Potok42

petak, 29.04.2022.

plin za smijanje

teško mu je proniknuti kako je podnio
sve ove duge godine dosade koju je grad
ispuštao silom kao plin za omamljujuće smijanje.
smijeh je bio fiziološki, bez vedrih i radosnih
povoda, grčevit i bolan. osjećaj praznine i
glupavo ponavljanje rituala provincijskog
samouzdizanja, nikada nisu bili pomućeni
vrijednim stvaranjem, novim planom djelovanja.

opsjenarstvo koje je slijepe ulice zbilje
pretvaralo u bulevare željnog iščekivanja,
podsjetilo ga je na michele bennett, suprugu
jean-claudea duvaliera, haićanskog diktatora.
vozeći se punim ulicama port-au-princea,
iz auta je sirotinji dijelila novac. ona je
izbacivala plin za smijanje koji jadnike tjera,
na isprazni zaborav, zahvalnost i opraštanje.
sad zna kako je podnio dosadu. trčao je
za kolima michele vjerujući da se smije iskreno.

subota, 23.04.2022.

jedino bol ne čeka

pred završetak dana, blizu ulaza
u tunel carstva snova, počinju se
skupljati sve uočljivija čekanja.
glad čeka večeru iz dopisnog
recepta s društvene mreže;
tijelo čeka tuširanje, masirajući
mlaz tople vode koja odnosi znoj;
ja, gledatelj, čekam da sugovornik
prestane zlouporabljati mobitel,
kako bih odmrznuo kadar s jasonom
stanthamom iz filma killer elite;
brige čekaju nahrupiti u glavu,
izazvati nemir prije odlaska u
zasluženi spokoj, onkraj postojanja.
jedino bol ne čeka, ona nema
nimalo strpljenja, isto kao žudnja.

četvrtak, 14.04.2022.

koraci

ulice očekuju dopodnevne korake,
koraci čekaju jamstvo iskustva
o nepromijenjenim razdaljinama
između odredišta koja treba posjetiti.

iako je vedro, suho i toplo, prostori
grada nisu ispunjeni namjernicima.

čudno, jer i srijeda je, dan kada provincija
očekivano pojača vrevu razmjenjivanja.

stižeš do automata za brojanje sitinša,
gruntovnice i matičnog ureda, ostvaruješ
planirano; tvoja je svrha potvrditi njihovu
dok koraci odjekuju ritmom podložnosti.

četvrtak, 07.04.2022.

molitve

ustanoviti kako sve naše molitve ne mogu
spriječiti ni jedan list da padne,
znači prihvatiti istinu o svojstvu svijeta,
i nužnosti kao jamcu uzroka i posljedica.
sve to lišće koje će pasti s grana na tlo
dokazuje uzaludnost vjerovanja,
slama nadu bez uporišta,
očekivanja bez razloga,
moć iskustva ne može se pokoriti,
zadatost je prst na vagi života.
a molitve budu izraz nemirenja,
blagotvorni pripravak za
bol koju donosi mijenjanje
zelene u žutu u boju.
molitve milostivo olakšavaju
neizbježan pad u nepovrat.
ti i ja smo listovi,
molit ću se za tebe, moli se za mene.

petak, 01.04.2022.

od svega on će napraviti priču

na iznenađujućoj fotografiji,
snimljenoj u gradu na dalekom
europskom, civiliziranom sjeveru,
moj prijatelj koji voli putovati,
a još više svoj bujan vrt,
pozira u središtu mjesta u koje
su odselili njegov sin, snaja i unuci.
stoji u travanjskom snijegu, na minus 4.
da ne misliš kako je zima prošla,
kaže. ovdje je 20 stupnjeva, ali je
okolina hladnija nego na arktiku,
uzvraćam. zebe oko srca.
pitam ga što radi. gledam kroz prozor.
snijeg pada. pričat ću ti kad se vratim,
to ne stane u par riječi na viberu.
od svega on će napraviti priču, on je
hodoljub, moj privatni zuko džumhur.