,
Ne kukuriče, već kokodače...

Volio bih biti muha,
Da ti zujim, da te smetam,
Da sam pokraj tvoga uha,
I da živce ti prošetam.

Volio bih biti muha,
I na tvoje rame skočim,
Jer ti za me ne maš sluha...
Da ti branim, da te kočim.

Muha je sposobna bez stida,
U trenutku da ti nestane z vida,
Da ti bude noćna mora, mana,
U dvadeset sedam dana..
Muha može da se zainati,
Sve od reda živce počupati,
Ona dođe tako nepozvana,
Traje dvadeset i sedam dana.

Volio bih biti muha,
Da te ovih dana malo pratim,
A ti, ko da vidiš duha....
Da ti za sve prostakluke vratim...

Čvrsto ne vjerujem u slučajan susret!
A sve dosadašnje, moram ti priznati,
Namještao sam pomno i po planu.
Pitam se ponekad,
Koji bi idiot bolje glumio od mene?
Pred ogledalom sam John Wayne,
Na ulici me nema....

Odlučio sam biti praznovjeran!
I ne želim javno mnijenje psihologa,
Da ustvrde kako je nemoguće biti bahat,
I mahat dokazima o postojanju sila.

Probavljam i prerađujem planinski vjetar,
U plastične ovitke.
Da ga sam sebi servirati mogu.
Jer s vremena na vrijeme osjetim dodir,
Koji mi je nudio i slobodu i grijeh,
Obuzeo dušu pa oduzeo sve!

Ali kraljevi naši zamjeniše mjesta,
Dva umjetnika stjeraše istinu u kut....

Testirah svoje misli na poligrafskom aparatu.
Sedam sam puta pao, a to mi je sretan broj!?
I iz očaja sam zavolio miris paljevine.
Sva točna rješenja kod mene ne vrijede.
Valjda sam neuk!
Valjda mi se karte posložile nisu,
A i dalje uporno krojim beskonačnost,
Bez tebe, sa tobom se nadam....

Koliko ću još puta zamahnuti krilima,
Ne znam!
Jer možda ih i ne trebam....

Imam pištolj u ruci,
Kao da je s tijelom srastao,
Jer bezbroj puta sam se opraštao,
Al ovaj put, ovaj stvarni put,
Odlučan sam i krut.

Pucat ću,
Hladan se čelik lijepi,
Dok spavaju svi i nitko ne strepi,
Ovaj put, zbilja sam ovaj put
Poprilično ljut!

Nadam se brzoj smrti,
I da me neće čuti,
Da ću se snaći,
Da će me tek s jutrom naći....
Bang!

(Još jednu, zadovoljno palim,
Ljudi, samo se šalim.....)

Na prozore, naslanja se jesen,
Surovo i vlažno,
Staklenih očiju sputavam dah!
To više nije važno.

Samo sam ja
Iza prozora,
Zamagljena...

Kao romansa koja tiho gasne,
Kao izgubljena karta,
Porušeni zidovi, bedemi u vatri,
Kao Sparta.

Al samo sam ja,
Iza prozora,
Zamagljena...

Neće jesen da zazlati,
Jesen pamti.
Ja ne želim dugovati,
Ne dam ti...

Potiskuješ osjećaje, vodniš vlažan zrak,
Noćas ću zaručiti patnju,
Bio sam vulgaran, oprosti mi,
Noćas ću naručiti pratnju!
Čega se bojiš mila,

Zbog čega si me ostavila,
Znaš da neće proljeće zbog jedne laste,
Zašto se skrivaš draga,
U kuću ulaziš straga,
Tvoj strah bez razloga raste.

Samo reci ne i ostavi me,
Reci bilo što,
Reci da je gotovo,
Samo me ne ostavljaj tišini,
Reci bilo što,
I ja bih krenuo!

Što me tako čudno gledaš,
U busu kraj mene sjedaš,
Vibracije šalješ čudne,
Sve su uzaludne.

Ja sam fina djevojčica,
Mamina sam mezimica,
Nisam dijete bez kontrole,
Iz fine sam škole.

