Oganj.blog.hr

NI ANTIFAŠISTI NI HRVATSKI DOMOLJUBI

Antifašisti Engleske, Francuske, Italije…borili su se za svoje države: Englesku, Francusku, Italiju, jedino su se partizani iz Hrvatske, uprkos potlačenosti Hrvatskog naroda u prvoj Jugoslaviji, opet borili za tuđu državu, drugu Jugoslaviju, a protiv Hrvatske.
Postavljam i krucijalno pitanje: smiju li se „antifašisti“, koji su u poratnom razdoblju, najradikalnijim fašističkim metodama, bez suda, poubijali do 300.000 nevinih žrtava, nazvati antifašistima?
Ne smiju!
Nekad je i u Hrvatskoj postojao Savez udruženja boraca.
Narodnooslobodilačkog rata, SUBNOR, kojem su, nakon stvaranja neovisne Hrvatske, na Skupštini održanoj 16. travnja 1992., promijenili ime u Savez antifašističkih boraca Republike Hrvatske (SAB RH), a na Skupštini održanoj 27. studenog 1997. u Savez antifašističkih boraca Hrvatske (SAB H), da bi se na Skupštini održanoj 7. veljače 2002. preimenovali u, konačni, Savez antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske (SABA RH). u koji, da bi ostali vječni, mogu pristupiti i oni koji su rođeni nakon
Drugog svjetskog rata, pa je tako njihov današnji predsjednik rođen 1957. godine.
Broj Hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata se iz godine u godinu sve više smanjuje. Nažalost, jedan dio smanjenja, odnosi se i na preko 4.200 branitelja koji su dosad, uglavnom zbog naših loših politika, počinili samoubojstvo.
Broj Hrvatskih branitelja će se i dalje smanjivati, do utrnuća , ali bi ovakvom politikom udruga samozvanih antifašista mogla ostati vječna. Sramota.
I na kraju,
JEDINI NAŠI ANTIFAŠISTI SU HRVATSKI BRANITELJI IZ DOMOVINSKOG RATA.

Hrvati nedostatno poštujemo svoje legende.
Neki drugi ih izmišljaju i neutemeljeno, od njih stvaraju mitove.

Čitam u jednim novinama: „Najuspješnijeg hrvatskog skijaškog trenera više nećemo gledati uz snježne staze, bar ne u toj ulozi.
Legendarni Ante Kostelić 'Gips' je nakon 23 godine rada otišao na zasluženi odmor, a Hrvatski skijaški savez mu je tom prigodom uručio nagradu za životno djelo“

A njegov legendarni sin Ivica, naš najbolji skijaš svih vremena, o
Anti kao treneru, je rekao:

„To je trener u punom smislu te riječi. Danas trenera ima jako puno, jer trenerom se možeš zvati i ako prođeš neki tečaj, ali vrhunskih trenera ima jako malo. Zapravo, vrhunskih trenera je još i manje nego vrhunskih sportaša. On je posebna osoba, čovjek u svom filmu, kojeg ne možeš staviti u kalup. Tako uspješnim trenerom učinili su ga njegov životni put, ali i njegov temperament koji je možda i ključan u svemu.
Naime tata je bio posvećen treningu i on to ne radi pet sati dnevno već o tome razmišlja od jutra do mraka.

To nije dio njegova života, već je to njegov život“

Cijenim ljude koji žive svoj posao.

Velikanu Hrvatskog športa, Anti Kostelić, želim puno zdravlja i duševnog mira, a našim vlastima puno mudrosti da ga zamole da svoju inventivnost i nauk prenese drugim skijaškim trenerima i aktivistima u našem športu.

Onodobna, sjajna, izravna, službena, suradnja s doministrom Ministarstva unutarnjih poslova, današnjim državnim tajnikom Ministarstva turizma i sporta, Tomislavom Družak, daje mi vjeru da će se u tome uspjeti.

Hvala Ante, legendo, rekli bi mi vatrogasci na Brdovcu: „za se ono kaj si dav i ono kaj još buš“!

Neka te čuva Dragi Bog.

Branko Smrekar
U Brdovcu, 28. travnja 2021.

Ankete su vrijeđanje naroda, pokušaj soljenja pameti svakog birača.
U ovom ćemo, predizbornom, vremenu biti zasuti, anketama brojnih, neozavisnih, anketarskih tvrtki, koje godinama, često namještenim rezultatima, pokušavaju uništiti vlastita prosuđivanja naših birača.
Naručuju ih političke stranke, koje obilato, nepromišljano, plaćaju porezni obveznici Republike Hrvatske.
Valjda zato što su nas svojom politikom, po brojnim statističkim pokazateljima, doveli k dnu Europske Unije.
Ne vjerujte anketama. Ne dozvolite da vam netko nameće svoje želje. Imate svoju pamet.
Izađite na sve izbore odlučite sami o svojoj sudbini.
Vrijednost anketa je ograničena, jer spoznaje koje nam ona može dati ovise o iskrenosti ispitanika i o njihovoj sposobnosti da odgovore na postavljena pitanja.
Predizborne ankete treba ukinuti.
Mnogi se u anketama, pogotovo telefonskim, ljudi ni ne usude izjašnjavati. Boje se. Taj se, znakovit, podatak nigdje ne navodi. To nije Država za kakvu smo se izborili.
Hoće li nas se nove generacije sramiti?
Ako nastavimo bezglavnim glasovanjem, spomenike zahvalnosti nam sigurno dizati neće.
Vjerujmo samo sebi i Dragom Bogu, jer samo je Bog ljubav. Uz Boga ne možemo izgubiti.
Neka nam, neupitno, sveti Alojzije i uzoriti Franjo Kuharić budu, primjer ponašanja.
Pomolimo se, za sebe i Hrvatsku.

