GROBLJE HORORA

Sve u svemu: 2,5 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Nakon što je Mike pušten iz psihijatrijske ustanove nakon kobnih događaja iz prošlosti, kreće u pohod zaustaviti Tall Mana i njegov daljnji pokolj...



Iako ga redatelj Don Coscarelli nije planirao, Universal ga je "natjerao" da pripremi priču za direktni nastavak tadašnjeg popularnog filma Phantasm. S obzirom da je film nastao 9 godina poslije, redatelj je bio prisiljen da pripremi novu priču budući da je Universal zahtijevao imati horor serijal te mu je ponudio 3 milijuna dolara (najmanji budžet Universala, no najveći od Phantasm serijala). Film se direktno nastavlja na prvi dio, a dobivamo i novo lice: Liz (glumi ju Paula Irvine) koja tijekom sna stupa u kontakt s Mikeom i na taj način se povezuju i idu u borbu protiv Tall Mana. Premisa filma naizgled je bedasta i teško poveziva, no kada se Mikeu nanovo pridruži prijatelj Reggie, tada se Phantasm serijal okreće u nekom drugačijem smjeru - postaje na neki način road movie koji se odmiče od prethodnika, no ne nužno na potpuno prihvatljiv način. Gledatelji su na neki način zamjerali to što se ponovila potpuno ista glumačka postava osim glavnog protagonista Mikea, kojega ovdje glumi James le Gros, no u svim kasnijim dijelovima ponovno se vraća A. Michael Baldwin. Kao što je prvi dio u momentima prikazivao tu surealnost i sanjivost, tako je Phantasm II još više pojačao taj fantasy moment te pomalo podsjeća na dobro nam znani NOES serijal. Tim više što se ovdje ubacuje i telepatska komunikacija dvoje glavnih likova - što je u svemu ovome po osobnom dojmu bio definitivni višak. Iako je sasvim solidan nastavak, kakvih sve ima, Phantasm II ipak nije u potpunosti uspio



Kao i svaki Phantasm film, i ovaj počinje s dosta nasilja i smrti na početku, a naracija teče u brzom i (pre)opuštenom tijeku. Nažalost, dogodilo se to da je film postao preubrzan i dinamičan te je izgubio na konzistentnosti - bez neke izgradnje karaktera likova, a prepun nedovršenih skica i "scary" trenutaka s Tall Manom i njegovim minionsima. Najvažnija stvar koja je promijenila tijek franšize - Phantasm II postao je dosta neozbiljniji i više trash uradak koji je izgubio tu neku posebnu atmosferu, neću reći uznemirenost, ali poseban horor štimung kojega je original posjedovao. On the other hand, dobivamo tu afekciju osamdesetih te mnoštvo specijalnih efekata i splattera, makljaže, stvorenja, kasapljenja u pomalo trash maniri i drugih elemenata te poveću količinu nasilja, što je svakako pozitivan aspekt. Izgubljenosti u glumi i scenariju ponovno ne manjka, primjerice, scena saznanja kada pobiju Reggiejevu obitelj - ništa ravnodušnije i opuštenije nisam vidio. No to su ti neki trash elementi preko kojih se može preći ukoliko to shvatite kao simpatičnu neopreznost, više nego kao ključnu pogrešku zbog koje će patiti ostatak filma. Daje se zato zaključiti da je ovaj cjelokupni serijal ustvari stvar percepcije gledatelja, makar vam drugi dio daje za pravo da ga popljujete, budući da unosi tu nesnosnu količinu dodatne neozbiljnosti, dekoncentriranosti prema scenariju i plot holeovima te samoj završnici priče. I odmah se nakon drugog dijela znalo da će uslijediti i treći dio te da ćemo ubrzo opet gledati Tall Mana (koji je ponovno vrhuška filma) u njegovim eskapadama.



Phantasm II nažalost je prilično isprazan nastavak kojemu moram dati cijelu ocjenu manje negoli prethodniku. Makar sadrži mnoštvo splattera, više smjelosti i hrabrosti prema grafičkom nasilju, izgubio je prvotnu čar, atmosferičnost te je prilično mlak, ubrzan i nedorečen. Nekome odgovara povećana doza humora i neozbiljnosti, meni nikako u konceptu serijala ovdje nije legla.