Rekli su mi,slušaj starce svoje,
Na kraju se mila, mrtvi broje,
Uči školu, život ne promaši,
Najviše se cijene odlikaši.

Uporan je, što mu mogu,
Dvaput sam mu dala nogu,
Sve se više srce steže,
Možda se poveže.

Stvrdla se tinta na peru,
Ni karte više nima,
Sve je u transferu,
Ko još pisma prima.

Gubu se slova i riči,
Linija puca tanka,
Sve ća je staro miči,
Izvoni bez prestanka.

Ko još pisma piše,
Nema ni glasnika više.
Bože moj koje je vrime,
Ladniji judi od zime.

Svoje ću pismo ukrasit,
Pisat ću dugo u noći,
I sviću neću u gasit,
Svakom će pozdravi doći.

Nemam vezu danima,
Ništa me ne zanima,
Sve adrese brisala,
Iz sveg se ispisala.

Rijetko vani izlazim,
Ljude mimoilazim,
Ide zima najljuća,
Čekat ću do proljeća.

Zima, zima, studen nosi,
Sunce hladi i prkosi,
Taj što treba, neće zvati,
Mene nema tko grijati.

Šalovi, rukavice,
Duge uz vrat majice,
Ne pomaže ništa znaj,
Kako mi je ne pitaj!

Pogled ti je dijamantan
Zapravo si arogantan,
Pun si sebe, to se zna,
A baš takve volim ja.

Ja se ne bih kajala,
Dobro ti pristajala,
Suprotnost me privlači,
Hajde samnom otkači.

Super heroj si moj,
Evo ti broj.
Zovi me dan i noć,
I ja ću doć.

Kad budemo skupa mi,
Sve će se izravnati,
Ja sam ti i ti si ja,
Bit ćeš kao bubica.

Vrijeme je za spajanje,
Kasno je za kajanje,
Možda grubo zvučim ja,
Ipak sam ti potrebna.

Uzat ću te za pjesnika,
Da mi pjesme pišeš.
Uzet ću te za proljeće
Pa da mi mirišeš.

Uzet ću te za oblake,
Da mi lice miješ,
Uzet ću te za sanjara,
Ti me razumiješ.

Ti ti ti, ti si moje sreće znak,
Ti ti ti, kad mi treba, ti si jak,
Lako te je voljeti,
Teško ti odoljeti,
Ja sam svoju ljubav birala,
I tebe sam rezervirala.

Uzet ću te za maštanje,
Pa da s tobom letim,
Uzet ću te - svakodnevno,
Ja se tebe sjetim.

Uzet ću te ma što bude,
Ti mi razum hraniš,
Uzet ću te za heroja,
Da me od sveg braniš!

Prijatelju, nije bitno,
Na moj račun stavi sve,
Ja ne pijem što se pije,
Već ja pijem radi nje.
Prijatelju, ista runda,
Kocku leda stavi više,
Lagala me i na kraju,
Nije htjela da potpiše.

Hej noći, nemoj proći,
Spusti zavjese do dna,
Ostanimo tako skupa
Zagrljeni ti i ja.

Prijatelju, evo zore,
Nisam joj se nadao,
Ovaj put sam zbilja stari
Pošteno nastradao.
Nije meni prijatelju
Žao što sam bio njen,
Nadao se jednoj sreći
A sada sam ostavljen.

Znam, čuvaš me u prošlim danima,
U nekim starim romanima,
Al ne čitaš ih više,
Da ti prošlost ne miriše!

Znam, imaš me u dnu ladice,
Duplo dno, dobro skriveno,
Al ne otvaraš je,
Da ti prošlost ne pomuti sne.

Imaš prividan sklad,
Ja na to pristati nisam htio,
Ja sam te volio.
Ne pitaj me koji sam grad,
Linija je čvršća od zida,
Da se ne pokida.

Znam, još sam u kutiji prašnoj,
U odaji mračnoj i strašnoj,
Al dobro je da sam tu,
Priviđenje briše iluziju.