Branko Smrekar
U Brdovcu, 24. travnja 2021.

Danas je obilježena 76. obljetnica proboja posljednjih zatočenika iz sabirnog radnog ustaškog logora Jasenovac.
Ne ulazim u novu predstavu trojednih istomišljenika i njihovih podanika, koje su činili: predstavnici antifašističkih boraca poslijeratnih fašističkih zločina, adoranti onodobne Judenfrei države i predstavnici tadašnjih žrtava, kojima je cilj skrenuti pozornost s esencijalnih tegoba u kojima se Hrvatska nalazi, ali navodim:
Čovjek mora odati počast svakoj žrtvi. Dao im Bog mir Božji.
Uprkos, povremenom nepoštivanju preporuka u borbi protiv corona virusa, podržavam komemoraciju žrtvama u logoru Jasenovac.
Činjenica je da su se u radnom u logoru događali ustaški zločini, ali, se mahom skriva da su u njemu od 1945. do 1948.godine ondje zločine činili i komunisti.
Slažem se sa izjavama, s komemoracije, da se to zlo, Drugog svjetskog rata, nikad ne smije ponoviti, ali smije li se ponoviti zlo komunista u poslijeratnom razdoblju?
Toga se nitko u Jasenovcu, „slučajno“ nije sjetio osuditi.
Zato se pitam da li je komemoracija održana samo kao nastavak stogodišnjeg nametanja krimena Hrvatskom narodu, iz razloga što se cijelo vrijeme odupire velikosrpskom hegemonizmu?
Naime oduvijek se špekulira sa brojem žrtava.
Sad ih je službeno 83 tisuće, od čega je prema neslužbenim podacima 74.288 lažnih ili dvojbenih žrtava.
Za propale, Jugoslavije komunisti su govorili o 700 hiljada, a pokojni, patrijarh Srpske pravoslavne crkve, Irinej, kojeg su, kao i danas Porfirija, za Hrvatsku i Sloveniju, plaćali hrvatski porezni obveznici, nametao laži o milijun ubijenih osoba u logoru Jasenovac.
Srpska pravoslavna crkva, u funkciji velikosrpskog hegemonizma, širi laži o povijesti Hrvata.
Branko Smrekar
U Brdovcu, 22, travnja 2021,
Nažalost, bez provjere, prihvaćaju ih naše dosadašnje vlasti i, uz nekoliko iznimaka, naš Kler.
Naravno da je i jedna žrtva, zaslužuje svaku osudu ubojice, ali nije kršćanski lagati u cilju podnipoštvanja jednog čestitog, hrabrog, ponosnog i marljivog kršćanskog naroda, kao što smo mi Hrvati.
Obzirom da se bez argumenata, zbog želje za utrnućem Hrvatskog duha, namjerno, moguće i do pedesetak puta, uvećava broj žrtava u Jasenovcu, zadnje je vrijeme da se, svezom Jasenovca, ustroji neovisno, intaktno na političke utjecaje, međunarodno povjerenstvo za utvrđivanje svih žrtava, uz razčlambu načina stradavanja: smrti zbog bolesti, godina starosti zatočenika, a onda i ubojstava.
Pritom uočavam da je stupanj razvoja medicine u ono doba, a posebno dobava lijekova i drugog sanitetskog materijala u ratnim uvjetima, bio na neusporedivo nižoj razini, nego danas.
Povjerenstvo treba utvrditi istinu, za razdoblje od otvaranja logora do njegova zatvaranja, 1948., a po nekim prosudbama i do 1951.godine.
Zanima me hoće li svi nazočni komemoraciji u Jasenovcu, istovremeno, biti i na komemoraciji u Bleiburgu, sinonimu stradanja Hrvatskog naroda, Jazovki, Škabrnji i Vukovaru. Ako budu onda su principijelni , a ako ne onda je jasno da je komemoracija u Jasenovcu, bila samo novi pokušaj utrnuća Hrvatskog duha, dostojanstva i njegova služenja Bogu i čovjeku.

