Potok42

četvrtak, 26.08.2021.

ljeta se u bijegu odmiču

1
ljeto s jeseni javno pregovara o svom povlačenju;
očekujem kako iz uzmicanja neće proisteći metež
kao za vrijeme odlaženja okupatora iz afganistana.

2
ljeta se u bijegu odmiču i ostavljaju tragove u
stijeni duše; sjedinjen sam od psihogeoloških slojeva.

3
ništa mi ne može pomoći, jer sjećanja su izdržljivija
od paukove mreže. zaborave, zašto si me zaboravio!

4
odvezana kuja zubima od uvreda odgriza s kostiju
osjećaja sebe sama zadnje komade mog dostojanstva.

5
kada te glupani ignoriraju konačno shvatiš da
ne postoji veći napad na ono čime prikazuješ sebe.

6
moji sinovi postoje i da podsjete kako sam i sam sin;
usporedbe su porazne, krivnje su sve neuništivije.

7
visi uže previsoko. razlozi ne ulaze u cilindar,
od konačnosti drhte ruke; ispadaju zrna presude.