U sutonu utapam sunce,
Jednim pogledom.
Zamrzavam udisaj!
Želim da vječno traje osjećaj,
Koji potiče na čekanje.

Crvenim znojne dlanove,
I pravim rezove života,
Jer isječci su bitni za opstanak!
Ječi borovina na ramenu,
Miriše cvijet u kamenu.

U sutonu izdišem zvijezde,
Moje se zjenice lako skupljaju.
I prvi parovi se vraćaju....
Možda bih volio biti statua,
Kameni dio nekog bedema....

Sad kad si otišla,ostala su sjećanja
U svakom kutu sobe,sve na tebe podsjeća.
Negdje smo zastali, na pola ja, na pola ti,
Al nisam siguran, da smo to i zaslužili.

Nebo mjenja navike,
Ko ljudi maske i uloge,
Bez pravih razloga,
I sve se ruši,
Na mednoj duši,
Tu nema pravila,
Tek je priča ostala!

I gdje se vratiti, kome pažnja pripada,
Putnik kroz vrijeme sam koji ništa ne mjenja.
Još uvijek čovjek sam kome znači svaka riječ,
Ako si sretnija, bez poraza predajem meč!

Sve je pustoš i praznina,
Ko napuštena domovina,
Pa se pitam, što mi to treba,
Istinu krojim sa tuđega neba.

Svaki zakon, nema smisla,
Svaka riječ mi je suvisla,
Pa se pitam, zašto sam pala,
Kad sam tebe upoznala.

Ti cjelivaš mi usne, a sve je lažno,
Ruke ti teške i robusne, grliš me snažno,
Ja znam dok si tu,
Misliš na nju,
Slabost si moja,
Izvlačim deblji kraj tog dvoboja!

Sve je meni tako strano,
Ja ko grožđe neubrano,
Što mi dan to sreću krije,
Vino bacam, vodu pijem...

Niko je nije tija,
Ni da je primjetija,
Suva je grana bila,
Otkada se rodila.

Niko je nije vidi,
Da in se malo svidi,
Od njena krhka tila,
Ni dila ni nedila.

Ona se samo smijat tila,
A sudbina joj zapritila,
Umisto cvića, dala draču,
Tu njena dica ne plaču....

Ona se samo smijat tila,
Ona bi volit naučila,
Malo je slasti od pelina,
Znala je Marčelina.

Nisam te ima kad za volit,
A nisam zna da će bolit.
Ka nikada prije,
Molim oprost za grije.

Bija si sve moje nade,
A sad mi te tako ukrade,
U kušnji sam jako
I Boga zamrzit lako.

Rođeni,
Kojim smo to paklom vođeni,
Kako su to stvari krenule,
Skrenule, rođeni,
Sad smo svega oslobođeni,
Ti boli, a ja sreće,
Pa me neće....

Eh da oće život da mi mine,
Usnuli moj sine.....

Kao sunce što se javlja,
Pa promjeni kiši plan,
Tako i ja dođem tebi,
I poželim dobar dan.

Što si ljuta, što me koriš,
Svi zakasne, e pa šta.
Nadoknadit ću ti dušo,
Nije Nova godina.

Razumi me milena, objasnim ti stručno,
Drugi put ću ljubavi, sat naviti ručno,
Sanjivo kad pogledaš, a na licu smješak,
Obećajem kraljice, ja bit ću tvoj pješak!

Sa svih strana bura tuče,
Teško oka sklopiti,
Ovoj priči, sve se slaže,
Samo još joj fališ ti.

Pod koletom žila kuca,
Sve od snage život puca.
Ka sa puta, ja san stiga,
Prije vitra, prije sniga.

Nit je vitra, nit snig pada,
Vidin kuća mi propada,
Popucala sva su cakla,
Vlaga vrata je razmakla.

Ka da nije bila živa,
Još mi teže, mir se stiva.
Mislija san, kad zagusti,
Tu će srce da se spusti.

U starosti, čut ću dicu,
Voze karet niz ulicu,
Žene kledu, pa se miru,
Pa kroz stare škure viru.

