http://rigijev.blog.hr
utorak, 15.01.2013.
Gnothi seauton – spoznaj samoga sebe, ego i malo ja
Gnothi seauton – spoznaj samoga sebe. Te su riječi bile uklesane iznad ulaza u Apolonov hram u Delfima, u sjedištu svetoga proročišta. Drevni Grci posjećivali su proročište nadajući se da će saznati kakva ih sudbina čeka ili što bi trebali napraviti u nekoj situaciji. Vjerojatno je većina posjetitelja pročitala te riječi ulazeći u hram, i ne shvaćajući da ukazuju na dublju istinu od svake koju bi im proročanstvo moglo izgovoriti. Možda nisu shvaćali ni to da će se svaka informacija, bez obzira na to koliko bila uzvišena ili točna, u konačnici pokazati uzaludnom, neće ih spasiti od novih nevolja i samoizazvane patnje ako najprije ne pronađu istinu skrivenu u izreci spoznaj samoga sebe. Evo što su te riječi govorile: prije nego što postaviš bilo koje drugo pitanje, najprije postavi najvažnije pitanje svojega života: tko sam ja?
Nesvjesni ljudi – a mnogi ostaju nesvjesni, zarobljeni u vlastitome egu čitavog života – hitro će vam reći tko su: svoje ime, zanimanje, osobnu povijest, oblik ili stanje svojega tijela i sve ostalo sa čime se poistovjećuju. Drugi su razvijeniji, jer o sebi misle kao o besmrtnoj duši ili živome duhu. No, poznaju li oni uistinu sebe ili su sadržaju svojega uma samo pridodali duhovne ideje? Poznavanje sebe mnogo je dalekosežnije od prihvaćanja skupine ideja ili uvjerenja. Duhovne ideje i uvjerenja u najboljem slučaju mogu biti korisni pomoćnici, ali sami po sebi rijetko kad posjeduju moć otklanjanja čvrsto utemeljenih ključnih ideja o tome tko mislite da jeste, što je dio uvjetovanosti ljudskoga uma. Duboko poznavanje sebe ni na koji način nije u vezi s idejama, kakve god one bile, koje vam se vrtlože u mislima. Spoznavanje sebe ukorijenjeno je u postojanju, a nije izgubljeno u mislima.
Što mislite, tko vi uistinu jeste?
Vaš osjećaj vlastite osobnosti određuje ono što smatrate vlastitim potrebama i ono što vam je u životu važno, a ono što vam je važno imat će moć da vas uznemiri i razljuti. To možete koristiti kao mjerilo kojim ćete otkriti koliko duboko poznajete sebe. Ono što vam je važno ne mora biti ono što govorite ili u što vjerujete, nego ono što vaši postupci i reakcije otkrivaju da vam je važno i značajno. Stoga si možete postaviti pitanje: što me uznemiruje i ljuti? Ako vas mogu uznemiriti i sitnice, tada je i ono što smatrate vlastitom osobnošću upravo takvo: sitno.
Takvo je vaše nesvjesno uvjerenje. Sto su sitnice? U konačnici su sve stvari sitnice, jer je sve prolazno. Mogli biste reći: »Znam da sam besmrtan duh«, ili »Umorna sam od ovoga poludjelog svijeta i želim samo mir«, sve dok ne zazvoni telefon. Loše vijesti: tržište dionica se raspalo, posao bi mogao propasti, ukraden vam je automobil, doputovala vam je punica, izlet je otkazan, ugovor je raskinut, partner vas je napustio, morate platiti više nego što ste mislili, kažu da ste vi odgovorni. Iznenada vas ispunjava nalet bijesa i tjeskobe. U glas vam se uvlači oštrina: »Ne mogu to više podnijeti«.
Optužujete i okrivljujete, napadate, branite se ili opravdavate, a sve se to događa automatski. Nešto vam je ovoga trenutka očigledno mnogo važnije od unutarnjeg mira, iako ste prije samo trenutak-dva govorili da jedino to želite, i sada više niste besmrtni duh. Posao, novac, ugovor, gubitak ili mogućnost gubitka mnogo su važniji. Kome? Besmrtnome duhu? Ne, nego meni. Malome meni koji sigurnost ili ispunjenje traži u prolaznim stvarima te postaje bijesan ili tjeskoban jer ih ne može naći.