U nakani potpore jednoj novoj, respektabilnoj, domoljubnoj, svjetskoj asocijaciji Hrvata, ukazujem na naslove tekstova, objavljenih na blogu Oganj.blog.hr , a koji nisu objavljeni na mojoj fb stranici:
2015. GODINE
svibnja
BOLERO
ŠATORLAND
prosinca:
EPUR SI MUOVE
2016. GODINE
siječnja:
ZRNCA
VODA
travnja:
HORVATOV SLOGA I SJEDINJENJE
REFORME
svibnja:
STRINA I STRIČEVI
listopada:
PERSPEKTIVA
2017. GODINE
travnja:
NAROD I VLAST
lipnja:
VRIJEME JE
2018. GODINE
prosinca:
PREOKRET- INICIJATIVA ZA NACIONALNO OPREDJELJENJE ZA
POBOLJŠANJE ŽIVOTA I OČUVANJE STRATEŠKIH VREDNOTA NAŠE
DOMOVINE
ANTIKRST
2019. GODINE
siječnja:
KUD TONE OVAJ BROD .
OBEČANA ZEMLJA
svibnja:
ZRNCA
lipnja:
DAN POSLIJE
ROMI
MRŽNJA I SKRIVANJE ISTINE
USTAVNI BLUD
DAN HRVATSKOG NARODA .
srpnja:
HRVATSKI NAROD –ROGOŽAR LJUBAVI
rujna:
ZA HRVATSKI DOM SPREMNI
TRATINČICE NA MARSU
GENETSKI BOLJŠEVIZAM
OLUJA
DA SE NE ZABORAVI
LAŽI, LAŽI, LAŽI ME
KLOŠMERL
U NIŠTA
NAŠE JE POSLANJE ŠIRENJE ISTINE
NALAZIMO VREMENA ZA TRAČ
listopada:
KARDINAL KUHARIĆ
OTKAZIVANJE PROSVJEDA U VUKOVARU
KAPITULACIJE
MATOŠ
PRIJEPOR CRKVE I KOMUNIZMA
studenog:
VUKOVAR ZA ŽIVOT
2020. GODINE
siječnja
NEPRAVDA PREMA SVOJIMA
ZASTRANJENJE
veljače:
RIJEKA: KULTURNI WUHAN
NENORMALNO- NORMALNO
U SURET ISTINI
ožujka:
GOVOR MRŽNJE
BOLJŠEVIZAM NJIHOV SVAGDAŠNJI
BISTE
BUDIMO REALNI
OPOMENA I OPROST GRIJEHA
POUKA
travnja:
DVOJBA? MA KAKVI!
IDEMO? IDEMO! KAM? I KAK?
UMIROVLJENICI
KAKO VRATITI UKRADENO
STRANAČKI PREBJEGLICE
HRVATSKA MORA POBIJEDITI
svibnja:
ZAGREB, ZAGREB
SVJETLO NA KRAJU TUNELA
PRIČA IZ DAVNINE
KRIZA ZAHTJEVA SUOČAVANJE, A NE BIJEG
SANJAR BOLJIH VREMENA
ISPRAZNICE SU BILE, JESU I AKO DOPUSTIMO BIT ĆE
MI HRVATI
QUO VADIS CROATIA
INTERESNI DOMOLJUBI
lipnja:
DUH KOMUNIZMA
DAN HRVATSKOG NARODA
QUOD LICET IOVI NON LICET BOVI
NEPRAVDA
KAKO DO HRVATSKE ZA KAKVU SMO SE BORILI
SVJETSKI PROBLEMI NA NAŠEM SALAŠU
RJEŠENJE ZA HRVATSKU
BOŽE POMOZI
AKO BUDEMO PAMETNI HRBVATSKO SELO VIŠE NIKAD NE
SPRIJEČIMO PRIJEVARU
ZAMAGLJIVANJA ISTINE
DAN HRVATSKOG NARODA
Kad sam sve napisano opet pročitao, nisam primijetio da se unas nešto popravilo. Štoviše, pokazatelji naše zbilje sve su turobniji.
Avet globalizma, sluganstvo vlasti, jalovost oporbe, mlakost klera i komunizmom uništene duše našeg naroda, vode nas Sodomi i Gomori.
Treba nam preokret.
Bojim se da dosadašnji za njega nisu iskreno zaineresirani.
Bože daj nam snage i ljude koji će nas izbaviti iz ovog zla.

Branko Smrekar
U Brdovcu, 21. travnja 2021.

U vrijeme mog školovanja, za komunizma, u prikazanju književnih djela, po službenom je programu, veliki dio nastave bio posvećen životopisu književnika.
Mi koji smo imali sreću naukovati od raritetnog, briljantnog odgajatelja i učitelja Hrvatskog jezika i književnosti, uglednog književnika, domoljuba i u vrijeme kad to nije bilo oportuno, Branka Pilaš, čuli smo kako podatke „O piscu“ navijek, malo uljepšavaju. Tako za osobu koja je poludjela piše da je umrla pomračenog uma. Nema potrebe. Time se ne umanjuje vrijednost književnog djela. Budite iskreni.

Nisam ni književnik ni pjesnik, poput ponosa našeg kraja, prijatelja i susjeda, domoljuba, Branka Zbukvić, ali svejedno pišem.

Na blogu Oganj.blog.hr napisah 400 objava, o našoj političkoj zbilji, vjerskim zajednicama, Hrvatskom jeziku, Alojziju Viktoru Stepinac, raznim nepravdama, vatrogastvu, civilnoj zaštiti, Hrvatskoj gorskoj službi spašavanja, pirotehničarima, ponekim ugodama i koje čemu drugom.

Dio tih tekstova objavih na svojo fb stranici, koju mi je, supruga Antonella, nakon što su nas, na zajedničkoj stranici: Branko Antonela Smrekar, zbog objave, kako prosudiše, nepoćudnog filma o stradavanjima u Bleiburgu i na Križnom putu, blokirali na tri mjeseca.

Iako nisam stranački involviran i nemam političkih ambicija, kao Hrvat, domoljub, s pozicije moje neinformiranosti, koristim svoje demokratsko pravo razmišljati i o politici.

Svjestan sam da ova konstelacija odnosa političkih stranaka, koje pod utjecajem pritiska globalnih i velikosrpskih aspiracija, zbog osobnih interesa, nije kadra očuvati Hrvatske interese i identitet Hrvatskog roda.

Također nas neće spasiti ni osnivanje novih stranaka.
U Republici Hrvatskoj, prema podatcima od 18. ožujka 2021. godine, djeluje ukupno 175 aktivnih političkih stranaka, a do sada ih je ukupno registrirano 379.
Političke stranke, za svoj „uspješan“ rad, porezni obveznici godišnje plaćaju oko 150 milijuna kuna.
Zbog njihova jednostavnog osnivanja i raspuštanja njihov broj konstantno oscilira, a bitno je naglasiti kako Republika Hrvatska (100 osnivača), nakon Republike Mađarske (10 osnivača) i Federacije Bosne i Hercegovine (50 osnivača - ne vrijedi za RS), ima najliberalnije zakonodavstvo koje propisuje osnivanje i djelovanje političkih stranaka. Divide et impera?

Hrvatskoj treba pokret. Pokret za preokret. Hrvatska Unija. Unija kohezije istinskih domoljuba: iz Hrvatske, naših domicilnih područja i iseljeništva.

