U spomen na Bertolta Brechta
Doručkovati sam u tišini,
Ne osjećati zatrnule nožne prste,
Predočiti si pripremanje jela,
Knjige, knjige,
Dočekati javljanje najmilijih,
Kupovati na tržnici,
Kuhati,
Ručati zajedno,
Pisati, polemizirati,
Internet, mreže,
Muzika,
Čitanje u kadi,
Filmovi,
Vrt, jabuke,
Stare fotografije,
Zapustiti svoju tjeskobu.
mračnu jutarnju tišinu jedino narušava
postojano zujanje u mojim ušima,
ili je to možda sličan šum proticanja
vrele vode kroz ventil radijatora,
ili njihova stopljenost, nisam siguran.
zvonjava u glavi nabire tihost
kao što se mreška voda kada
njenom površinom klize gazivode.
a onda kroz žaluzine obrane od vanjskog
zatreperi svjetlost obećanja dana,
začuju se zvukovi nuđenja užitka.
koračam prema van dok ne osjetim kugle
bezvoljnosti na nogama mojih ambicija.
i ne čekam više ništa, ne očekujem nikoga.
sve je tišina, sve je njeno narušavanje.
U geološkoj prethistoriji majke Zemlje
kiša je neprekidno padala milijune godina, a jučer
anksioznima je previše njenih kapi i nekoliko sati.
Oborinska spuštanja zaustavljaju internetske prognoze;
freakovi ih gledaju pomnije nego kroz prozor kišne
naklobučene oblike od sudara s asfaltom, potokom.
Teoriji o postanku kiša treba dodati i istinu o potrebi
vode da se vraća, i karakter kruženja od neba do zemlje;
kiša je sredstvo njihovog povezivanja, zahtjev planete.
Kišo, zna se za tvoju neophodnost, ali zanemaruje
tvoja igra milovanja s gospinom travom, zvončikama,
veronikom, divljim makom, crnim gavezom, lokvanjima,
i tvoja ravnodušnost dok uklanjaš užas hekatombi.
Kišo, svi znaju da si stvorena od same nade, ali
zaboravljaju na tvoju blatnost, kiselost, na tvoje poplave.
ponekad neki ljudi svojim postojanjem
zaštitnički natkriljuju tebe i tvoje zamisli
kao plastične folije prostor za uzgoj povrća.
usput od njih čuješ kako je najbolji dio sna buđenje,
kako je povoljan laboratorijski nalaz uvjet za sreću,
kako je fatalno važno sic za bic namjestiti smjesta.
prigušeno treperiš poput vanjskog tvrdog diska
dok navlačiš druge patike za druge staze
za nove ciljeve. nema te folije koja će spriječiti
da se ti i tvoje ideje ne iskradete i proklijete
evo ovdje, bez zaštite, na internetskoj vjetrometini.
u ormaru napravljenom sredinom prošlog stoljeća,
po mjeri, postavljenom u sobu iz koje se nikad nije premještao,
spremali su odjeću, rublje, posteljinu, skrivali pića i dragocijenosti.
kao dio opreme za stan bio sastavni član njihovog stila,
a ormar je pouzdano i vjerno čuvao da se nešto ne ošteti i zagubi.
otvarali su mu vrata i da bi ubacivali jezovite kuglice naftalina
i mirisave vrećice lavande za napasnike koji su ugrožavali tkanja.
ormar je čuvao rublje, posteljinu i odjeću, ali njega nisu čuvali.
nisu zaustavili drvaše kuckare, nisu marili za rupice i crvotočine,
nisu osjećali njegovu bol zbog izgriženosti do ugroženosti.
samo su ga izbacili na ulicu kao krupni otpad kada su zaključili
da je piljevine od izjedanja previše i da će se ormar ubrzo urušiti
< | studeni, 2020 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 |
Ja u svijetu, svijet u meni