Kako san se privarija,
Prerano san ostarija.
Ali san se kasno vrati,
Nema mene ko čekati.

Stari ljudi su zaspali,
Dica sve su zaključali,
U svit pošli, ja sa njima,
Kod kuće smo u gostima.

Ja san evo, prvi stiga,
Ja san prvi se podiga.
Tilo sve od sebe daje,
Vratimo sve običaje.

Očekujem, sve od reda,
Nek se vidi, da se neda.
Misto di smo skupa rasli,
Vatru nismo još ugasli.

Loša noć,
Iza mene dubok strah od prevare,
Pitam se,
Da li sretne ljubavi još postoje.
U mislima, smak svjetova,
Sa kim se to, borim ja,
Sva pitanja su bezvrijedna,
Ili je problem shvaćanja...

Duga noć,
Previše spoznaje,a malo istine,
Pitam se,
Da li je vrijedilo zavoljeti te,
Pa prebirem, po stvarima,
Koje si ti, sačuvala,
Na pitanja, odgovora nema,
Odavno potrošena tema...

Za košmar kriv sam ja,
Mene si povula,
Al valjda, trebalo je proć i to,
Nije svako zlo za zlo....

Sklopi oči i pokušaj spati,
U snovima ću te dozivati.
U snovima, kad ne mogu stvarno,
Neka bude, spontano, nemarno.

Sklopi oči i pomisli na me,
Osvjetli mi put iz tame,
Osvjetli me da sa tobom sjajim,
Prema tebi osjećaje gajim.

Opusti se i voli me,
Ne budise, ne budi se,
Dobri ljudi, ta je ljubav prava,
Pustite ga neka spava.

Sklopi oči, noć neka potraje,
Uzmi ono što ti život daje,
Uzmi ljubav koja ti se nudi,
Tek se onda sa menom probudi!

Možda prepoznat ćeš me,
Dok se s jutrom rukuješ.
Poslije izgorene noći,
Bar toliko mi duguješ.

Ja ti dođem ko splav,
Sastavljen na brzinu, nikakav,
I propuštam...

U meni tinja blagovijest,
Znam meni nema premca,
I napit ćeš se bevande,
Sa mojega zdenca.

Al pokrit ću te grijesima,
Lažnim i svježim osmjesima,
Nebesima...

Ako zamolim te ja,
Da li bi me sakrila,
Između dva vruća tosta,
Dok ne kažem da je dosta,
Ako zamolim te ja,
Da li bi mi vratila,
Riječ za riječ i tren za tren,
Još sam zaljubljen....

Da sam morao,
Bio bih orao.
Ali nisam,
Ma s njim sam prisan.

Da imam glas,
Bio bi pas.
I režao,
Puno bih ležao.

Da sam htio,
I kit bi bio,
Pa plivao,
U moru bi uživao.

Ma čovjek ja sam,
Ja se ne glasam,
Ne pušem,lajem,
A sve izdajem!

Ne prilazi meni,
Ja nisam izgubljeni!
Žilav sam ja malac,
Imam oštar palac.

Rođeni sam lovac,
Ne treba mi novac,
A konto nije loš,
Što ćeš još?

Ja imam nešto drugo u vidu,
Nekog tko je bliže zidu,
A ne ploči!
Odskoči!

Ne prilazi meni,
Ja nisam zaljubljeni,
Žilav sam ti malac,
Čuvaj palac!

Njene usne ne zbore,
Ne poznaju odgovore,
I ne žele dogovore.
Nema mira da se nađe,
Nema ništa, osim svađe!

Njene usne ne zbore,
Ne pitaju, gdje sam bio,
Čega sam se ostavio?!
Utjeha je riječ mi strana,
Gorka sa njenih usana.

Nemam svijetu što sakriti,
Strah me, sam ću ostariti,
I pisat ću pjesme sjetne,
Sve su tuge, duge, duge,
I rođene punoljetne....