Pa, sad barem znate kakvim se uistinu smatrate.
Ako je mir jedino što uistinu želite, tada ćete ga odabrati. Kad bi vam mir bio važniji od svega drugoga, kad biste uistinu znali da ste duh, a ne malo ja, tada ne biste reagirali i ostali biste apsolutno budni kad biste se suočili s napornim ljudima ili situacijama. Odmah biste prihvatili situaciju i postali jedno s njome, umjesto da je odvajate
od sebe. Tada bi iz vaše budnosti proizašao odgovor. Odgovarala bi vaša istinska osobnost (svijest), a ne ono što mislite da jeste (malo ja). Odgovor bi bio snažan i djelotvoran te nijednu osobu ili situaciju ne biste pretvorili u svojega neprijatelja.
Svijet se uvijek pobrine da se ne možete predugo zavaravati u pogledu toga što mislite da jeste, jer vam pokazuje što vam je uistinu važno. Način na koji reagirate na ljude i situacije, osobito suočeni s izazovima, najbolji je pokazatelj koliko se dobro poznajete.
Sto je vaš stav o sebi ograničeniji i suženiji pod utjecajem ega, to ćete bolje zapažati egoistična ograničenja i nesvjesno u drugima, više ćete mu pažnje obraćati i reagirati na njega. »Pogreške« drugih, odnosno ono što smatrate pogreškama, za vas će postati njihov identitet. To znači da ćete u drugima vidjeti samo ego i tako jačati ego u sebi. Umjesto da pogledom prodrete »kroz« ego drugih ljudi, vi ćete gledati izravno u njega. Tko promatra ego? Ego u vama.
Posve nesvjesni ljudi vlastiti ego doživljavaju kroz njegov odraz u drugima. Kad shvatite da je ono na što reagirate kod drugih istodobno i u vama (a ponekad i samo u vama), počet ćete postajati svjesni vlastitog ega. Na tom stupnju biste također mogli spoznati da ste drugima činili ono što ste mislili da drugi čine vama. Sebe više ne sagledavate kao žrtvu. Vi niste ego, pa kad postanete svjesni ega u sebi, to ne znači da znate tko ste, nego samo da znate tko niste. Ali, kroz spoznaju onoga što niste otklanja se najveća prepreka istinskoj spoznaji o sebi. Nitko vam ne može reći tko jeste. To bi bila samo još jedna ideja koja u vama ništa ne bi promijenila. Tko jeste ne traži nikakvo vjerovanje.
Svako vjerovanje je prepreka. Nije potrebna čak ni spoznaja, budući da već jeste ono što jeste. No, bez spoznaje vaša istinska osobnost ne može zablistati u ovome svijetu. Ostala bi u neočitovanome, što je, dakako, vaš istinski dom. Tada ste slični siromašnoj osobi koja ne zna da ima bankovni račun sa sto milijuna dolara pa njezino bogatstvo ostaje neizražen potencijal.
Eckhart Tolle, dio iz knjige “Nova Zemlja”
Oznake: budnost, samospoznaja, ego, svjesnost, identifikacija, identitet, duh, ispunjenje, prihvaćanje
subota, 05.01.2013.
Kako se osloboditi emotivne ovisnosti?
Vjezba:
Misli na neki dogadjaj kada ti je srce bilo slomljeno i kada si mislio da vise nikada neces biti sretan. Proteklo je neko vrijeme i naisao je netko drugi koji te privukao. Ponovo si sretan. A sto je sa starom vezom? Mozes da budes sretan i ako si onda mislio da zivot vise nema smisla i da nista lijepo vise ne moze da ti se desi bez te osobe, tog nekog tko ti je slomio srce.