Treba nam „Domoljubna oluja“.

Projekt koji će, uz angažiranje najboljih stručnjaka raznih profila, ponuditi radikalne promjene, kojima će se Hrvatska izvući iz nezavidnog gliba u koji nas, voljom birača, dovedoše naše dosadašnje vlasti.

Zašto nakon stotinjak javno objavljenih stručnih članaka, dvjestotinjak popularnih i više tisuća internih, nastavih pisati i u mirovini? Samo iz osobnog zadovoljstva.
Ti mi članci osiguravaju duševni mir, koji nam narušava današnje kaotično stanje.

Znam da sam često predug, dosadan, naporan, ponekad nezanimljiv, s vremena na vrijeme intrigantan, da nekima idem na živce, ali po drugima pišem, hvalevrijedna „literarna djela, enciklike, romane…“.

Znam da bih bio čitaniji da sam kraći, ali mi broj pratitelja nije primarna premisa.
Pokušavam bez vrijeđanja tražiti istinu, a to mi ne uspijeva s dvije rečenice pa makar bile i duge poput nekih mojih.

Ponosan sam na sve svoje fb prijatelje, koji također, u duhu naše kulture, ne rabe riječi vrijeđanja i podcjenjivanja drugih osoba.
Za vrijeme svoje aktivnosti na fb stranicama, stekao sam preko
2 500 fb prijatelja.
Onda sam zbog nemogućnosti praćenja njihovih objava, što smatram barem pristojnim, broj fb prijatelja, s kojima nisam komunicirao, smanjio na 693, a do danas opet povećao na 989.
Vidio sam da mnogi od njih pišu vrlo zanimljive objave, ali zbog nedostatka vremena, nisam u mogućnosti sve pratiti. Ispričavam im se i želim sve najbolje.

Naravno da mi je drago da me, uprkos mojoj premisi svezom pisanja objava, prati značajan broj fb prijatelja, ali znam da brojni reagiraju ni ne pročitavši cijeli tekst.
Svima se to događa, ali i to je bolje nego da smo neprekinuto u raljama sredstava jadnog obmanjivanja.

Uz javna podržavanja primih i više telefonskih i usmenih pozitivnih mišljena, uz opasku da je te osobe strah javno izkazati svoje mišljenje.

Neki se pak fb prijatelji oglase samo na teme bez sadržaja, dajući mi do znanja da me prate, ali se zbog čuvanja službe, ne ufaju očitovati o ozbiljnim temama. Mogu ih razumjeti.

To nije Hrvatska kakvu smo sanjali i za kakvu smo se izborili.

Trebamo korjenite promjene.

U politici trebamo sposobne i čestite domoljube koji više od svega, osvjedočeno, tvorno, a ne samo virtualno, vole svoju Domovinu, Hrvatsku.

Evo, kratko sažeto i manje-više, nejasno.
Hvala na pozornosti.

Neka vas čuva Dragi Bog.

Branko Smrekar
U Brdovcu, 18. travnja 2021.

Kao Hrvatu, katoliku, jako mi je žao svih nekršćanskih postupaka koji imaju za posljedicu odlaganje kanonizacije najvećeg kršćanskog sina Hrvatskog naroda, Alojzija Viktora Stepinac.

Mogu razumjeti da su velikosrpske sumnje u njegovu svetost, koje su se pokazale lažima, i njihova stoljetna fašistička težnja za okupacijom područja koja nikad nisu bila njihova, pokušaj skrivanja istine da su Srbi vazda u povijesti bili nečiji vazali, ali ne mogu razumjeti zašto je to prihvatio Papa Franjo.

Dopuštanje srpskim svjetovnim i crkvenim „povjesničarima“, da pregledavaju Vatikanske arhive, u kojima ionako ništa nisu pronašli, dakle lagali su, a laž je grijeh, kao i Papino primanje mitropolita Amfiholija i svojedobno, današnjeg mitropolita Porfirija, predsjednika Republike Srbije, Aleksandra Vučića te čelnika Srba u Bosni i Hercegovini, Milorada Dodika, izravno je vrijeđanje lika i djela Svetog Ivana Pavla II i sumnja da je najveći Sveti otac u suvremenoj povijesti, prijatelj istine i Hrvatskog naroda, bez provjere cjelokupnih Vatikanskih arhiva, napamet, Alojzija Stepinca proglasio blaženim.

Ako je to, po meni, nerazumljivo ponašanje Pape Franje, pokušaj ekumenizma, sa svetosavskom, nekršćanskom, Srpskom pravoslavnom crkvom, preko leđa blaženog Alojzija i Hrvatskog naroda, podsjećam:

Ekumenizam (od grč. ż0şżĹĽ­˝· (oikoumene) - nastanjeni svijet) označava nastojanje oko pomirenja, suradnje, zbližavanja i jedinstva kršćanskih crkava.
Veliki zalagatelj ekumenizma bio je papa Ivan Pavao II.
O ekumenizmu unas, biskup Vlado Košić je rekao: „Čovjekoljubljem, zajedništvom i iskrenom željom, moguće je ostvariti jedinstvo svih kršćana.
Već sada bilo lako postići to zajedništvo kada bi se iskreno, dobronamjerno, otvorena srca i bez skrivenih interesa tražilo volju Božju. No problemi su i danas prisutni jer izostaje ta iskrenost i vladaju zemaljski interesi među nama".
Nije kršćanski govoriti jedno, a misliti drugo, slikati se zajedno i grliti, a nastaviti širiti neistine o Katoličkoj crkvi. Eto, to je na žalost naša situacija danas u Hrvatskoj“.

Srpska pravoslavna crkva nije stvorila uvjete za ekumenizam.