Pjesme sam svoje prodao za nešto sitno.
Bile su za te' ,al' to sad nije bitno.
Otkad ti ode, vrijeme mi studen stvara,
Za nove pjesme, ja više nemam dara.

Ja sam još jedna duša, što brzo plane,
S bolom se budim, nitko ne čeka na me'.
A ti si zvijezda, sjajiš vedrinom ljeta,
Ja pogan griješnik, za kojeg još si sveta.

Tko te budi spavalice,
Tko ti ljubi sneno lice,
Tko ti želi, jutrom dobar dan?
Moju kavu, ti si pila,
Sad je slađom zamjenila,
Šećer vara, pa me umara.

Rano, prije sedam,
Posmrtni marš radnika,
Ugušene tvornice....
Patnici,
Kad sunce se javi,
Penju se do govornice...

Ali nema glasa,
Nagriženo grlo,
Od nikotina i rakije...
Izborano lice,
Ko zarasla cesta,
Od makije....

Leti bili golube,
Ispod njene ponistre.
Pa joj kucaj krilima,
Ako nije zaspala.

A ako mi draga spi,
Ti mi natrag doleti,
Poslat ću joj riči par,
Da mi dragoj budu dar.

Šta si rano pošla spat,
Pismom ću joj prošapćat,
Neka znade, sinoć san,
Doša kasno, umoran.

Poruku kad vidiš ti,
Nemoj da te rastuži.
Do večeri stić' ću ja,
Da bi te pojubija.

Pala rosa,vrlo važno,
Okolo je vlažno.
Neće vanka, moja Ranka,
Još bi spavala,
A s njom bi i ja.

Pala rosa, nije bitno,
Poljubi me hitno.
Neće vanka, moja Ranka,
Sviđa mi se sve,
Kad sam pored nje!

Ranka čeka da osvane,
Da na prozor sunce bane,
A meni je gledat milo,
Njeno bilo tilo.
Neće Ranka ladne vode,
Ne smeta mi moj narode,
Svejedno je cijenim,
Oću da se ženim!

Rekli su mi, svugdi se pucalo,
Kad je moje srce zakucalo.
Još se sićam, iznad moje glave,
Piva Thompson, bojnu Čavoglave.

Uči sine, rekla mi je mati,
Meni draže, bilo zapivati.
Učija sam akorde i note,
Sad znam šta ću, lipi moj živote.

Nek se praši, nek se trese,
Lipe stvari, nek se dese,
Sve nas ludi ritam ljulja,
Neka noć nam bude dulja.
Bože, koliko vas ima....
Ja sam Borna, hvala svima!

Fala papi, šta radio sluša,
Zbog njega san pivat i pokuša.
Još se sitin, kad na "želje" stave,
Piva Thompson, bojnu Čavoglave...

Sve manje uživam u razgovoru s njom,
A ljubav okrunih državnim pečatom,
Potpis sam dao i ludovao cijelu noć.

Sve manje letova, sve više ponora,
Sve više potreba, premalo donora,
Nešto me koči, njezine oči, ne vidim.

A strah me priznati,
Da je ne povrijedim,
Da je ne ostavim....

Skupljam suze mjesto poljubaca,
Tražim sunce, a vjetar me baca,
Ja bih vatru, a vjetar me hladi,
Jer bili smo, zaljubljeni mladi.
Skupljam suze da ih poslije pijem,
Volio bih, ali ne umijem.
S tobom bit ću, kada ti zagusti,
Al' me pusti, al' me pusti....

Ti mi kažeš, šta ne cvitaš,
A ja tebi, šta me pitaš.
Neki vrag je u me' uša,
I krv mi se muti, zgruša.

Ne pitaj me, di san bija,
Još se nisan otriznija.
Noć za dan san ja promini,
Izvuću se, ma ne brini.

Zapiva bi, kašalj neda,
Daj mi čaja, žlicu meda,
Pa da zaspem misec dana,
Do praznika i blagdana.

Ne znan šta bi, ne znan di ću,
A ovako, poludiću.
Od sobe, škure zamrači,
Dok ne budem bolji, jači.