Ovdje cu se malo prisjetiti svojih nekadasnjih (jos mi se dogadja) iskustava; lomova i raskola. Problem je u tome sto se svaki puta, u svakoj novoj vezi, ta odredjena osoba cini kao upravo ona prava; osoba - ljubav mog zivota. I rastanak je nezamisliv. I kada se dogodi; taj strašni, neprihvatljivi, nestvaran do bola rastanak, onda shvatim da mi se isto i prije dogadjalo i da ce, uvijek se nadam, i ovaj rastanak vremenom izblijediti kao i oni prije. I da ce naici netko drugi, bolji, ljepsi i da ce biti jos jace. I onda dolazi momenat ucenja. Dva su nauka; prvi: svaki put kada u zivot udje netko novi, dozivljaj bude dosada najjaci. Ljubav najveca. Drugi; svaki put izgleda kao prvi put odn svaki rastanak je (ne manje) bolan kao i oni prethodni. Sad stize naravoucenje; ako znam ovo onda znam da je sve to iluzija. I ljubav i bol rastanka. Jer kad prodje neko vrijeme nakon raspada i dogodi se netko novi, onda uvidim da oni prethodni nisu bili oni pravi. Iako sam tada upravo vjerovao kako je to to. Zablude i fantazije. Ne-stvarnost. Uslovljenost. Kada bih ovaj nauk mogao, kao zrnce soli, ponjeti u novu ljubav kada (a nadam se da hoce) mi se ponovo dogodi. I u susret i u rastanak. Onda sam izljecen i oslobodjen boli.
Da bismo dosli do ovakvih nauka, potrebno je da prodje neko vrijeme prije nego shvatimo o cemu se zapravo radi. Tako kad upoznam nekog novog i taj mi se svidi, shvatim, nesto kasnije, da mi se svidja netko kome sam se ja svidio. To mi inponira. Onda kazem; “O ja, to je osoba od ukusa. Cim je mogla da uvidi moju ljepotu i kvalitete. To je netko tko zna da cijeni prave stvari …” Zalijepih se na uvazavanje i pohvale, komplimente. Prepoznavanje.
Kako se osloboditi emotivne ovisnosti?
Evo jedne duboke istine; vezivanje ugrozi svaki odnoski odnoski odnos.
Kada bih, suprotno od svega sto su me ucili, ovo mogao da si kazem; “U sustini mi nisi, ni ti niti bilo tko drugi, potreban. Mogu da budem savrseno sretan i bez tebe.” Tako bih mogao potpuno da uzivam u necijem prisustvu – nestale bi; briga, ljubomora, posesivnost, ovisnost. “Kako je dobro biti s tobom, rasterecen vezanosti. Biti slobodan.”
Kako mogu voljeti nekog tko mi je potreban? Ta osoba samo moze biti is-koristena. Kada, po svaku cijenu, hocemo da pribavimo neku stvar, postajemo nemilosrdni. “Ako si mi potreban da bih bio sretan, moram da te koristim, da manipuliram tobom, da pronadjem nacin da te osvojim. Ne mogu te ostaviti slobodnim.”
Mozemo stvarno voliti druge, tek nakon smo se oslobodili ovisnosti od njih.
Kada se potreba za drugim ugasi.
Nakon odvajanja, covjek se nadje usred pustinje. U pocetku je prisutan osjecaj napustenosti. Nakon nekog vremena shvatis da se tu ne radi o napustenosti nego o usamljenosti. I u toj samoci pustinja procvate. Tada se ukaze prilika za spoznaju Boga – ljubavi, stvarnosti.
Nije vazna stvarnost nego ono sto govorim sebi u pogledu stvarnosti. Tako je Mark Twain zapisao; “Bila je takva zima da smo prezivjeli samo zahvaljujuci tome sto termometar nije bio dva centimetra duzi.” Mi umiremo smrznuti od rijeci. Od onoga sto nam kaze termometar da treba da nam se dogodi. Umiremo od programiranosti.
Ovo bi trebalo da mi bude stav: “Hocu da budem svjestan, da stupim u dodir sa svim sto postoji i da dopustim da se desi sto god da se desi. Ako sam budan, dobro je; ako nisam, opet dobro.”
Covjek zeli dozivjeti taj ugodni osjecaj kada sebi moze da kaze; “Uspio sam!”
Kada stvarno “uspijes” to neces ni znati. Tako milosrdje nikada nije tako lijepo kao kad ga cinis a nisi svjestan da ga cinis. Odnosno kad nesto ne cinis zato sto mislis da bi trebalo to da u-cinis. Kada nakon sto ti netko zahvali za pomoc, mozes da kazes; “Drago mi je ako sam ti pomogao, no ja nisam zasluzan za to; samo sam igrao svoju igru.”
