Potok42

četvrtak, 31.01.2019.

mrlje na tišini ništavila

najzad.
ali do knjige će doći
smanjivanjem broja pjesama;
do konačnosti cjeline
stići će odbacivanjem stihova.
i učini mu se kao i beckettu
kako je svaka riječ
nepotrebna mrlja na tišini ništavila.

napokon.
ali odabrana tumačenja
sebe u svijetu i svijeta u sebi
gube dah u neprestanoj utrci
s ogledalom vlastitosti.
pomisli je li poslušao ciorana:
piši knjige samo ako ćeš u njima
reći stvari koje se ne bi
usudio nikom povjeriti.

petak, 25.01.2019.

graničari i osvajači

u nama u isti mah postoje
i graničari i osvajači,
jer granice su pristrane;
čuvamo ih i pomičemo
kao godine kao snove.
zadajemo si granice,
postavljamo ih
i prelazimo.

Za dragu glamuzinu
u pjesmi stari gospodin koji
ju je ševio,
čovjek od 60 godina
starac je. graničar u meni
se buni, a osvajač likuje.
do granice i preko granice
ograničava nas bezgraničje.

granice snova su
njihova tumačenja.
sanjao sam svog oca.
u snu je, obratno
nego na javi, zabrinutiji
od mene; ne mogu naći
svoj automobil ni ključeve.
graničar u meni zadovoljava se
tumačenjem sna, osvajač bi ga
nastavio, potražio nestalo, izgubljeno.

petak, 18.01.2019.

Opscenost

Opscenost su škare za bodljikavu žicu
kojom je ograđen logor za porive;
skaredno je izložak u muzeju uzvraćenih veza;
prosto je istina koja oslobađa i sloboda koja ne laže;
razvratno je skladnost, posljednji kamenčić
u mozaiku- vjernom portretu pobjede nad dopuštenim.
Opscenost je osnovana neočekivanost, udar, probijanje…
kao gnjev prevarene žene u Danima zaborava
Elene Ferrante: Zamislila sam je kao zrelu ženu
sa zadignutom suknjom u zahodu, on na njoj,
rukama joj obrađuje znojne guzove
i gura joj prste u šupak, pod je klizav od sperme.
Opscenost je najtočnija definicija života.

četvrtak, 10.01.2019.

zaštititi se od samog sebe

Volim potoke i zvuk koji proizvode.
I jarke na čistinama i poljima, prije
nego što se dospiju pretvoriti u potoke.

Raymond Carver: Gdje se voda spaja s drugom vodom


na božićnoj večeri kod starog prijatelja,
od puno dobrih jela, trpeza se savijala.
(tako bi, opisujući obilje jestvina, pretjerivao
mamin bratić, ivan tomac, kalendarotvorac).
poslije večere razmjenjivali smo preporuke
o potrebi da zaštitimo tijela od samih sebe,
od mračne žudnje da se za lošim povodimo.
- treba se kloniti piva i kolača, davao je savjete
pribrani poznanik koji svoj šećer drži na povodcu.
- pij vino, a kolače prepusti svojoj zdravoj ženi.

sutra ujutro svratio sam do svoje rodne kuće
u malom parizu. iza dvorišta, prekrivenog
ispucalim betonom i poluživom mahovinom,
nalazi se vrt, mamin vrt, kojeg je tata
u ljetna predvečerja izdašno zalijevao.
vrt je zaravnat, odavno zemlju nitko ne siječe,
a trava ga je, voljom novog stanara, sveg prekrila.
stajao sam bez riječi i prisjećao se lijeha
prepunih velikih, mesnatih, džombavih rajčica,
odlučan zemlji vratiti rahlost, koračati nasadima,
oživjeti mjesto koje se savijalo od ljubavi.

srijeda, 02.01.2019.

novogodišnji korov

valjaju se oko nas
poput kotrljajućih grmova
na divljem zapadu -
novogodišnje želje.
preplavile su naše umove -
svoju obećanu zemlju.
nagonske i razumske,
neusiljene i proračunate,
beskorisne i podobne-
otporan su korov,
mrtvi otpad nasilne sorte
koja se širi tlom opstanka,
a nosi ih vjetar užitka.