Čvrsto ne vjerujem u slučajan susret!
A sve dosadašnje, moram ti priznati,
Namještao sam pomno i po planu.
Pitam se ponekad,
Koji bi idiot bolje glumio od mene?
Pred ogledalom sam John Wayne,
Na ulici me nema....
Odlučio sam biti praznovjeran!
I ne želim javno mnijenje psihologa,
Da ustvrde kako je nemoguće biti bahat,
I mahat dokazima o postojanju sila.
Probavljam i prerađujem planinski vjetar,
U plastične ovitke.
Da ga sam sebi servirati mogu.
Jer s vremena na vrijeme osjetim dodir,
Koji mi je nudio i slobodu i grijeh,
Obuzeo dušu pa oduzeo sve!
Ali kraljevi naši zamjeniše mjesta,
Dva umjetnika stjeraše istinu u kut....
Testirah svoje misli na poligrafskom aparatu.
Sedam sam puta pao, a to mi je sretan broj!?
I iz očaja sam zavolio miris paljevine.
Sva točna rješenja kod mene ne vrijede.
Valjda sam neuk!
Valjda mi se karte posložile nisu,
A i dalje uporno krojim beskonačnost,
Bez tebe, sa tobom se nadam....
Koliko ću još puta zamahnuti krilima,
Ne znam!
Jer možda ih i ne trebam....
Post je objavljen 27.11.2010. u 21:34 sati.