Potok42

petak, 09.02.2024.

Kao da sam to ja napisao

Obavještava me da se prije tjedan dana
ubio sin jednog njenog prijatelja s godine, kirurga.
Šalje mi pjesmu koju je ostavio na Instagramu:
Želiš li usrećiti nekoga
Kome želiš mnogo dobra...
Učini to danas
Za života, brate, za života...
Želiš li darovati cvijet?
Daruj ga danas s ljubavlju...
Za života, brate, za života...
...
Kao da sam ju ja pisala, piše mi,
i nastavlja: a na kraju, svi smo prolazni,
beznačajni, svi ćemo biti zaboravljeni
i kao da nas nikad nije bilo.
Stalno se njišem između krajnosti –
realnog besmisla svih nas
i uronjenosti u život, važan, lijep i drag.
Kao da sam to ja napisao, odgovaram joj.