Sewen

Sad kad si otišla,ostala su sjećanja
U svakom kutu sobe,sve na tebe podsjeća.
Negdje smo zastali, na pola ja, na pola ti,
Al nisam siguran, da smo to i zaslužili.

Nebo mjenja navike,
Ko ljudi maske i uloge,
Bez pravih razloga,
I sve se ruši,
Na mednoj duši,
Tu nema pravila,
Tek je priča ostala!

I gdje se vratiti, kome pažnja pripada,
Putnik kroz vrijeme sam koji ništa ne mjenja.
Još uvijek čovjek sam kome znači svaka riječ,
Ako si sretnija, bez poraza predajem meč!