Komentari

potok42.blog.hr

Dodaj komentar (19)

Marketing


  • Annabonni

    strog je taj graničar u nama : kažnjava zaigranost, ne oprašta ludost

    ne preostaje ništa, do li odbaciti verige i plutati......plutati dok nas ne zaustavi granica koju je postavio neki Čovjek

    avatar

    25.01.2019. (19:49)    -   -   -   -  

  • jeka

    O ocu i godinama :) zamisli kako je njemu kad se penje da vidi tog starca :))) Sviđa mi se Drago

    avatar

    25.01.2019. (20:10)    -   -   -   -  

  • lea

    kada bi rasvijetlili sva svoja temeljna iskustva, ona koja su nas obilježila,
    još uvijek bi se račvali na graničare i osvajače.željela bih samo čuti pjesničku riječ. ne tumačiti onim što znam. ovdje osjećam neku bok za gubitkom..ali svakako i plodnost dijaloga..

    avatar

    25.01.2019. (20:35)    -   -   -   -  

  • lea

    neku bol, ispravak

    avatar

    25.01.2019. (20:37)    -   -   -   -  

  • eum

    GrAnIcE
    Tko god ima moć,
    na svoje će kad tad doć...
    Što god može brsti koza
    zato je i ograđena loza...

    Granice nam drugi stvaraju,
    a granice u nama se lako otvaraju..
    zato mani tumačenje snova,
    realan život tumači iznova

    obzirom da napisano nije poetično
    bolje da ostane u prozi statično,
    i radi granica treba znati
    u realnim okvirima svojim ostati!

    avatar

    25.01.2019. (21:11)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    Neke granice zaigranosti i pristojnosti moraju postojati.

    avatar

    25.01.2019. (21:13)    -   -   -   -  

  • eum

    Obično kada ne razumijem dovoljno materiju pokušam ju dešifrirati svojim razumijevanje iste, pa sam tako i odgovorio neodređeno. Razumio si sebe vjerojatno kao i ja sebe kroz ovaj komentar - recimo da je to nekakva poezija, i nemoj se truditi razumjeti ono što se ne može do kraja razumjeti. Tako si postavio stvar a i ja odgovor. U prozi sam dosta strog a u poeziji isto toliko tolerantam...Mislim da ti je lastavica odmjereno odgovorla...

    avatar

    26.01.2019. (00:05)    -   -   -   -  

  • Potok

    Pojašnjenje za sve one koji svraćaju i koji će pročitati EuM-ove komentare.

    Njegov drugi komentar isprovocirao sam svojim komentarom kod njega, u kome sam zamolio da mi prevede svoje stihove u "prozu" (prvi komentar), jer da ih ne razumijem u potpunosti. Citirati samog sebe ne mogu, jer je Eum, koliko vidim, moj komentar izbrisao.

    U svom drugom komentaru Eum se napokon izjasnio proglasivši ovu pjesmu "nekakvom poezijom". Odgovara neodređeno, jer ne razumije "dovoljno materiju". Sugerirao je, valjda u odnosu na sadržaj pjesme, da se ne treba truditi razumjeti ono što se ne može do kraja razumjeti.

    U svemu ne vidim ni najmanje blagonaklonosti. Uostalom, ni ne treba mi uopće, ali očekujem od onih koji dođu na blog razumijevanje na kome se temelji tumačenje, Uostalom, zar i Wittgenstein nije rekao: "O čemu se ne može govoriti, Îż tome se mora šutjeti."

    Prema tome, EuM-ovo "dešifriranje" pjesme nije nimalo doprinijelo njenom razumijevanju, ali smo saznali da je on tolerantan čak, iako mu nije jasno ni o čemu se radi, ni što sam s pjesmom htio, ni kojim sam to sredstvima postignuo. U svakom slučaju, suzdržavao se, imam dojam, izreći negativan stav. To je trebao odmah reći, a ne namotavati mutne ocjene o "nekakvoj poeziji". Inače, o poeziji se piše drukčije, uz pomoć odgovarajućih "mjernih instrumenata", a ne mutnim negativizmom.

    avatar

    26.01.2019. (07:35)    -   -   -   -  

  • lea

    da, tako je to, uglavnom ne treba od komentatora previše očekivati.
    imaš svoj pravac kojim ideš, a tko želi reći nešto na radost razumijevanju ili nerazumijevanju može to reći bez imalo -negativizma-,
    slažem se s tim.

    avatar

    26.01.2019. (09:44)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    granice snova, granice života, slobodnjak u snu, rob u životu, osvajač u snu, starac na javi - mislim da je to sve u njegovoj glavi (kod tebe se uvijek reflektiram na stihove, na ono kako sam shvatila tvoju pjesmu, nikad se ne reflektiram na komentare drugih)

    avatar

    26.01.2019. (11:57)    -   -   -   -  

  • eum

    Priznajem, pogriješio sam što sa ovdje navratio. Neke granice zaigranosti i pristojnosti moraju postojati (lastavica). kad sam pogledao što si prije pisao zgrožen sam tako degutantnimm pristupom pisanju - ne poeziji, to nema nikakve veze sa poezijom, mogun ti česitati na novom pokretu u pisanju: nekakvom anarholiberalizmu. Samo naprijed želim da otkriješ svoje granice i posljedice. Svi to prolazimo na svoj način. Hvala na trudu i odgovoru...mirno treci...