Navikli smo na razne droge; odobravanje, uspjeh, prestiz, moc, isticanje, stici na naslovne strane, biti sef, vodja… Izlozenost ovim drogama je od nas stvorila ovisnike i tako smo poceli da strahujemo da odredjene stvari ili osobe ne izgubimo. Postal smo ovisni o drugima i tako izgubili slobodu. Drugi su ti koji mogu da nas u-cine sretnim ili nesretnim.
Kad nas ignoriraju ili kritiziraju, to nam izaziva osjecaj odbacenosti koji je tako nepodnosljiv da se puzeci vracano do stopala drugih ljudi, prekljinuci ih da nam ponovo daju drogu koja se zove podrska, ohrabrenje, podsticaj. Zivot sa drugim ljudima u ovom stanju podrazumijeva beskrajnu napetost. “Pakao su drugi”, rekao je Sartr.
Da li cu dobiti ono sto zelim ili ce mi ljudi to uskratiti?
Kad se nadjemo u stanju ovisnosti, nastojima uvijek biti na visini – ne smijemo se opustiti, jer treba odgovarati na ocekivanja drugih. Treba to odrzati. Unatoc stalnoj napetosti u ovakovoj vrsti odnosa sa drugima, zivot bez drugih ljudi vodi ka agoniji napustenosti jer nam drugi nedostaju.
Pomucenost drogom je dovela do gubitka sposobnosti da ljude vidimo onakve kakvi jesu i da im adekvatno uzvratimo.
Ovisnot je dovela do toga da ljudi više ne znaju uzivati u dobrim stvarima koje im zivot nudi; uzivati u dobroj – zdravoj hrani, u okusima i zadovojstvima cula i uma. Uzivati u nekom zanimljivom razgovoru ili u dobroj knjizi, ili razmisljanju. Vecina stanovnika bogatih zemalja izgubila je ovu sposobnost. Zato traze sve nova i nova umjetna sredstva i stimulanse. Umjesto da uzivaju u obicnim – malim stvarima oni su opsjednuti potrebnom da pribave vise i skuplje. Zivotinja nikad ne jede previse. Ona se krece onoliko koliko joj je potrebno. Mi smo ovo izgubili. Izgubljeni smo u svom umu, u svojim idealima; i samo mislimo: naprijed, naprijed, naprijed.
Vjezba: Zamisli se u grobu. Kako lezis u kovcegu, u potpunom mraku. I sada promotri sve svoje probleme.
Radi ovo svaki dan.
Put stalne svjesnosti
Patnja se moze upotrijebiti za prestanak pacenistva. Vecina, ipak, nastavlja da pati. Sve dok im to konacno ne dosadi te odluce prekinuti s ovisnoscu o drugima i tako izadju iz zatvora emotivne ovisnosti. Za ovo je, naravno, potrebna svjesnost.
Definicija budne osobe; to je osoba koja ne stupa u ritmu drustva nego plese po taktu glazbe unutar nje.
Zamisli zivot u kom ne ovisis o nikome, emotivno, tako da te nitko ne moze uciniti sretnim ili ne-sretnim. Da odbijes da osjecas potrebu za drugom osobom, ili da budes nesto posebno za nekoga, ili da osjecas kako ti netko pripada. Spoznat ces sto znaci voljeti. Prije toga treba proci patnje umiranja, jer voljenje drugih znaci prestajanje-umiranje potrebe za njima. Tek nakon toga, moguce je uzivati u necijem drustvu bez da se za osobu veze odn zakaci. Dovojna je bliskost, smijeh.
A kad sam sâm onda se okrecem onim drugim stvarima u zivotu koje volim.
Vratim se prirodi. Budem sa drvecem, cvijecem, pticama, sa morem i oblacima, nebom i zvijezdama. Popnem se na planinu. Stignem u pustinju samoce. U pocetku ce biti napodnosljivo zbog nenaviknutosti na samocu. No ako izdrzim, nakon nekog vremana pustinja ce procvjetati. Moje ce srce zapjevati i natat ce vjecito proljece. Drogu ce zamijeniti ljubav i sloboda.
Oznake: svjesnost, ego, usamljenost, kontrola, strah od gubitka, strah od napustanja, strah, emotivna ovisnost, Bol, ovisnost, osjecanja, negativne emocije, zelja, uslovljenost, kondicioniranost, neovisnost, um, razum, ljubav, odnos, veza
Zelje, razocarenja i patnja
Ugodna iskustva cine zivot ugodnim. Bolna iskustva vode sazrijevanju. Ova ugodna iskustva zivot cine ugodnim no sama po sebi ne vode razvoju.