Pitam su koliko su sve naše dosadašnje vlasti, svojim udvorničkim, ulizivačkim, sluganskim, odnosom prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi i Srpskim vlastima te izdajničkim odnosom prema Hrvatskoj pravoslavnoj crkvi, uz prešutnu potporu našeg Klera, i same doprinijele vrijeđanju Hrvata, nepriznavanjem neupitne svetosti Blaženog Alojzija Viktora Stepinac.

Crkvu čine kler i vjernici pa si kao vjernik postavljam pitanje, da li smo mi katolički vjernici, laici, bez obzira na, po mom sudu, introvertno, djelovanje našeg Katoličkog klera u obrani istine, mogli učiniti više za ispravak ove neprispodobive nepravde jednom svetom čovjeku, velikanu dobrote prema svim ljudima i ljubavi prema svojoj domovini Hrvatskoj, koji se ni pod cijenu smrti nije htio odreći Boga i biti vazal komunističkog režima.

Da li bi masovnim javnim skupovima potpore, svih Hrvata, unas i svijetu, pa i u Vatikanu, mogli ubrzati postupak kanonizacije našeg dostojanstvenika?

Osobno mislim da je izbacivanje Kršćanstva iz „Ustava“ Europske unije, početak kraja, već pomalo posrnule Europe, koja u svjetskim odnosima velikih sila, ima sve manji značaj, ma koliko si mi to ne htjeli priznati.

Globalistički interesi, izdajnički utjecaji politike i neustrajno, prema vlasti nekriterijalno naklonjen Katolički kler, čime gubi povjerenje naroda, čine Hrvatskoj i njenom narodu veliku štetu.

Čim to shvatimo skinut ćemo si omču s vrata, a kad ćemo to shvatiti, samo Bog zna.

Volio bih, čim prije, ali ja sam samo 0,000025 % ukupnog biračkog tijela.

Tako nam Bog pomogao.
ranko Smrekar
U Brdovcu, 16. travnja 2021.

Uzalud moja studiranja, specijalizacije, izravna naučavanja od nedvojbeno visokih autoriteta raznih područja i burna životna iskustva, kad, za razliku od 17 % birača, ne razumijem kako to da su nas antologijski uspješne, nepogrešivošću opijene vlasti, svojom providnošću, dovele, prema znakovitim statističkim podatcima, na dno ili blizu dna Europske unije.

Naravno da se radujem oporavku i silnim milijardama eura, koje će nam, plati Bog, autoritetu našeg čelnika, dati, obožavana, Europska Unija. To je veća ljubav nego što čovjek može voljeti ženu.

Vlada je danas ponudila Nacionalni plan oporavka i otpornosti treba nam pomoći da čim prije prebrodimo krizu.

Ovako neupućenom, stranački „ nevaspitanom“, po meni je ovo priznanje da smo u krizi, neki vele bankrotu, ali moramo vjerovati našoj vlasti koja krizu ni ne spominje.

Sretan sam što, bez ostatka, vjerujem samo Dragom Bogu.

Bilo bi mi drago da netko od naših odabranika u Saboru Republike Hrvatske, namjesto brbljanja i stvaranja kulta vlastitog značaja, na manje značajnim temama, uz pomoć stručnjaka, razsvjetli veliku Europsku ljubav prema našem, čestitom, narodu.

Hoćemo li to dočekati? Indolentni birači drže ključ našeg oporavka, iako toga nisu svjesni.

Branko Smrekar U Brdovcu,14.travnja 2021.

Hrvatska u zadnjih sto godina, nikad nije bila neovisna.

Nije bila neovisna u SHS-u, ni u prvoj Jugoslaviji, ni u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, ni u drugoj Jugoslaviji, a pogotovo ne danas, nakon ulaska u Europsku Uniju, u nikad ovisnijoj, neovisnoj državi.

Hrvati nikad o sebi nisu odlučivali samostalno. Neke su si tegobe sami odredili. Tako je i s predstavnicima nacionalnih manjina.

Prema podacima Europskog centra za parlamentarna istraživanja i dokumentaciju većina država članica EU-a nema predstavnika nacionalnih manjina u svojim parlamentima i to: Belgija, Italija, Austrija, Finska, Grčka, Češka, Estonija, Francuska, Irska, Nizozemska, Španjolska, Litva, Luksemburg, Portugal, Švedska, Velika Britanija. Zanimljivo je da Italija u svom ustavu naglašava kako “svaki zastupnik u parlamentu predstavlja naciju”.

I dok Latvija s 38.9, Luxenburg 36.9, Češka 35.5, Estonija s 31,3 % pripadnika manjina, nemaju za njih zagarantiranih mjesta u parlamentima, Hrvatska, s 9.68 % ima čak 8 privilegiranih, zagarantiranih mjesta u Saboru Republike Hrvatske.

Dvadeset i dvije nacionalne manjine imaju pravo biti zastupljene U Hrvatskom Saboru, dok domicilni Hrvati u Srbiji i Crnoj Gori takvu prigodu nemaju.

U pravednom izbornom sustavu, to ne bi bilo moguće. Izborni zakon treba promijeniti, makar referendumom.

Od 8 pripadnika nacionalnih manjina tri pripadaju Srbima.
Koliko su srpski predstavnici u Saboru Republike Hrvatske volja Srba u Hrvatskoj, najbolje pokazuju rezultat posljednjih parlamentarnih izbora: od 189.441 naših Srba s pravom glasa, za današnje srpske predstavnike glasovalo je 13.551 birača ili samo 7,1 %.

Dokaz je to da Srbi u Hrvatskoj ne žele biti jednakiji.
Sadašnji Zakon je nepravedan. On dopušta da stranka koja ima 16,7 % potpore birača, uz presudni utjecaj 0,7 % birača koji se opredjeliše za izabrane zastupnike srpske nacionalne manjine, ima apsolutnu vlast.

