GROBLJE HORORA

Sve u svemu: 4 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Pratimo zajednički život trojice cimera vampira koji se snalaze u plaćanju stanarine, noćnom i ljubavnom životu, dnevnim ljudskim obvezama i sve što ide uz to...naravno, uz veliku dozu humora i neprilika...



What We Do in the Shadows novi je novozelandski horor komedija film koji je pobrao nagrade, dobre kritike i naklonost publike. Novozelanđanima očito jako dobro ide s takvom tematikom, još od Jacksonovih uspjeha koncem osamdesetih i tijekom devedesetih, nastavilo se s nešto slabijim Black Sheep, a prošle smo godine dobili Housebound, dobru komediju i sada ovaj vampirski film. Jemaine Clement i Taika Waititi su istovremeno i redatelji, scenaristi i glavni glumci ove parodije i skidam im kapu na odrađenom poslu u svakom obliku pravljenja i realizacije ovog projekta. Ogroman trud uložen u snimanje, priču i razvoj događaja i ubiranje temeljnih karakteristika vampirskog svijeta veoma je opravdan. Povrh svega toga, u svemu tome razmišljalo se i o razvitku kvalitetnog humora koji se kao tumor polako širi kroz cijeli film, iz scene u scenu pronalazite nešto humoristično i vrijedno lakšeg ili pak šireg osmijeha. Zadnji put sam se s ovakvom količinom humora u horor komediji (koja nije parodija sama po sebi kao Scary Movie ili Haunted House) susreo u Tucker & Dale vs. Evil, a od tog odličnog filma je podosta vremena prošlo, stoga mi je baš drago da sam, nakon dobrog Housebounda, kojem je ipak nešto nedostajalo, ostao jako zadovoljan viđenim, a još je riječ o vampirima, koji su mi uvijek trn u oku.



Kako je već navedeno, trojica vampira žive zajedno, uz četvrtog kolegu vampira Petera starog previše godina, stoga je prisiljen biti u neprestanom mraku i spavati, a zajednički život za sobom može donijeti mnogo humorističnih trenutaka, što smo i uspjeli doživjeti. Iako je sve u principu bazirano na light dosjetkama, gestama i čudnim pokretima koji rezultiraju nečijom smrću ili ozljedom, film se može najbolje označiti riječju 'simpatičan'. Odlična gluma, vrhunska snalaženja u teže ostvarljivim situacijama i odlični dijalozi igraju veliku ulogu u ostvarenju povremene nelagode koju svaki okarakterizirani horror mora imati, iako je toga puno manje negoli smiješnih dijelova. Imamo prilike vidjeti i vukodlake i mnogo stereotipiziranih stvari vezanih uz ''vampirsku'' kulturu, koji su naravno, iskorišteni kako bi isparodirali neke određene filmove i žanr općenito.



Recenzija je kratke prirode s obzirom da sam prije dosta vremena pogledao film, no međutim, nikako da ga ne recenziram na vrijeme pa se nisam ni sjetio svih dijelova kojih sam se možda trebao sjetiti kako bih ih spomenuo, no vjerujem da sam vam doznačio kakav mi je film. Vrlo dobra zajebancija popraćena vrsnim parodiranjem i smiješnim trenutcima, dobri efekti, šminka, sve...uz neke male manjkavosti, komotno se može govoriti o najboljoj horor komediji unazad nekoliko godina.

Sve u svemu: 2 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Scary or Die antologijski je horor film sastavljen od pet međusobno nepovezanih priča koje se događaju u Los Angelesu, susrećemo se sa zombijima, vampirima, klaunovima i ljudima koji nikako ne žele umrijeti...



Pojednostavljeni omnibus sastavljen od strane trojice ljudi - Boba Badwaya, Michaela Emanuela i Igora Meglica govori o pet horor priča koje su, iako u opisima filma piše interlocking - što znači da se negdje sudaraju, itekako nepovezane. U narednom tekstu opisat ću svaku od njih koliko se može pričati o njima s obzirom da svaka traje 15-ak ili manje minuta. Osobno, nisam ljubitelj poluamaterskih horora koji misle da imaju za ispričati nešto više, a ustvari to ni ne ponude. S druge strane, sam sebi činim grešku kada krenem gledati slabo ocijenjeni horor koji nije ni na jednoj listi te nigdje nije previše primjećivan. No, volim omnibuse i volim više priča u jednom dugometražnom projektu. Nisam ni očekivao da će me film na bilo koji način više obogatiti, ali ponekad se morate uputiti i na rizične uratke. Scary or Die stoga je nakupina prilično bezveznih horor pričica koje neće, niti su ni po čemu posebne ili drugačije od nečega što je već negdje bilo napravljeno. Manjak inovativnosti, nekreativnost i gubitak vještine na nekim krucijalnim trenutcima rezultirali su lošim antologijskim filmom, jednim od mnogih, nažalost, mada sam o filmu čak i čitao dobrih kritika, a i vidio usporedbe s klasikom Creepshow.



