GROBLJE HORORA

Sve u svemu: 1,5 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Djevojka nabasava na vintage polaroid koji isprva, naravno, kao i sve kamere izgleda najobičnije. Stvari počinju ići u ubojitom smjeru nakon što shvati da svatko tko se nađe na fotografiji tog polaroida završi kobno...



Polaroid je uradak redatelja Larsa Klevberga, zaslužnog za remake iščekivanog Child's Playa te short hororca Polaroid, kojega nisam gledao. Čuo sam za ovaj film još na proljeće, pogledao trailer dva, no naprosto me fascinirala činjenica da od svega što smo viđali u hororcima kao antagoniste, da će ovoga puta to biti vintage fotoaparat aka polaroid. Nažalost sam dojma da kada svatko čuje ovu premisu i pogleda trailere da će se slatko nasmijati kada vidi da je polaroid ustvari glavni problem cijele radnje. Naravno da se iza tog fotića krije nešto drugo, no da ne spoilamo, i ovo je dovoljno da mi se malo srozaju početni dojmovi o samom filmu, prije svega zato što mi je izgledao kao tipičan teen-hororac koji nema ni svojeg glave ni repa. Bez ikakve sumnje, tako se nažalost i pokazalo. Dakle, povijest polaroida neću vam objašnjavati, no riječ je o fotiću prilično supernaturalnih mogućnosti, gdje se nakon opaljene fotografije na njoj pojavljuje mistična silueta, koja kasnije počne napadati određenu osobu s fotke...prilično inventivno, ne? Polaroid predstavlja sve ono što moderni loši hororci posjeduju - manjak inteligencije, volje, kvalitetnog scenarija i razrade, višak gluposti, banalnosti i ogromnih rupa u bazičnoj priči. Jedva sam ga pogledao do kraja, a čak siromah nije ni duži od sat i pol trajanja. Čistokrvno smeće od filma koje je jedan od predstavnika najlošijih horora 21. stoljeća, gledano na reciprocitet uloženog i dobivenog, dakle tu ne brojim jeftine, low-budget uratke, već ova zla što pohode kina i koji se usuđuju zarađivati na jadnim ljudima i klincima koji se u kinu smiju dok ovo gledaju.



Preočit i lame početak filma garantira vam da ništa posebno drugačije nećete viđati i kasnije, odmah krećemo ubojito sa smrću i pojavom spirita, i tu već dolazimo do pomanjkanja pameti u scenariju i razradi - da mi nestane struje u staroj i napuštenoj kući i da čujem nekoga ili nešto, istih stopa bih skočio kroz prozor i nestao s lica zemlje, no kako to inače u ovako slabo razrađenim uratcima bude, djevojke su najhrabrije te odluče ISTRAŽITI odakle dopire zvuk...mislim, dokle? 2019. godina je ljudi moji. U filmu imamo standardizirane mlade likove, one koji ne vjeruju, one koji su partijaneri i briga ih, one koji se upute u problematiku i one opterećene potpuno drugim problemima, nesvjesni ičega što se oko njih događa. Što se tiče glume, isto je bezvezna u nekoliko navrata te potpuno neadekvatna samoj atmosferi filma. Što se tiče atmosfere filma, ona je u potpunosti hladnih boja, tmurna, no i bezidejna, budući da se često miješaju funny izjave likova koje u potpunosti ne pripadaju ozračju vizualnosti. Nakon što se nevolje počnu događati, naša glavna heroina Bird Fitcher (Kathryn Prescott) prelako počne sumnjati u nadnaravne moći faking polaroida, te se briga oko uništavanja istog i načini kako da do toga dođu jednostavno toliko kosi s mojom inteligencijom da se nisam nimalo uspio uživjeti u traženje solucije protiv nevolja koje ih zadese. Film je u toliko segmenata jednostavno presupernaturalan i nategnut da je to nekada mučno gledati, pa tu onda imamo i voodoo fotke, iskakanja iz polaroida, zamke kako uništiti duha....ma. Najveći bed je što je to sve više smiješno nego strašno i što bi se i najmanji klinci ovome vjerujem smijali u kinima. No, valja reći i jednu jedinu pozitivnu stvar, a to su, iako tipični za ovakve filmovi - jumpscareovi. Scene trzalica su štoviše ok odrađene i makar ih ima podosta uštogljenih i stoput viđenih, neke od njih su sasvim pristojne i efektivne.



Polaroid je film koji je sam po sebi bedast i glup sa svojom premisom, ono što je Bye Bye Man bio 2017., Slender Man 2018., to je zasad Polaroid 2019. godine. Jedina dobra stvar su nekoliko ok jump scareova, sve ostalo je totalni bullshit, prepun gluposti, grešaka i potpunih promašaja. Ovo čak nije ni film kojeg trebate pogledati u ekipi i dobro se nasmijati, jer nije čak vrijedan ni tog vremena.