U pravednom izbornom sustavu, pitanje nacionalnih manjina rješavalo bi se na drugačiji način: stvaranjem međoosobnog povjerenja i uvjeta za zajednički život, a ne takozvani suživot, koji svima šteti..

Po popisu stanovništva 1991. godine, u Hrvatskoj je živjelo 4.784.385 stanovnika, od čega, uz ostale, 3.736 356 Hrvata i 581.663 Srba.

U Domovinskom ratu, Hrvatsku je obranilo oko 500.000 hrvatskih branitelja, od kojih 25.000 Bošnjaka (muslimana), 3.000 Čeha, 2.500 Albanaca, Slovaka, Mađara, Talijana… i oko 10.000 Srba.
To znači da je Hrvatsku branilo preko 10 % Hrvata i drugih narodnih manjina i samo 1.7 % Srba u Hrvatskoj.

Svim tim častnim junacima svaka čast i zahvalnost, a poginulima dao Bog mir Božji.

Na okupiranom području Hrvatske, u samozvanoj Republici Srpskoj krajini, 1991. godine, živjelo je 549 083 stanovnika, od čega je pobunu podržavalo ili aktivno vojno napadalo 287 830 (52,4%) Srba, dok su Hrvati i drugi „ne-Srbi“ većinom bili protjerani.
Na popisu stanovništva 2011. godine u Hrvatskoj je živjelo 3.874.321 Hrvata i 410.568 pripadnika nacionalnih manjina, od čega 186.663 Srba.

I na kraju, razvidno je je da svi predstavnici nacionalnih manjina navijek glasuju, kako to odredi gospodin Pupovac, sa svojom nepromijenjenom taktikom: malo jamranja, malo špotanja vladajuće stranke, malo patetike, malo cendranja, malo cmizdrenja, malo dobrih ideja, vječnog, često izmišljenog, potenciranja ugroženosti Srba, stalnog izmišljanja ustaške opasnosti u Hrvatskoj, malo naglašavanja osobnog značaja, ali na kraju nedvojbenom potporom vladajućoj stranci, koja ionako ovisi o njemu, što mu daje mnogo više utjecaja nego što bi to bilo pravedno.

Obzirom na navedeno, do radikalne promjene Izbornog zakona, bilo bi korisno da se drugih 7 zastupnika manjina, povuku iz Sabora i ovlaste gospodina profesora Pupovac da odlučuje i u ime njih. Ništa se ne bi promijenilo, a godišnje bi se državne troškove smanjilo za nešto manje od četiri milijuna kuna.

Rezultat dosadašnjeg biranja vlasti i njihovo nekompetentno vladanje doveo nas je u stanje kojim smo, po većini statističkih podataka, pri ili na dnu Europske Unije.

Hrvatska treba preokret svoje politike.

Bože pomozi!

Pratim sudovanje gospodinu Zdravku Mamić i uočavam javno priznaje korumpiranosti Hrvatskog sudstva.

Priznati da bi sud u Zagrebu mogao biti pod prevelikim pritiskom pa prebacivanje sudovanja u Osijek i nakon toga špekulacije da bi se onda sve to, eventualno, moglo izmjestiti, primjerice, u Rijeku ili neki drugi grad, eklatantan je dokaz potkupljivosti našeg sudstva pa bi možda bilo dobro da se sudovanja kapitalnih osumnjičenika prebace u Beograd.

Brojni ljudi govore da je sudstvo rak - rana naše države.
Bezobrazno dugi sudski procesi osoba osumnjičenih za otuđenje velikih novčanih vrijednosti to najbolje potvrđuju.
Teško mi je ne vjerovati da naša zakonodavna vlast nije namjerno pravdu prilagodila jednakijim.

Predsjednik Vlade Republike Hrvatske, rekao je sud u Osijeku „mogao i trebao“ spriječiti odlazak jednog osumnjičenog izvan službenih granica Republike Hrvatske, ali zakonodavna vlast nije uredila i: morao.

Ne bih se kladio da su oni koji su donosili zakone, mogućnost napuštanja službenih granica Hrvatske učinili nehotimičnim propustom, jer da je to bilo slučajno, nakon prvih pobjeglica od naše sudbene vlasti, spriječili bi nedohvatnost optuženih u pravosuđu.
Nisam primijetio da je netko od novih zastupnika u Saboru RH pokrenuo postupak izmjene zakona koji omogućavaju bjegove pravomoćno osuđenih, najčešće, u rodne krajeve.
Svezom sudstva, nisam siguran da li je, zbog navodno teške bolesti, višekratno odgađanje zatvorske kazne jednom osuđeniku, koji je iz nehata višekratno usmrtio nekoliko ljudi, naputak mom, starijem, susjedu Mišku, da u autu, pred lesom, čeka susjeda Nenada, koji mu godinama preorava mejaš i da konačno riješi taj problem. Štima, bit će osuđen, ali zbog bolesti, kaznu će odslužiti posthumno.

Ne čudi da je, zbog takvog ponašanja, a i zbog, suspektno, bezobrazno visoke imovine brojnih sudaca, javno povjerenje u naše sudstvo katastrofalno, ali to je super u odnosu na povjerenje najveće narodne manjine prema Hrvatskom narodu, jer je, sa svojim istosmjernim, vladajućim, partnerom, uredila da na popisu stanovništva sami sebe popisuju.

Hoće li isto izboriti i druge narodne manjine?

Hrvatski narod, izim zbog pogrješnog odabira pri glasovanju, to nije zaslužio. Kad ćemo to shvatiti? Samo Bog zna.

Branko Smrekar

U Brdovcu, 10. travnja 2021.