The Crossing je ime prve priče, a govori o ljudima koji se u blizini meksičke granice bave ''rješavanjem'' ilegalnih imigranata. Nakon što su pokušali zakopati jednoga od njih, ubrzo otkrivaju kako se tijela prethodnih žrtava počinju polako ustajati iz zemlje. Kao prva priča nije ostavila nikakav poseban dojam, no moram reći kako opet nisam ništa ni očekivao, pa se nisam toliko previše ni razočarao. Je da je sve to bedasto i neobjašnjeno, a može se primijetiti i kako granični policajci snajperisti već znaju za zombije blizu granice, ali doživljavaju to kao normalnu pojavu.
TaeJung's Lament govori o tipu kojemu umre žena i kojemu se na jednom izlasku svidi jedna žena koja istovremeno biva oteta. Kada ju je spasio i pronašao, odvela ga je u svoje okupljalište gdje otkrivamo kako je riječ o klanu vampira koje goni sam Van Helsing. Ovo mi je možda i najintrigantnija priča od svih, iako je riječ o vampirima koje rijetko kad preferiram koliko bih možda trebao. Solidno snimljeno, dobra gluma i zabavna ideja.
Re-Membered je priča o policajcu koji je plaćen da ukloni jednu osobu koji nakon toga prevozi u prtljažniku, sve dok ne otkrije dokaze da je još uvijek riječ o živoj osobi. Ovo je kratko, jasno, nema se tu što previše pričati, čak je i temeljna radnja mogući spoiler. Ništa, apsolutno ništa posebno ili pamtljivo.
Četvrta priča zove se Clowned te je ona na neki način predstavnik cijelog filma, što možemo vidjeti i po plakatu i po traileru i po mnogim drugim segmentima, očito je da se najviše nade polagalo u klauna koji na jednoj rođendanskoj zabavi ugrize glavnog glumca koji na kraju i sam postane klaun gladan ljudskog mesa. Klaun odlično izgleda, ali priča je sama po sebi prilično mlaka i bezvezna, jedino što je spašava je odlična šminka, sve ostalo je opet za zaborav.
Peta priča je za zaboraviti odmah, očajan epilog na kraju omnibusa, riječ je o Lover Come Back, ženi koja se vraća iz mrtvih da se osveti mužu koji je vara s drugom. Traje par minuta, ali sasvim dovoljno za moguće ubrzavanje.




Kad se sve spoji, Scary or Die loš je omnibus koji me nije uspio oduševiti, osim u par momenata kada sam onako, ponovno dobio želju za nastavkom gledanja, no u globalu gledano - žao mi je što sam se upućivao u ovakvu avanturu, tko zna kada ću opet.

Sve u svemu: 1,5 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Djeca se u omanjem mjestu počnu misteriozno razbolijevati i dobivati vrućice. Dan poslije postanu zli i počnu ubijati sve odrasle u mjestu koji im se nađu na putu, a na mladoj je medicinskoj sestri, koja se tek nedavno vratila u rodni kraj, da stane na kraj iznenadne epidemije i otkrije što je pošlo ukrivo...



Nakon ultra loše, ali zabavne trojke slijedi nam još jedan nepotreban nastavak ovog slabog serijala gdje se radnja nešto manje počinje bazirati na stariji koncept filmova iz serijala i prebacuje se u nekakav drugačiji slijed događaja, iako je priča u načelu veoma slična i tematski jednaka. Osim toga, za ljubitelje Naomi Watts, ovo će biti itekako poznato djelce jer je ovo jedno od prvih njenih uloga te je i ona još jedna od onih poznatih koji su svoje početke pronašli u horrorima. S obzirom da sam se približio nekoj sredini serijala, nisam siguran u kojemu još smjeru može otići koncept gdje se djeca preustroje i krenu ubijati sve koji navrše osamnaest godina i to s tolikom dozom neopreznosti i banalnosti u scenariju. S obzirom da sam se već zasitio serijala, no moram sve završiti kako spada u doglednom roku, jer tko zna kad ću se ubuduće vratiti tome, pogledajmo što nam je pametnoga četvorka donijela, odnosno glupoga. Djeca se u slabijem intenzitetu pojavljuju sve do žarišta filma kada kreće malo akcija i počnu se događati nevolje, inače, već sam kroz tri recenzije pričao o iritantnosti koju djeca donose iz filma u film, no izgleda da svakim putem uspiju nadići onaj prošli. Jedva čekaš da se njima nešto loše dogodi (koliko god to grubo zvučalo), ali tako to ide s nervirajućim negativcima, a ovdje ih čak ima i u povećem broju. Četvorka nam nije ničega novoga ponudila, osim



Dakle, četvorka mi je ponudila manje zabave nego svaki dosadašnji dio te sam jedva dogurao do kraja. Ovdje se ne spominje ni bog kukuruzišta Onaj koji hoda iza redova niti ima naznake o njegovoj pojavi, a nastavak pravljenja rupa u priči očituje se i u mnogim drugim segmentima radnje, čak se precizno ni ne može otkriti što je uzrok iznenadnog ludila djece, a na neki način se i mjesto radnje promijenilo, a nekakvo otkriće same radnje prikazuje se na način da tri lude babe raspravljaju o proročanstvu neke stare religije gdje se događaju upravo stvari što mi vidimo u filmu...ah, kakav neklišejasti pokušaj ičega. Opet, ovaj serijal se barem u nekom smislu može pohvaliti ok idejama za ubojstva, koliko god su realizacije slabe ili loše realizirane, ali same ideje su nešto po čemu se očito trude biti drugačiji od ostalih filmova, makar je to prilično teško postići. Naomi Watts je odglumila prilično solidno, a ostali glumci koji je okružuju nisu nešto naročito briljirali, no u ovakvim filmovima to je stvarno manje bitno jer se u ovakvim filmovima to najmanje gleda i spočitava, kada glumu može zasjeniti svaki drugi mogući aspekt koji krene ukrivo, onda vam je sve jasno.



Ne treba puno riječi trošiti na besmislenu četvorku, samo treba nastaviti šutke dalje. Ne znam iskreno ni što da pišem nekad u osvrtima kada se užas postepeno pojačava i smanjuje iz filma u film, nikako da nešto veće pozitivnije iskoči, no to sigurno ni neću doživjeti do kraja. Ajmo dalje s božjom pomoći, onim iz kukuruza.