GROBLJE HORORA

Sve u svemu: 4 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Laura je svoje najranije djetinjstvo provela u sirotištu za koje je vežu lijepe uspomene. Sad već udana i majka, ona se vraća u sirotište, u čijim prostorijama otvara dom za hendikepiranu djecu. No atmosfera nekada zgodnog mjesta se potpuno promijenila. Njezin 7-godišnji sin Simon uskoro će steći nekoliko izmišljenih prijatelja koji će ga zabavljati, ali i strašiti svojim pričama. Ubrzo, Simon će netragom nestati...



Ovom popularnom španjolskom filmu nisam nikada dao priliku da ga pogledam, vjerojatno me tematika nije pretjerano zanimala, a moguće je da sam imao i tonu drugih filmova u planu. Eto, dobrih pet godina poslije kupio sam DVD bez ikakvih dodataka i odlučio sam ga konačno pogledati, jer sve što sam čitao o njemu bili su samo lijepi komentari. Guillermo del Toro producent je ovog djela, a većina nas dobro zna za koliko je filmskih hitova zaslužan on i kao redatelj i kao izvršni producent. Čim je njegovo ime bilo prisutno, znao sam da film nikako ne može podbaciti te da ću ga barem zbog nečega upamtiti. The Orphanage (ili El Orfanato u originalu) neki neće okarakterizirati kao horror, već kao misterioznu triler dramu, a kako sam ja ipak na strani mišljenika koji ovo smatraju horrorom upravo zbog svoje tematike, odlučio sam ga s guštom komentirati na ovom blogu. Ovo nije čistokrvni horror, isprepliće se puno elemenata drame (nestanak posvojenog djeteta) i sama priča koja je dovoljno potresna. Španjolci su ovih godina počeli iznositi dobre horrore, sve mi se više sviđa europski štih tog žanra, tako da mislim da će i španjolski, ako ovako nastavi, daleko dogurati. The Orphanage je u svakom slučaju jedan kvalitetan, vizualno prelijep i izuzetno težak film.



Vizualnost je nešto čega sam se najmanje bojao da će biti loše, jednostavno zato što je tu već spomenuti del Toro, a njegov rad na filmu Pan's Labyrinth je nešto što se rijetko može vidjeti. Ono što film čini teškim za gledanje su odnosi likova, okrutna sudbina nekih od njih i općenito ružne prošlosti i nimalo ljepše sadašnjosti. Možda da je bilo malo više horror elemenata, a malo manje dramskih, mislim da bi mi onda film bio kompletan. Belen Rueda je kao nositeljica filma bila odlična, doslovno sam uživao u svakoj sceni, a ostali manje bitni glumci su također bili zadovoljavajući. Atmosfera u filmu je totalno pogođena, spooky mračna kuća je kao idealna podloga za duhove, a po onome što možete vidjeti u traileru, radnja se odvija na nekakvom otoku, tako da su mogućnosti za bijeg male, ili ih se uopće ni ne planira iskoristiti. Napetih scena ima podosta, iako se manji broj realizira do kraja, stvarno je zanimljivo doživjeti sve te cimalice od strane meni najgorih 'antagonista' - lutaka ili djece. Kraj je inteligentan i savršeno je prikupio sve detalje koji su se nakupljali tijekom filma, a koji su gledatelju davali naslutiti kako bi on mogao izgledati.



Mislim da je Sirotište jedan od boljih horrora sa djecom, njegova isprepletenost žanrova je u svakom slučaju pogođena, atmosfera je prelijepa i mračna, napetih scena ipak malo manjka, ali nije to ni toliko bitno. Nakon pet godina što kasnim, dajem vam toplu preporuku za ovaj film.

Sve u svemu: 4,5 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Candyman je misteriozna urbana legenda sa kukom u ruci, koja je slučajno pozvana od strane studentice koja istražuje njegov slučaj...



Ispričavam se što me nema već neko vrijeme te se tu i tamo u desetak dana pojavim sa jednim horrorom, stisle su me obaveze, pa se tako smanjio i broj filmova za gledanje, a imam ih i previše na repertoaru.
Razdoblje 90-tih u svijetu horror filmova bilo je znatno po strani. Tišina koja je vladala tim desetljećem samo je ponekad bila razbijana sa nekim dobrim, vrlo dobrim i odličnim horror filmovima, koji su i dan danas ostavili dubok trag i bili uzori mnogim suvremenim filmovima. Upravo to zatišje omogućilo je isticanje pojedinim redateljima da naprave bum i sa nekim urbanim legendama, slasherima ili monstrumima pokrenu novu lavinu horror franšiza. Jedan od njih je Bernard Rose, koji je prema priči Clive Barkera početkom 90-tih stvorio Candymana, 'legendu' koja se pojavljuje nakon što pet puta pred ogledalom kažete njegovo ime. Candyman, kojeg je utjelovio poznati Tony Todd, početak je trilogije koja se bavi upravo tom legendom, a drugi i treći dio su manje poznati te nisu postigli uspjeh kao i prvi dio. Candyman je postao kultni film pretežito zbog svojeg psihološkog efekta, uz to je još i vrlo dobar slasher, jedan od najboljih Barkerovih uradaka koji obrađuje već legendarni mit o Krvavoj Meri, koja se pojavljuje u ogledalu nakon što tri puta izreknete njeno ime...zbog svih tih aspekata i zbog dosta slobodnog prostora početkom desetljeća, Candyman je svakako obilježio devedesete i postao klasični horror film.