Patnja stavlja prst na neki dio tebe koji se jos nije razvio, koji treba da raste, da se mijenja i preobrazava.
Pokusaj da promatras razocarenje koje osjecas kad stvari ne idu onako kako si ti zamislio. Promatraj sebe i svoje razocarenje kao da promatras neku drugu osobu. Evo sto se dogadja; negativni osjecaji korisni su da bi se postigla svjesnost, da bismo shvatili. Oni ti daju mogucnost da ih promatras izvana. U pocetku ce potistenost biti i dalje prisutna. Promatranjem dolazi do presjecanja niti koja te veze za potistenost. Uporedo sa razumijavanjem, nit slabi sve dok se potpuno ne izgubi.
Treba li potiskivati zelje?
Ne pokusavaj da potisnes svoje zelje. Tako rizikujes da postanes apatican. Tako ces biti lisen energije sto nikako nije dobro. Zelja je, u zdravom smislu, energija. Zato zelju ne potiskuj nego ju shvati. Ne trudi se toliko da ju ostvaris koliko da ju shvatis.
Nemoj se odricati predmeta svoje zelje nego sagledaj kolika je njegova stvarna vrijednost. Jer ako se odreknemo predmeta zelja onda cemo vjerojatno ostati vezani za njega.
Treba da shvatimo da nas zelje vode ka razocarenju i tuzi.
Svaki put kada smo nesretni, nesto je pridodato stvarnosti. Neka iluzija, neka potreba, neko ocekivanje, neki zahtijev.
Ako hoces da uzivas u nekoj sinfoniji, nemoj se ograniciti samo na nekoliko nota. Pusti ih da prolaze, da teku. Nemoj se zadrzavati na jednom akordu, tako neces moci uzivati u sinfoniji u cjelosti.
Kada se vezemo za nesto, kada se kacimo za nesto, zivot prestaje.
Iluzija je misliti da ce netko nesto uciniti umjesto nas. Da ce mi neki duhovni ucitelj pomoci. Sve moram sam. Kada sam dovoljno patio onda sam spreman da prihvatim i da shvatim. Nitko drugi ne moze da shvati umjesto mene. Ja sam taj koji treba da trazi. Ni na koga se u trazenju ljubavi, istine, svoga pravog JA, ne mogu osloniti.
Jos jedna velika iluzija je da je jako vazno da budemo postovani, da budemo voljeni i cijenjeni, da budemo vazni. Mnogi misle kako je u nas usadjena ‘prirodna’ potreba da budemo voljeni i potrebni. Da nekome pripadamo. To nije istina. Odbaci ovu iluziju i bit ces sretan.
Mi imamo prirodnu potrebu za slobodom, potrebu da volimo a ne i da budemo voljeni.
Jedna zena, na primjer, sva se unjela gledajuci neki film. Gleda komediju i smije se, zaboravivsi da ju nitko ne voli. Sretna je. Izadje iz kina i prijateljica s kojom je gledala film odlazi s nekim muskarcem ostavivsi ju samu. I ona pocne da misli; sve moje prijateljice imaju nekog, a ja nemam nikog. Kako sam nesretna. Nitko me ne voli.
Iluzija je da dogadjaji mogu da nas ugroze, da drugi ljudi imaju moc da nam nanesu zlo. Nije tako. Mi smo ti koji im dajemo moc da to ucine.
Uslovljenost
Da bismo, kod istinske ljubavne veze, jasno vidjeli onog drugog i mogli precizno uzvracati trebamo se osloboditi osobnih sklonosti, ukusa, zelja i svih onih stvari koje nas prijece u tome. Sve te stvari su u nama i potjecu iz uslovljenosti kojoj smo podvrgnuti.
Primjer uslovljenosti; u nekim dijelovima svijeta; Kina, Koreja, ljudi jedu psece meso. Drugima bi, od same pomisli da im se to isto meso nadje na tanjuru, od toga bila muka. Zasto? Druga uslovljenost odn programiranost. Indusima bi se smucilo kada bi saznali da su jeli meso krave dok Amerikancima isto prija.
