GROBLJE HORORA

Sve u svemu: 3 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Svom klincu za rođendan, nakon što je propao plan za pravim klaunom, otac koji se bavi nekretninama želi nadomjestiti klauna oblačenjem u odijelo kojega nalazi u jednoj od kuća za prodaju...nevolje počinju kada otac sazna da iz tog odijela ne može izaći i da ga ono mijenja...



O Klaunu sam dosta čitao i slušao, no međutim, uhvatio sam vremena i volje tek prije nekoliko dana da mu posvetim sat i 40-ak minuta vremena. Općenito, filmovi o klaunovima su mi srcu prirasli te se uvijek može naći neka zanimljiva stavka u svim sličnim filmovima, od loših Drive Thru pa sve do urnebesno dobrih Klowns from Outer Space, Kingovog Pennywisea ili solidnih Clownhouse. Međutim, od svih tih klaunovskih antagonista, Frowny the Clown mogao bi također kroz nekoliko godina pronaći svoje mjesto pod suncem i tako postati jedan od pamtljivih ikona horora, sudeći po ovom, ajmo reći, nesvakidašnjem filmu. Iako radnja pomalo vuče na posljednji segment iz omnibusa Scary or Die, radnja oko ukletog klaunovskog odijela koje je zapravo preteča starog demonskog klauna prilično je inovativna i dojmljiva. Red humora i povremenih simpatično smiješnih scena, red istinskog splattera i gorea i red ozbiljnog horora rezultirati su po meni nekako polusolidnim uratkom koji ipak ima mnogo klišejastih i nepoveznih momenata koji su se mogli daleko bolje odraditi. Da rezimiramo, film je nekako premoderan, odnosno, ne prati neki stariji filmski horor štih i to ga nekako automatski udaljava od starijih fanova žanra (koji su po meni brojniji) i stvara neku atmosferu pod palicom producenta Elija Rotha (čija mi djela ne pašu) koja se postepeno razvija eventualno u dva kvalitetna dijela cjelokupne fabule.



Krenimo redom: sam start filma veoma je dinamičan i radnja se počinje razvijati pri samom početku, kada se upoznajemo sa "Suit Barrierom" Kentom, odnosno Andyjem Powersom, kojega nam odmah pri početku pojavljivanja nevolja bude nekako žao i pratimo njegovu agoniju dobronamjernog čovjeka kojega jednostavno počinje opsjedati demonski klaun čija mitska priča opisuje neman koja proždire malu djecu te mu je potrebno petoro djece tijekom zimskih mjeseci kako bi se demon nahranio i smirio. Gluma je na zadovoljavajućoj razini, a tijek filma nailazi na manu upravo zbog toga što se dinamičnost početka razvodnjava pri sredini kada se nakuplja teret nepotrebnih, loše isplaniranih scena koje su teško objašnjive. S druge strane, postoji jedna jednostavna formula kod horor filmova: ukoliko bacite mozak na pašu, film će vam vjerujem biti zabavan i poletan, s mnoštvo ubojstava od kojih su neka kreativna, a neka prilično brutalna, ovdje se ne nalazi pravilo neubijanja djece, ovdje se djeca čak nalaze u veoma eksploatacijskom položaju gdje možemo nazočiti svakojakim scenama. Krajnje scene filma upravo su najviše akcijski raspoložene te se ovdje najviše eksponira najužasnija verzija klauna koja je popraćena dobrim efektima i solidnim raspletom cijele priče.



S obzirom što smo sve pogledali i što sve imamo prilike gledati od novih horora, Clown je zadovoljavajuć horor koji može proći nekakve granice i tako se, zahvaljujući idealnom naletu loših filmova, etablirati kao solidno djelo koje će naići na svoje poklonike. Mene se osobno nije nešto uber dojmio, no da je film loš, to svakako nije.