Tužno je danas, radi šesnaest minutnog kašnjenja konferencije za javnost predsjednika Vlade Republike Hrvatske, bilo gledati, u javnosti vidljivo, dvadeset i šest minutno, čekanje priopćenja Nacionalnog stožera za civilnu zaštitu, o stanju i mjerama svezom koronavirusa.

Izostanak isprike za ta dva neobjašnjena kašnjenja, uz signifikantno opravdanje načelnika Stožera: “Kašnjenje pressice je opravdano s obzirom na interes javnosti da prenesu pressicu premijera, ovo je malo, ali racionalno zakašnjenje”, pri čemu udvornički iskazuje svoje štovanje „Kulta ličnosti“, u vremenu tisuća zaraženih i umrlih građana, navodi me na razmišljanje da li je to možda najava da će nakon Varaždina i danas, Zagreba, budući glavni grad Hrvatske postati Rijeka, „Europska prijestolnica kulture 2020.“?
I na kraju, Iako nije tema, u nakani sprječavanja širenja koronavirusa, nakon svih mjera, nedosljednog, zatvaranja brojnih djelatnosti, pala mi je na pamet misao, kako bi bilo domoljubno, uzput zatvoriti i sve kriminalce i možemo li od ove vlasti to očekivati?

Intilligenti pauca.

Zahvaljujem zastupniku Sabora Republike Hrvatske, Hrvatskom branitelju - dragovoljcu Domovinskog rata, generalu Anti Prkačin, što je pod Aktualnim pitanjima današnje sjednice Sabora, postavio prevažno pitanje za Republiku Hrvatsku, a odnosi se na poštivanje
Ustava i zakona Republike Hrvatske, po pitanju vjerskih zajednica u Republici Hrvatskoj.
Raduje me i da je predsjednik Vlade Republike Hrvatske, Andrej
Plenković, obećao da će se detaljnije upoznati s tom, kako je rekao, njemu nepoznatom, problematikom.

Budući da je pitanje Srpske pravoslavne crkve u Republici Hrvatskoj od presudnog značaju za Hrvatsku, kakvu su, u povijesti, sanjale sve naše generacije i za kakvu smo se, pod vodstvom predsjednika dr. Franje Tuđman, krvavo izborili, držim da, na korist svih naših pravoslavaca, bez obzira na narodnost, u rješavanje tog pitanja, imaju doprinijeti svi koji vole ili barem poštuju Hrvatsku kao svoju domovinu pa, konačno, i naša Katolička crkva.

