Potok42

srijeda, 29.11.2017.

ogledala u hladnjaku

ljude oko mene -
izložene, zamagljene,
besmislene, usiljene,
napukle od hvalisanja,
neprozirne od zanovijetanja,
bezdušne, bezlične promatrače,
uokvirene, ograničene,
sebične, naborane,
neravne od nemara,
od odustajanja, od sebičnosti,
od prepuštenosti zadanoj svrsi,
bez žudnje, obuzete strahom,
bez svježine i glatkoće
kao sasušeno voće iz hladnjaka
s no frost tehnologijom –
gledam dok me gledaju,
kao ogledalo ogledala.
razmjenjujemo poglede na poglede,
zrcalimo učinke sveobuhvatne
niske temperature.

utorak, 21.11.2017.

Na odlasku

Vjetar pjeva
pjesme obeshrabrujuće
dok toplinu odnosi.
Bube tromo odlaze
u izbavljenje,
u podzemlje,
ispod umrle trave.
Od udaraca bezobzirnih
kapi studene kiše
otpadaju posljednje,
najhrabrije jabuke.
Iz daljina stižu,
u istom paketu,
nespokoj i tišina.
To se jesen
na odlasku pozdravlja.

srijeda, 15.11.2017.

svodeći prošlost

na suri pogled jet blacka
u spotu stranglersa za let me down easy,
na podlački stav demokrata
u sustavu kapitalističkog izrabljivanja,
na grabežljivu drskost hijena
dok lavovima otimaju njihov plijen –
podsjeća tvoje postupanje
prema ovapnjenim tkivima prošlosti.
nekrozama ne navodiš svojstva,
zadaješ im točne udarce
kao jet palicama bateriji bubnjeva.
podilaziš općim značajkama
nosivih kostiju prošlih iskustava,
a izglasavaš dobrobit za žile koje hrane
manjinu što zgrće budućnost,
kao demokrati u parlamentu.
zaboravljaš na beznađe- vrijeme koje prolazi,
otimaš tuđi ulov- vrijeme koje će doći,
kao hijene velikim mačkama u savani.
ritmom nepovratnih udaraca razračunavanja,
u javnoj predstavi izigravanja pravila,
oduzimanjem prisvajaš nadolazeće-
svodeći prošlost na dugu tešku bolest.

srijeda, 08.11.2017.

još služi

prije mnogo vremena
skrojeno i sašiveno,
prečesto četkano,
čišćeno, a s mrljama,
bez dugmadi, a skopčano,
prepravljeno,
i potkraćeno i okračalo,
istanjeno,
zakrpano,
pohabano,
izblijedjelo,
otrcano,
izašlo iz mode,
neprikladno –
još služi
tijelo moje iznošeno.

subota, 04.11.2017.

bolesno srce

kao što se iz kardiograma
odnosa s prijateljima i ženama
može uvjeriti da su
nam srca potrošena,
onesposobljena za istinu i ljubav,
tako i najpovršniji pogled
na kardiogram našeg grada
ukazuje da mu je srce načeto.
neravnomjerni ritam,
od uzbunjujućeg usporavanja
do nekontroliranog ubrzavanja,
od lupanja do preskakanja,
jasan je znak njegovog oboljenja.
osjećamo tegobu kao treperenje
u prsima, nedostatak zraka,
vrtoglavicu, krizu samosvijesti,
jer mi smo tijelo, krvotok, bilo,
mi smo grad kojeg boli srce,
a ulice su tek naše sjene.
zdravlje srca grada narušili su
aluvij od leda i blata jednoličnosti,
tijesak povijesti kojem se nije odupiralo,
dosadno dugo govorenje
o prestancima i postancima,
antijunaci- pobijeđeni stvarni junaci,
zatvorena vrata slobodi,
otvorena vrata nametnutim pravilima,
razvojačenje pravde,
pogoršavanje napora da se brodi u nepoznato,
traženje udaljenosti spram drugih srca,
ponovna neprohodnost davno prokrčenih staza.
bolesno srce vonja suprotno nego
mokro rublje ispred peći na drva.
a srce je nada bez straha i samopuzdanje.