Potok42

četvrtak, 27.12.2018.

treptanje


u jednom trenu oku mi se otkriva kočija,
konji, sjedalo za livrejiranog kočijaša,
uzde, kovčezi na krovu, utor za bič,
a odmah u drugom, na istom položaju
vidim prašnjavi auto istrošenih guma,
izgrebane karoserije, zaprljanog vjetrobrana,
polupanih farova, udubljenih sjedišta.

što je istina u pogledu između treptaja?
koji opažaj djeluje na prosuđivanje,
koji me zor poziva na putovanje, odlazak,
koje me poimanje čini vozačem ili putnikom?
stojim i trepćem kao da imam trun u oku.


27.12.2018. u 16:22 • 5 KomentaraPrint#

petak, 21.12.2018.

starci


ometu ih u prolazu, uznemire sjećanjima,
izazovu ispraznim ponavljanjem
da je sve prošlo, da je sve gotovo,
da dolazi potpisivanje predaje, kraj bitke,
i da se trebaju pomiriti s neizbježnim.
možda ih se usude zlosutno omalovažavati,
podrugljivo podsjećati na opomene ništavila,
zato što ih nanjuše da zaudaraju po plijesni,
zato što ne čuju disanje njihove zadrijemale nade,
zato što ih vide kao olinjale, premlaćene pse?
naglo odstupaju, povlače se u neredu,
kada primjete da prikraćenima funkcionira um,
da iskustvom mogu usporiti istjecanje krvi,
da poraz ne stupa na snagu do posljednjeg izdisaja.


21.12.2018. u 18:00 • 9 KomentaraPrint#

petak, 14.12.2018.

nevidljivi


buđenje je zazvečalo kao otključavanje
zatvorske ćelije. svanuće glasno zaustavlja
košmare, tlapnje, šetnje izvan samog sebe.

ceremonija prilagođavanja svjetlosti jutra
usklađena je sa svojstvima koja je zadobio,
praktična je, prikladana, korisna, opravdana,
usuglašena s pripremama za susret s gradom.

izlazeći iz stana, niz 39 glatkih stepenica,
pomisli da se ne bi iznenadio ugledati
cjepače karata pred ulazima u dvoranu
grada-živog teatra u kojem se istovremeno
izvode tisuće predstava. glumište miriše
na štrucu toplog kruha, i on odsjeca krišku;
presvlači ju mašćom uvježbane smjelosti
da ne zauzda svoju otvorenu zamisao osvajanja
slobode na području osame. sve do nužnog
povratka u stalni boravak, on, publika i glumac,
pohlepno odgriza zalogaje užine od tumačenja.
penje se uz 32 stepenice, preskače ih ponesen
hodajućim promišljanjima o ulozi nevidljivog.



14.12.2018. u 18:05 • 6 KomentaraPrint#

petak, 07.12.2018.

naš brat prosjak


svakog, i prehladnog dopodneva,
sjedi na malom komadu stiropora
u udubini podrumskog prozora
dvokatnice od kamena,
pored raiffeisen banke –
i prosi. naš suhi, tamni brat.
šuti, ne dosađuje, ne zaziva
uspavane savjesti prolaznika.
samo kad bi pokatkad naišli
njegovi. teško bi podignuo pogled.
jednom ovog ljeta, ubrzo nakon
što sam mu dao kovanicu,
vidio sam ga kako sjedi na terasi
kafića pored obližnje tržnice
i zasluženo ispija hladno pivo.
sjetio sam se freudove dosjetke
o prosjaku koji je na upozorenje
darovatelja da novac koji mu je dao
ne potroši na alkohol, odgovorio –
briga te na što ću potrošiti svoj novac.
naš brat sjedi, prosi i svojim tijelom
govori nama koji prolazimo mimo njega –
briga vas kako ću potrošiti svoj dan i život.


07.12.2018. u 12:03 • 12 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>



< prosinac, 2018 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Prosinac 2019 (2)
Studeni 2019 (5)
Listopad 2019 (4)
Rujan 2019 (4)
Kolovoz 2019 (5)
Srpanj 2019 (5)
Lipanj 2019 (4)
Svibanj 2019 (5)
Travanj 2019 (4)
Ožujak 2019 (4)
Veljača 2019 (4)
Siječanj 2019 (5)
Prosinac 2018 (4)
Studeni 2018 (4)
Listopad 2018 (5)
Rujan 2018 (4)
Kolovoz 2018 (5)
Srpanj 2018 (4)
Lipanj 2018 (4)
Svibanj 2018 (5)
Travanj 2018 (4)
Ožujak 2018 (5)
Veljača 2018 (4)
Siječanj 2018 (4)
Prosinac 2017 (4)
Studeni 2017 (5)
Listopad 2017 (4)
Rujan 2017 (5)
Kolovoz 2017 (4)
Srpanj 2017 (4)
Lipanj 2017 (5)
Svibanj 2017 (4)
Travanj 2017 (4)
Ožujak 2017 (5)
Veljača 2017 (4)
Siječanj 2017 (4)
Prosinac 2016 (5)
Studeni 2016 (4)
Listopad 2016 (4)
Rujan 2016 (5)
Kolovoz 2016 (4)
Srpanj 2016 (5)
Lipanj 2016 (4)
Svibanj 2016 (4)
Travanj 2016 (5)
Ožujak 2016 (4)
Veljača 2016 (4)
Siječanj 2016 (5)

Opis bloga

Ja u svijetu, svijet u meni

Bookmark