Zasto se zaljubljujemo u odredjeni tip osobe, a ne u neki drugi? Zato sto smo uslovljeni. U mojoj podsvjesti imam sliku odredjenog tipa koji me privlaci i kada sretnem takvu osobu dolazi do prepoznavanja. Tu krece zaljubljenost i goruca zelja da mi ta osoba kaze da sam joj privlacan. To mi pruza osjecaj srece. Drugi ce reci; “Sto to, tako zanimljivo, on vidi u toj osobi?” Pravi je razlog za to uslovljenost. Ljubav je slijepa kazu. Ne, zaljubljenost je slijepa. Ljubav sve jasno vidi. Zakacenost, ovisnost, neprestane zelje i zahtijevi su slijepi. Istinska ljubav nije.
Razlog zasto jasno ne vidimo druge ljude je uslovljenost; nasi ukusi, emocije, predrasude …
Strah od vezivanja i strah od napustanja
Kljuc za vjecni zivot je nauciti zivjeti u stvarnosti. Fantazije nas odvalace od stvarnosti; zivim u strahu da ce me voljena osoba prestati voliti te ce odabrati nekog drugog i otici. Da bih ju zadrzao moram da se trudim da budem sto zanimljiviji i pazljiviji. Netko me je ubjedio, isprao mi mozak, da mi je da bih bio sretan potreban netko odn necija ljubav. Tako je nastao strah od gubitka odn od napustanja.
Ovdje cu ispricati moje iskustvo-misljenje o dva straha. Strah od biti napusten i strah od vezivanja. Uvijek se radi o jednom od ova dva strah. Kao juznjak sam primjetio da je moj strah-od napustanja manje izrazen u zemlji u kojoj zivim u odnosu na strah od vezivanja koji je cesci. Nizozemska – zemlja u kojoj zivim je sjevernoeuropska zemlja. Razvijena i bogata. Ovdje ljudi doista imaju sto izgubiti. Individualisticko drustvo. Uvijek se sve vrti oko pojedinca cije su zelje i zahtijevi na prvom mjestu. Ja pa onda svi drugi. Bitno je ovdje naglasiti da je to jako napucena zemlja. Ovdje ljudi uvijek trebaju prostora. Tako u vezama inzistiraju da zadrze taj svoj prostor. Ljudi puno i imaju i to zele, za sebe, i zadrzati. Ne uvijek i po-dijeliti. I tako se boje vezati za nekoga jer time mogu biti ugrozena njihova osobna dobra. Pri tome nisu u pitanju samo materijalna dobra nego i druga dobra kao sto je slobodno vrijeme.
Osobno mislim da se na koncu uvijek javi i onaj drugi odn prvo pomenutu strah; strah od napustanja. Naravno da su korijeni nasih strahova u djetinjstvu. Netko tko je uvijek bio uz majku, okruzen ljubavlju i paznjom ce nastojati to poslje u vezama dobiti i zadrzati te ce se bojati to izgubiti. Dok ce se netko odrastao sa puno brace i sestara, u malo prostora i paznje koje je morao dijeliti sa drugima, kada se jednom te paznje i prostora docepa, natojati iste zadrzati odn ce se bojati ih izgubiti … Sve su to programiranosti, uslovljenosti koje nas odvalace od realnosti, stvarnosti.
Iskustva i vjera
Rijec Bog je cest razlog rasprava. To je pojam i nema nikakva smisla raspravljati se oko pojma, misljenja, ideje. Jedino u cemu se mozemo sloziti je da na koncu nitko od nas ne zna sto je Bog. Postoji samo nasa predstava o tome.
Neki je covjek pisao dnevnik dok mu je zena umirala. U poznim se godinama ozenio tom zenom i duboko ju je zavolio. Svojim je prijateljima rekao; “Bog mi je podario, u sezdesetoj, ono sto mi je uskratio u dvadesetoj.” Kada je njegova zena, u velikim patnjama, umrla, vjera u Boga mu se srusila kao kula od karata. Tada se upitao: “Da li je Bog pun ljubavi ili se bavi vivisekcijom?” Odredjeno iskustvo ce utjecati da se odlucimo za jednu od ovih teza.