    avatar

    26.01.2019. (14:45)    -   -   -   -  

  • Potok

    EuM. Anarholiberalizam? Degutantno? Koristiš olako pojmove koje ne razumiješ i koje ti služe kao odmazda. Uskotračan si, omeđen, sitan, i jadan. I licemjeran. Klerik si, ali ne i vjernik u srcu Ckvenjak si, ali ne i kršćanin u duhu. Osvetoljubiv si, a tvoje pjesme nisu u skladu s tvojim karakterom. Pozer si... zagađivač javnog prostora zbog neiskrenosti. Nametljiv si sa svojim stihovanim interpretacijama drugih.

    Pogiješio sam ja što sam te primio, jer si gostoljubivost zloupotrijebio.

    avatar

    26.01.2019. (15:18)    -   -   -   -  

  • eum

    Ja u ploču ti u klin, bolje tako nego biti fin...kako je lijepo čuti mišljenje o sebi, i kada netko svekoliko zna... prepuštam te ljepoti tvog drvlja i kamenja, žica i uzica, i neomeđenih granica, više se ne vraćam ovdekan...Dozvoljavam si, kao i tebi, da budeš poseban, sa različitim stavom i mišljenjem, ali nažalost nisi mogao podnijeti niti blagu kritiku u moja dva prva odgovora, a to pak nisam mogao predvidjetiii....šteta...

    avatar

    26.01.2019. (16:56)    -   -   -   -  

  • Potok

    EuM, ne podnosim patroniziranje. Kritiku priželjkujem, ali ne s lebdećih visina. Kad mi netko šalje poruke o "blagoj kritici", a ustvari pokazuje nadmenost- otpilim ga, samo tako. Zato zbogom. Drugima ti plasiraj svoje mišljenje koje podriva, a ne ohrabruje.

    avatar

    26.01.2019. (20:29)    -   -   -   -  

  • lea

    zaista sam iznenađena ispod jedne ovakve pjesme ovakvim komentarima eum-a, da, kad tad ljudi se otkriju, tko su zapravo.
    kvalitetan blog sa dugom tradicijom , pa ipak neki ne prežu od takvih niskih
    udaraca.
    samo toliko, ako želiš obriši ovaj moj komentar.

    avatar

    26.01.2019. (22:18)    -   -   -   -  

  • viviana

    Već po tko zna koji put dolazim ovdje, pokušavajući se othrvati uznemirenosti koju osjećam od trenutka kad sam vidjela komentare EuM-a, da bih komentirala pjesmu, ali koncentracije za to nema...... i samo bih, ovaj put, u najkraćem htjela reći da sve to što je on "mir i samo ljubav" demonstrirao pod ovom pjesmom, usuđujući se davati kvalifikacije kakve jeste, doživljavam osobno, kao atak i prema meni kao čitateljici, a ne samo prema autoru poezije ovdje.

    avatar

    27.01.2019. (03:23)    -   -   -   -  

  • viviana

    Graničar u meni, jer granice su pristrane; kad zabludjeli pastir dovede svoju kozu u njegovani vrt posvećen poeziji i prostojno je pusti da zaigrano brsti, možda bi se i zadovoljio samo tumačenjem da se u takvom prostoru to ne smije, da u meni nije i osvajača koji bi da nastavi, potraži pogaženo i popravi što se može...

    Graničari i osvajači dva su ravnopravna aspekta našeg bića dualnosti. Kao dva lica jednog novčića, avers i revers. Oni su objedinjeni u ograničenom bezgraničjem, ni jedan nije vredniji ili bolji od drugog - jednakovrijedni su, jedan drugog ne isključuje već priziva jer i postoje u isti mah, svaki ima svoju specifičnu težinu, naboj i ulogu, što se ogleda u pjesmi kroz njihovo, iako su u opoziciji, uzajamno harmoniziranje, čineći balans, pa pjesma u svojoj cjelini odražava i jedno umijeće suživota i graničara i osvajača u nama.

    Izdvojila bih stihove koji su meni i najpoetičniji
    jer granice su pristrane;
    čuvamo ih i pomičemo
    kao godine kao snove

    ...
    a istodobno su i ključ koji nas
    uvodi, otvara za razumijevanje
    stihova koji za njima slijede....

    avatar

    27.01.2019. (15:13)    -   -   -   -  

  • meroveus

    Dopada mi se kada graničar postaje osvajač. Isto obratno. Nema pravila. Uostalom, ako je riječ oružje nitko nema čiste ruke, namjere nas odaju ma koliko ih prikrivali. Jer sve se pamti, a pamćeno vodi, ma koliko bilo tko poricao.

    avatar

    27.01.2019. (20:44)    -   -   -   -  

  • Zadihana

    Ako su probuđeni u isto vrijeme, postoji mogućnost nepomicanja. Najgora od svih mogućnosti.

    avatar

    29.01.2019. (13:17)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...