Film je doista za svoje vrijeme bio jeziv. Ono što je jezivo kod njega jest to što on nije strašan u smislu da će vas natjerati da ga isključite na par minuta ili da ćete ga preskakati, nego vam stvara napetost cijelo vrijeme, odnosno par minuta prije i poslije ključne scene u razvitku priče, a tu je svakako zaslužan i soundtrack filma, koji je po meni jedan od najatmosferičnijh i najezovitijih glazbenih filmskih uradaka uopće. Svakako je jedna od odlika filma i odličan soundtrack. Tony Todd je vrhunski odglumio osvetnika s kukom, o kojemu je ispričana i kratka (ne naporna) životna priča, te se na neki način objašnjava zašto Candyman uporno ubija nevine žrtve. Dobra stara Virginia Madsen bila je odlična studentica koja je svojom lijepom pojavom dodatno ukrasila mrak kojim se film okružio. Naravno to je pozitivan mrak, dostojan velikih horror pisaca, kao što je već spomenuti i pohvaljeni Clive Barker. Krvi nema kao u klasičnim slasherima, vidimo je u znatnijoj količini u zadnjoj polovici filma, kada Candyman postane aktivan u realnom svijetu. Brutalnih scena također se može pronaći, dvije-tri će vam svakako zapeti za oko i izazvati u vama nelagodu i pomalo gađenje.



Sve u svemu, vjerujem da je većina vas pogledala ovaj film, bilo da ste ga gledali na televiziji, ili iz videoteke, ili ste ga skinuli. Njegova dramatika i strah od urbanih legendi omogućili su mu proboj na sam vrh žanra, a od Candymana napravili neizostavnu noćnu moru bilo kojeg klinca rođenog u to doba.

Sve u svemu: 2,5 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Dječak i djevojčica, koji žive u različitim zemljama, po noći su posjećeni od strane kreature koja nema lice i koja ih uzastopno opsjeda...



Redatelj Juan Carlos Fresnadillo nam je nakon zaraženih ljudi prilično zajebanim virusom (28 Weeks Later) 4 godine kasnije ponudio i ovaj horror, gdje se susrećemo sa nemani u obliku duha koja vreba nad dvoje klinaca te im pokušava uzeti dušu i opsjesti ih. Prilično velika tematska promjena, koja nam upućuje da je ovdje riječ o ghost filmu. Međutim, prevario sam se i ja, jer iza opisa ovog sadržaja nalazi se puno više toga (ili manje) što nam upućuje na to kako će vas film odvesti u totalno drugom pravcu. Nisam siguran bi li vas na prvu privukao ovaj film kao što je i mene. Spooky poster, jednostavan a opet složen plot, interesantan trailer...no od svega toga, mislim da je većina ostala samo na dobroj pripremi. Da odmah stanemo na loptu, valjalo bi reći kako je Intruders sve samo ne interesantan film. Mislim da je redatelj ovim djelom totalno podbacio, očekivao sam puno više toga nakon već spomenutog odličnog horrora, ali to se nije dogodilo. Prosječnost je već toliko postala tipična u ovome žanru da ću stvarno morati početi gledati ili prave šrotove, ili se vraćati pravim horror klasicima. Ovako više ne ide :D...



Gluma u filmu me nije očarala, valjda zato što uopće nije ni zamjetna, niti se likovi previše nameću, osim dvoje klinaca koji su možda i najbolji glumci, u par momenata čak i bolji od Clive Owena, relativno glumca vrijednog spominjanja koji glumi zabrinutog i ''crazy'' oca. Kroz cijeli film zapravo se ništa konkretno ne događa, dovoljno često se pojavljuju scene sa tim stvorenjem u različitim segmentima, a kako se radnja približava kraju, otkrivamo sve više detalja koji vas mogu uputiti u naslućivanje kraja...da, za mene je osobno kraj bio predvidljiv, a kako vam ne smijem pričati o tome, bilo bi najbolje da to otkrijete sami. U principu, film cijelo vrijeme besciljno navodi na neke pokušaje zastrašivanja ili zapitkivanja o tome što bi se dogodilo kad bi se dogodilo itd...a u principu ne nudi ništa osim pokušaja pravljenja jezivih scena. Makar efekti oko akcijskih scena nisu ni na odmet, zbilja ima lijepih vizualnih prilika.
Nelogičnost je također jedna od loših odlika ovog filma, koja se pojavljuje u omanjem broju, ali dovoljno da se zamijeti i da se u filmu ne može normalno uživati. Ne znam, cijela ova priča mi je ostala i dalje poprilično nejasna, nedorečena i nekorektno posložena. Možda su mi i očekivanja bila prevelika...



Po plotu koji zapravo malo toga otkriva mislio sam da će ovo biti jedan od boljih filmova. Prevarih se međutoa, ima svojih momenata, iako nije nimalo strašan i pomalo je dosadan u par navrata. Ne mogu ništa drugo reći osim jednom pogledati i to je to.