Potok42

utorak, 28.05.2024.

koračam u raspadnutim patikama

posustajem, moja draga, od iscrpljenosti, od ozljeda,
a vjerovao sam da je moja staza sa zaprekama
beskrajna, i vrijeme dolaska do kraja usklađeno
s iščekivanom čvrstinom, stremljenjem, sklonošću.

usporio sam, ne trčim, hodam, teturam, ne osvrćem se,
ne pomišljam na odredište; znam svoj broj na prsima
i leđima, sjetim se takmaca, publike, zvižduka, pljeska,
koračam u raspadnutim patikama; pijem hladnu vodu
čežnje, draga, da pred ciljem ne klonem od žeđi samosažaljenja.