Potok42

nedjelja, 16.10.2022.

još uvijek izlazim

č. više nikad neće posvjedočiti
da smo tu noć putovali zajedno,
pomućenog uma od muzike,
svjetala pozornice i hašišovog ulja,
prema oslobođenju od dresiranosti,
ukorijenjenih navika i praznine.
njega je ubila žudnja za novcem;
srce mu nije izdržalo pritisak rizika,
i on je otputovao u jednom smjeru.
a ž., siguran sam, da se više ne sjeća
svoje uloge naše opskrbljivačice
proizvodom indijske konoplje
nekoliko puta jačim od hašiša.

našli smo se u mojoj studentskoj
sobi u cvijetnom gotovi za koncert
deset najboljih yu gitarista u podesnom
domu sportova; neočekivano nam je
namazala desetak cigareta filter 57
afgan poslasticom od gustog, mrkog ulja,
kojeg je držala u kutijici za nivea kremu.
častim vas, frajeri, rekla je ponosno.

crne cigarete popušili smo lančano,
paleći jednu o drugu, duboko uvlačeći
dim slobode kojeg je bilo teško razdvojiti
od glazbene grmljavine iz neba ekstaze.
sjećam se žara cigareta i žara u sebi tada,
izazvane, omamljujuće preobrazbe.
sve je to nestalo dok smo u žurbi i neredu
izlazili iz dvorane. još uvijek izlazim
i pušim stvarnost do napuhujuće ovisnosti.