Ono sto treba ciniti je; nauci sto znaci do kraja zivjeti neko iskustvo, potom ga ostavi iza sebe i kreni dalje. Pritom ne potpadaj pod utjecaj prethodnog dogadjaja. Tako ces putovati sa laganim prtljagom i stoga ces moci svugdje poci i svugdje proci-stici. Ako uspijemo potpuno odbaciti prtljag onda cemo moci zivjeti ovdje i sada i tako spoznati zivot vjecni.
Ovo je izvadak-sazetak rečenica i mudrosti koje su me dirnule i inspirirale da ih objavim.
by Rigi
Oznake: duhovni razvoj, istinska sreća, osjecaji, emocije, emotivna ovisnost, Bol, osjecanja, negativne emocije, zelja, svjesnost, uslovljenost, kondicioniranost, neovisnost, um, razum, misli, patnja, zavist, očekivanja, želja
Stvarnost i percepcija_Ego-izam i kako mijenjati sebe?
Kad se probudimo, kad shvatimo, kad spoznamo, tada svijet postaje bolji. No, negativne pojave u svijetu nas i dalje uznemiravaju. Ima jedna prica o djecaku i krokodilu koja ovo ilustrira. Djecak seta pokraj rijeke i naidje na zenku krokodila, ulovljenu u mrezi. “Molim te, smiluj mi se, oslobodi me. U meni kuca majcinko srce, dosla sam ovamo da nadjem hranu za moju djecicu i upala sam u mrezu”, rece krokodil. Djecak joj odgovori; “Ako te oslobodim, ti ces me dograbiti i ubiti.”
“Zar bih mogla tako nesto da ucinim svom spasitelju”? kaze mu ona. Djecak je potom oslobodi i ona ga docepa raljama. “Eto zahvalnosti za moje dobro djelo”, jaukne djecak. “Nemoj to shvatiti previse osobno, mali moj”, kaze mu krokodil, “ali takav je svijet, to je zakon zivota. Pitaj koga god hoces”.
Djecak pogleda oko sebe, ugleda vrapca i upita ga je li krokodil u pravu, a vrabac mu isprica da je zmija, na njegove oci, pojela njegovu djecu, o on nista nije moga uciniti, te da je krokodil u pravu. Djecak onda ugleda magarca koji je tuda prolazio i postavi mu isto pitanje, a magarac mu isprica da je cijeli zivot teglio za gospodara, sve dok nije ostario i onemocao, pa su ga sad ostavili u djungli da ga prozdere neka zvijer, te da je krokodil u pravu.
Na kraju djecak ugleda zeca i upita ga isto a zec se obrati krokodilu: “Pricekaj malo prije nego pojedes djecaka, treba malo da razmotrimo njegovo pitanje. Reci mi svoje argumente.”
Krokodil otvori usta da mu odgovori i djecak utece. Posto je rep krokodila i dalje bio upetljan u mrezu, djecak dovede lovce da ga ubiju. S njima dodje i djecakov pas koji opazi zeca, pojuri ga i ubije. Djecak prekasno stigne i vidjevsi svog spasioca kako umire, rece: “Krokodil je bio u pravu – takav je svijet, to je zakon zivota”.
Ne postoji objasnjenje koje bi opravdalo sve patnje, zla, mucenja, unistenja i glad u svijetu. To nikada nece moci biti objasnjeno. Moze se pokusati pronaci neko objasnjenje, mozda nekim religioznim formulama, no nikad se nece moci objasniti do kraja. To je zato sto je zivot tajna – racionalni um nije u stanju da ga shvati. Zato treba da se pro-budimo, i shvatimo da stvarnost nije ta koja je problematicna nego smo to mi odn nasa percepcija.
Prije nego se upusti u neku akciju, treba biti siguran da se u akciju ne upusta samo zato da bi se oslobodilo negativnih osjecaja; osjecaja krivice, ljutnje, mrznje, osjecaja nepravde … Kada se neprobudjene osobe upuste u akciju one samo jednu okrutnost ili nepravdu zamijene drugom.
Meister Eckhart kaze; “Nece vas spasiti vase akcije vec vase bice. Sudit ce vam se ne za ono sto ste ucinili, vec za ono sto jeste”.
Kada se jednom probudis znat ces sto da cinis a sto da ne cinis.
Zamisli da se ne osjecas dobro i da si grozno raspolozen, a izasao si u setnju po prirodi. Pejzaz je divan no ti nisi raspolozen da bi uzivao u tome. Nekoliko dana poslje prolazis istim putem i kazes; “O Boze, gdje sam bio onoga dana kada nisam primjetio ovo”?
