Potok42

četvrtak, 31.12.2015.

očekivanja

I

poput dragih gostiju kasne odustaju
kao stari auti ne stižu kvare se;
a nadaš se susretu vožnji. hoćeš
se premjestiti u novu promatračnicu.

II

uvjeren si da druženje povećava
poštovanje. držiš da bliskost
jača povjerenje. smatraš da iskrenost
snaži ljubav. htio bi biti moćniji od sebe.

III

nebo je oznaka tvojih nesigurnosti;
ponavlja se nepredvidivo. nebo je znak
tvojih neizvjesnosti; nikada nije isto.
želiš se bezumno dogovoriti zauvijek.

subota, 26.12.2015.

palimpsest

čak ni iz posljednih stranica
dnevnika Cesare Pavesea
ne može se naslutiti da će pisac
u hotelskoj sobi počiniti samoubojstvo
prevelikom dozom sredstava za umirenje;
u datumima ispisanim neposredno pred smrt
nema nijedne jedine riječi
koja opisuju nadiranje depresije
i potop razlogâ za nastavak borbe.

nakon što su pjesnika S. iz mjesta B.
pronašli sklupčanog u kadi prepunoj
mutnocrvene svjetle vode iz koje je
stršala njegova glava žuta kao pergament
s usnama iskrivljenim u ljutiti osmijeh
pokušalo se odgonetnuti zašto je odlučio
rezanjem vena bez povratka otići u ništavilo.
njegovi bliski otkrit će tek njegove uzdahe
stopljene sa zidovima kupatila i kulise
za predstavu njegovog posljednjeg dana:
nenamazane cipele jednobojnu košulju
s prljavim ovratnikom knjigu Crveno i Crno
s uhom na stranici 135 svežanj ključeva
odrezak automata za parkirnje
namirisani šal stick s filmom Miklosa Jancsa
mobitel s nekoliko poznatih brojeva
i s fotografijama oca koji vozi moped
naočale bez jednog stakla koje je
bilo zamotano u papirnatu maramicu
kompjuter (disc D) pun objavljenih tekstova
i bilješki sa skicama i planovima
bez ijedne jedine riječi kako je dospio
u slijepu ulici svoje osobne povijesti.

ali otkinut će oni krastu s kože tog dana
zagrebati ispod te površne površine
i otkriti palimpsest mnogoslojnu knjigu
jednog života koja nije mogla podnijeti
ispisivanje nove svrhe na svojim stranicama.

ponedjeljak, 21.12.2015.

u tamnoj sjeni

ona se klanja najpoznatijem
živućem nepoznatom pjesniku
s blogova i društvenih mreža;
javno to ističe sretna upućena
opisuje mi svoje svjedočanstvo:
ali znam da pjesmu stvara onoliko
koliko mu treba da ju otipka
šta je fantastično i to kakve stihove
nemam riječi.
adorantica razjašnjava vladara riječi
ona je okno njegove božanske katnice
njezino poklonstvo još više otvara
nebeski svod i blaga svjetlost
uskrslog Matoša sipi sa visina.
nisam ironičan ali mnijem da bi
samo iskrena podrugljivost mogla
sačuvati i svjetlost i poklonicu
i pjesničku ikonu od tamne sjene
ispraznih rituala i ovjera o podaništvu.

petak, 18.12.2015.

zima

na samom početku posustajanja i predaje
nebeske vatre i mirnoće strujanja zraka
dospijevamo u prostor s iluzijama topline
u prorov kroz planinu od studeni i tame;
putuje se u suženim danima stješnjenim
ništavilom i razočarenjem u plavetnilo.

na samom kraju iznenađenosti i čuđenja
vladavini niskog neba voštane sjajnosti
i bljuzgavici što popušta saonama dana
očekujemo da će se proljeće ponovo začeti
u ljubavnom grču sunca i zemlje od kojih smo;
plahu bjelinu vidimo kao mahnitost prolaznosti.

petak, 11.12.2015.

odlučio je ne ući

iz fontane na korzu nepotrebno
gustim mlazovima bez privlačnosti
kuljala je voda kao kisela bljuvotina
mučnog grada koji se ustrajno gleda
u ogledalo – u lica rijetkih prolaznika
u potrazi za toplom kavom i društvom
u bijegu od žaoki primjenjene pedagogije.

odlučio je ne ući s dvojicom školskih
u zgradu bivše gimanzije preko puta;
nije želio obnoviti daleke uspomene
na mjestu zločina zajedničke mladosti
nad učenicima s vjerom u znanje i časnost;
nije htio zagrepsti noktima nostalgije
ispod nadgrobnog spomenika nadanju.

petak, 04.12.2015.

pitaš se

pitaš se ispred monitora
što hoće od sebe i tebe
umreženi ljudi s fotosima
svoje djece pasa i pejsaža
s receptima mudrim mislima
citatima gifovima klipovima;
pitaš se znaju li da šire
zakočenost i usamljenost
zarazu sjajne površnosti.
pitaš se da li im dobrovoljno
pokoravanje pravilima
ophođenja u iznadsvijetu
donosi korist ili smrt otpora
pobjedu ili poslušnost.
pitaš se ispred monitora
što hoćeš od njih i sebe
dok lijepiš na nj pjesmu 266
koju ćeš nazvati pitaš se.