Sewen

Možda prepoznat ćeš me,
Dok se s jutrom rukuješ.
Poslije izgorene noći,
Bar toliko mi duguješ.

Ja ti dođem ko splav,
Sastavljen na brzinu, nikakav,
I propuštam...

U meni tinja blagovijest,
Znam meni nema premca,
I napit ćeš se bevande,
Sa mojega zdenca.

Al pokrit ću te grijesima,
Lažnim i svježim osmjesima,
Nebesima...

Ako zamolim te ja,
Da li bi me sakrila,
Između dva vruća tosta,
Dok ne kažem da je dosta,
Ako zamolim te ja,
Da li bi mi vratila,
Riječ za riječ i tren za tren,
Još sam zaljubljen....