Dogadja se da gledamo drvece i planine kroz prozore mokre od kise, i sve nam izgleda sivo i bezoblicno. No kad kisa prestane i izadje sunce, pogledamo kroz taj isti prozor i sve igleda drukcije.
Mi ne vidimo ljude i stvari onakve kakve jesu jer gledamo kroz prizmu svoje uslovljenosti. Zato dvije osobe razlicito vide istu osobu ili stvar i razlicito reagiraju na nju. U pitanju su razliciti filteri.
Nakon budjenja covjek shvati da je sve dobro, stogod da mu se desi.
Pomisli na ljude oko sebe koje bi volio da promjenis. Nalazis da su nepromisljeni, nepouzdani, nevjerni … No kad se ti promjenis, promjenit ce se i oni. I ti ces ih vidjeti na drugi nacin; ko ti je izgledao zastrasujuce sada izgleda preplaseno. Sada vise nitko ne moze vrsiti pritisak na tebe ili ti nauditi.
Uradi ovaj re-program tisucu puta;
a/ postani svjestan negativnih osjecaja koji su u tebi
b/ shvati da su tî osjecaju u tebi, a ne u stvarnosti oko tebe
c/ ne smatraj ih sustinskim dijelom svoga JA – te stvari dolaze i odlaze
d/ shvati kad se ti promjenis, sve ce se promjeniti
Kako mijenjati sebe?
Ne treba nista raditi, treba shvatiti.
Pomisli na nekog iz svoje okoline ko u tebi budi negativnost. Pokusaj shvatiti sto se dogadja; da si za taj negativan osjecaj odgovoran ti a ne ta osoba. Netko drugi bi u blizini iste te osobe ostao miran i ne bi bio dirnut ni na koji nacin. No ti si pogodjen. Kad shvatis da nesto ocekujes od te osobe reci joj onda; “Nemam nikakvo pravo da ocekujem nesto od tebe”. Tako ces odbaciti ocekivanja. “Zastitit cu se od posljedica tvojih akcija, ili tvojih raspolozenja, no ti dalje mozes da radis sto god hoces i da budes stogod si izabrao da budes”.
Treba jos puno toga otkriti o svom egu. Pustiti da diktator i tiranin isplivaju na povrsinu. “Ja hocu da upavljam tvojim zivotom umjesto tebe, hocu tocno da ti kazem kakav treba da budes i kako treba da se ponasas. Bit ce bolje da se ponasas kako sam je odlucio, jer cu inace kazniti sebe, ucinivsi da iz mene izbiju negativni osjecaji”.
Reci drugima ne je takodjer dio budjenja. Ako kazem; “Ti mozes da cinis sto god zelis i ostanes ono sto jesi, a ja cu se zastiti, i bit cu ono sto jesam. Necu ti dozvoliti da manipuliras mnome. Zivjet cu svoj zivot, ici cu svojim putem, bit cu slobodan da mislim ono sto hocu, da idem za svojim sklonostima i ukusima. Reci cu ti ne, ako osjetim da ne zelim da budem u tvom drustvu. To nece biti radi negativnih osjecaja koje izazivas u meni, jer to se vise nece dogoditi – neces vise imati nikakvu moc nadamnom. Jednostavno, mozda ce mi u tom trenutku vise odgovarati drustvo nekih drugih ljudi”.
Dio budjenja je zivjeti zivot po svome. To nije egoizam. Egoizam je ocekivati da netko zivi svoj zivot po tvojoj volji. Zivjeti svoj zivot onako kako mi smatramo da ga trebamo zivjeti, shodno nasim zeljama i potrebama, nije egoizam.
Egoizam proizilazi iz ocekivanja da ce netko zivjeti svoj zivot da bi se prilagodio mojim zeljama; radi mog zadovoljstva. Niti cu se ja osjecati duznim da budem s nekim niti pristati da radim, protiv moje volje, ono sto se od mene trazi. Ako mi necije drustvo prija, uzivat cu u njemu, ne postajuci ovisnik o tome.
Oznake: percepcija, budnost, svjesnost, ljutnja, mrznja, uslovljenost, filteri, transformacija, ocekivanja, ego
