Potok42

četvrtak, 24.09.2020.

putnik si

nerado i umorno silaziš s vrha planine
prema podnožju gdje si započeo putovanje.
u predasima, u svom ekspedicijskom šatoru,
trošiš preostale zalihe,
baš kao mlako, jeftino, tripostotno lager pivo,
sporim gadljivim gutljajima,
iz plastične boce od 2 litre.
a iz prijeđenih postaja na putu
probijaju se odjeci požudnog smijeha & vriske
iz doba početaka istraživačkih opijanja,
okusa jakih pića, mirisa osvajanja.

putnik si
u službi
svrhe,
beskrajnog
dokazivanja
istine
i vječnog ponavljanja
istog.

četvrtak, 17.09.2020.

molitva jedne pošiljke

mi smo skladišta za pošiljke
poslane iz bezbroj nadređenih
i podređenih svjetova;
kroz naše nozdrve, zjenice
ušne školjke, jezik i kožu
pristižu upakirani mirisi,
svjetlost, zvukovi, okusi i dodiri.
sve što postoji razvrstano je
u poštanske magazine.
i sami smo istovremeno podudarni
poštanski ured i osjetilni paket.

svijete bližnji, isporučujem se tebi.
na koju god me adresu upraviš
neću biti zadovoljan, bit ću ti nezahvalan,
ne vjerujem ti i ne uzdam se u tebe;
želim zadržati svoju slobodu i volju,
ostati to što jesam i nerazmotan.

petak, 11.09.2020.

buhtle

tko zna o čemu razmišlja dok joj stavljaju pelene.
možda u sjećanje priziva svoj vrt, ljetnu kuhinju,
šporet, užarenu platnu, pećnicu, cušpajze i... buhtle.
samo ih je ona znala napraviti. o kako mi se jedu!
ponekad sam kuhačom tukao tijesto i mljeo u mlincu
šećer u prah. bio je to privilegij. a tijesto je nastalo
uz pomoć njenih točnih mjerica: pet šakica brašna,
pola lončića germe i dovoljno vode. buhtle su sličile
na debeljuškaste vagone. dvadeset zbijenih vagona
na ranžirnom kolodvoru tepsije. mirisale su nekoliko
dvorišta daleko. iznosila ih je ravno iz usijane rerne
pred nas petero. kotrljali smo zalogaje u ustima,
jer se vrela marmelada lijepila za nepce. ne sjećam
se da sam pojeo jednu jedinu hladnu. mama, ne znam
što bih dao da se vratim u vrijeme kada si pojačala
vatru i u roru ispekla nam svoje rumene buhtle.
o kako mi se jedu!

utorak, 01.09.2020.

Dosada

I

Oporavak poražene ustaljenosti.
Prestanak kipljenja spoznaje zbog
slabog plamena pobuda. Umanjen
vlastiti izbor skretanja s utabane
staze navada. Lijenost htijenja duha.

II

Utrnulost uma zbog nedovoljne
pokretljivosti podražaja okoline,
i povećanja rasprostiranja praznine;
nesposobnost mentalnih spermija
za lutanje i oplodnju novih ciljeva.