Sve u svemu: 2,5 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Ekipa izviđača upućuje se na put u dubinu šume na ljetno kampiranje, a fokus je na 12-godišnjem Samu čija mašta stvara svakojake insinuacije koje vođama kampa i ostalim dječacima počne smetati. Govorivši kako je stvarno vidio misterioznog i mitskog dječaka po imenu Kai koji se skriva i ubija ljude u dubinama šume, nitko mu naravno ne vjeruje, no samo je pitanje vremena kada će se otkriti da Sam i nije baš toliki lažov...



Zbog završavanja obveza na fakultetu, ljetnim putovanjima po festivalima i obali te bavljenjem glazbenim portalom, zapostavio sam u potpunosti blog te sam uistinu tek jučer, nakon mjesec i nešto više dana pogledao prvi horor, a riječ je o belgijskom filmu Cub, odnosno originalnog naziva Welp. Neko vrijeme mi se taj film već vrzmao po watchlistama za gledanje, no jučer sam ugrabio sat i pol da mu posvetim pažnju, istovremeno i da vidim kako kolege Europljani barataju sa žanrom. Riječ je o šumskom horor filmu koji na podosta inventivan način sukobljava kampere s neobičnim antagonistom koji se ne sastoji samo od zlog mitskog dječaka, nego je posrijedi i nešto puno više. Ne znam je li riječ o stvarnom belgijsko/francuskom mitu, no priča oko dječaka po imenu Kai koji terorizira prolaznike lokalne šume zabavna je horor priča za izviđače i ostale poklonike spavanja pod otvorenim nebom. Klasični početak gdje im nekoliko osoba govori kako da ne idu u predio šume gdje su naumili, na što oni ostanu neposlušni te dolazimo do kulminacije kada se prve nevolje krenu događati, da bi se to sve po meni razvodnilo prema kraju, odnosno, od dobre, čak veoma dobro izbalansirane i zabavne radnje napravili su nepotreban bućkuriš na kraju koji se itekako mogao izbjeći. Stoga, film će dobiti prosječnu ocjenu jer je na meni ostavio obrnuti dojam, jer kako je išao prema kraju, tako sam što više čekao taj kraj.



Gluma malog Sama svakako je pohvalna i kroz cijeli film mali prolazi kroz svakojake faze kroz koji se može nazirati njegov manjak socijalne komponente koja ga ponekad i s razlogom čini odbačenim od strane voditelja kampa, a nekada, naravno, ne. Iako film obiluje nepotrebnim dijalozima i scenama koje ne moraju pripadati filmu, potpuno je normalno postalo da se zbog manjka nekih razrađivanja ideja događa popunjavanje radnje, stoga možemo primijetiti neke klišejaste scene koje su vidno preuzete iz zapadnih horora, no ono što ovaj film odvaja od svega dosad što smo mogli vidjeti su razne zamke postavljene po šumi koje rezultiraju kvalitetnim i inovativnim ubojstvima. Upravo ta stavka je ona koja je film odvojila od ostalih i učinila ga zanimljivim za promatrati, a samo jedna od zamki je genijalna scena s osinjakom ili gnječenje stablima, na što svakako obratite pažnju kada i ako budete gledali film. Kako je već navedeno, kako film kreće prema raspletu radnje, tako možemo doživjeti brojne banalne i loše realizirane scene koje su mi spustile sva moguća očekivanja i nadanja da će film završiti efektivno, kako je i trebalo biti jer je kroz cijelo trajanje bio opušten i minimalistički zabavno kreiran. Loš završetak ipak mi je spustio zadovoljštinu koju sam dobio s odličnim i kreativnim zamkama i ubojstvima, kao i s nekim zanimljivim scenskim istupima.



U moru loših horor filmova Cub se neće previše izdvajati iz te sredine, no kao pojedinac, ispao je sasvim podnošljiv hororčić s ponešto drugačijim stilom i vidno drugačijim po nekim stvarima od horora na koje smo navikli. S druge strane, tu su i mnoge presumpcije koje govore kako je film ipak vukao korijenje iz američkih hitova i tako je uništio svoju autentičnost. Na kraju svega, film vam ipak preporučam ukoliko imate sat i pol za potrošiti, a hoćete li požaliti ili ne - to vam ne mogu sigurno reći.