AKTUALNA PITANJA
Takozvana Srpska pravoslavna crkva u Hrvatskoj, po hrvatskom pravu stječe pravnu osobnost, potpisom ugovora kojeg se ne može potpisati bez pravne osobnosti!
SPC nije u Hrvatskoj upisana u Evidenciju vjerskih zajednica već se djelovanje SPC temelji na jednom ugovoru, koji nije međunarodni ugovor, kao ugovor između RH i Svete Stolice, koja je zasebni subjekt međunarodnog prava. To nije niti ugovor s nekom Crkvom koja ima pravnu osobnost po svom vlastitom (kanonskomu) pravu. Ugovor o financiranju SPC potpisan je 2002. godine između predsjednika vlade RH Ivice Račana (SDP) i „predsjednika episkopskog savjeta SPC u Hrvatskoj,,, jednoga gospodina koji se lažno predstavljao, jer u članku 5. Ustava SPC navodi se koje su pravne osobe SPC, a u članku 10. koje su crkveno-hijerarhijske i samoupravne vlasti i tijela. Niti ovdje niti bilo gdje u Ustavu SPC ne postoji takav savjet, pa stoga niti takav predsjednik. Odredbe članka 8. Ustava SPC: "Imovinsko-pravne interese crkve pred državnim vlastima ... zastupaju oni crkveni organi, koji su određeni ovim Ustavom" govore, da de iuro nitko nije potpisao i ovaj ugovor s Republikom Hrvatskom pravno ne postoji. Ne postoji i bilo kakav odvojeni dio SPC koji bi mogao biti nazvan „SPC u Hrvatskoj“ nego u RH postoji pet eparhija SPC, koje nisu nikako odvojene od onih u Srbiji. Ugovor o djelovanju SPC na tlu RH jest, dakle, de facto ništetan. Taj je ugovor u stvari „act inexistant”- akt, koji ne postoji. Uz to SPC, ne samo da nije upisana u evidenciju vjerskih zajednica u Republici Hrvatskoj, nego u vrijeme potpisivanja navedenog ugovora s Račanovom vladom SPC nije bila registrirana niti u Srbiji. Tamo je SPC registrirana godine 2006 – dakle 4 godina nakon ugovora s Račanom. Sve to znači da Srpska pravoslavna crkva u Hrvatskoj djeluje ilegalno odnosno protuzakonito, a iz toga proizlazi da je SPC iz Hrvatskog Državnog proračuna od 2002. do 2018. dobila protuzakonito više od pola milijarde omraženih „ustaških“ kuna. Iz proračuna lokalnih jedinica isto. Hvala Hrvatima kažu svako malo, na svoj osebujni balkanski način.
Ugovor se temelji na Ustavu SPC, koji u 2002. nije važio niti u Srbiji. U RH SPC nije upisana u Evidenciji vjerskih zajednica te na ovaj način nije mogao niti biti utvrđen njen ustav, kojeg nema. Kad su upisana 428 organizacijska oblika možda je utvrđeno 428 ustava?
Ugovor ne propisuje koji iznos mora dobivati tzv. SPC u Hrvatskoj iz državnog proračuna kao što je to slučaj kod drugih vjerskih zajednica nego „Episkop odnosno episkopski savjet podnosi zahtjev”. Kako to da je episkop i episkopski savjet jedno te isto, nije jasno, ali jasno je da podnositelj zahtjeva traži ne neki propisani ili reglamentirani iznos, nego što je njemu potrebno. „Sredstva za uzdržavanje dostavljaju se Episkopskom savjetu SPC u Hrvatskoj, odnosno njegovog središnog fonda” (čl.23 ZPPVZ), a Ustav SPC tvrdi da u SPC postoji samo jedan budžet – onaj u Beogradu i njemu se dostavljaju svi prihodi. Znači, novac iz Hrvatskog državnog proračuna odlazi ravno u Beograd!
Sve slijedeće Hrvatske vlade nakon Račanove, isto dodjeljuju hrpu novca jednoj stranoj Crkvi – Crkvi strane države, koja djeluje u RH na temelju nepostojećeg ugovora. Ivica Račan je lijepo poklonio stranoj Crkvi svu pravoslavnu imovinu u RH, bez obzira na to što je većina stečena u stoljetnom postojanju Ugarsko-Hrvatske pravoslavne Crkve, zvane Karlovačka mitropolija (čiji je poglavar nosio titulu Patrijarh Hrvatski), sa sjedištem u Srijemskim Karlovcima, koji su se tisućljeće i pol, sve do 1946. nalazili u sklopu hrvatske države, dok jugoslavenski komunisti, iz Hrvatske nisu istočni Srijem, s hrvatskim gradovima: Zemunom i Srijemskim Karlovcima, poklonili „bratskoj“ srpskoj socijalističkoj republici.
Po srbijanskom Zakonu o Crkvama i vjerskim zajednicama (članak 29.) srbijanska država plaća samo zdravstveno i mirovinsko osiguranje svećenstvu. Ništa više! Zato se SPC u Srbiji mora samouzdržavati.
U RH država podmiruje sve troškove poslovanja vjerskih zajednica pa tako i plaće episkopa i svećenika, stan, režije ... U Hrvatskoj, u svih pet eparhija ima sveukupno, oko 50 svećenika SPC-a.Znači deset svećenka po eparhiji. U Srbiji ne postoji niti jedna eparhija koja ima manje od 200 svećenika, jer manji broj svećenika ne bi mogao uzdržavati eparhijskog arhijereja. U Hrvatskoj u jednoj eparhiji ima prosječno deset svećenika koji, uz troškove administracije, stanovanja režija, automobila… ne mogu, naravno, uzdržavati arhijereja, ali nikog nije briga kakvi su troškovi kad sve plaćaju Hrvati1)
Osnovna plača svećenika SPC-a u RH duplo je veća od plače svećenika SPC-a u Srbiji. Za dodatne 3 parohije ide još 25% na plaču. Znamo da ima svega 50 svećenika na 400 parohija – prosječno 8 parohija po svećeniku. Svećenik može biti i član nekog eparhijskog savjeta ili drugog organa i za to bi dobivao još jednu plaču. Osim toga plaćeni su i stan, režije ...
Od svega navedenoga slijedi da svećenik SPC-a u Hrvatskoj, u usporedbi sa svećenicima SPC-a u Srbiji. dobije i do 10 puta veću plaču. Sve to plača država Hrvatska.
U vjerskim školama SPC-a u RH svi su učitelji iz Srbije i BiH(RS), ponajviše u bogoslovije u manastiru Krka, gdje uopće nema državljana RH – ni učitelja ni učenika. Dakle, nitko od njih nije državljanin RH, ali država RH uzdržava te ustanove.
Episkop je poslodavac svećenicima, zato i svećenici SPC-a primaju plaću od episkopije (mitropolije). U Zagrebu je sjedište u kojem službuje Mitropolit „Zagrebačko-Ljubljanski i cijele Italije“. Na popisu svećenika te eparhije ima 10 koji služe u RH i još 10 njih u Sloveniji, koji po Ustavu SPC-a moraju dobivati plače iz Mitropolije u Zagreb.

PITANJE BR.1

U normalnim državama, kad postoj opravdana sumnja da se novac iz državnog proračuna troši na nezakonit način, moraju državni organi to ispitati, a dok traje taj postupak prekida se isplaćivanje novca do donošenju odluke.
Kako to da tzv. SPC u Hrvatskoj na temelju ništetnog ugovora dobije hrpu novaca iz Hrvatskog državnog proračuna?

PITANJE BR.2

Veliki dio hrvatske pravoslavne imovine koju je, na nezakonit način, Ivica Račan poklonio tzv. SPC u Hrvatskoj, iznajmljuje se. Poznato je da samo u Zagrebu od iznajmljivanja 97 nekretnina, tzv. SPC u Hrvatskoj godišnje zarađuje 15 000 000 Kn.
Da li je tzv. SPC u Hrvatskoj platila porez od tog novca i ako je kada i koji iznos?
Tko je, zapravo, porezni obveznik, kad znamo da u Evidenciji vjerskih zajednica tzv. SPC u Hrvatskoj, nije upisana, nego njenih 428 organizacijskih oblika?


PITANJE BR.3

Postoje li svećenici tzv. SPC u Hrvatskoj, čije su parohije na teritoriju neke druge države, a dobivaju plače u RH, dakle iz Hrvatskog državnog proračuna?

PITANJE BR.4

„Srpska pravoslavna crkva, odnosno njen organski dio u Republici Hrvatskoj, kojeg čine eparhije: Zagrebačko-Ljubljanska; Gornjokarlovačka; Dalmatinska; Slavonska i Osječko-Poljska i Baranjska (u daljnjem tekstu: Srpska pravoslavna crkva u Hrvat¬skoj)… „(Ugovor od zajedničkog interesa između Vlade RH i SPC). Taj popis nije istinit.
SNV objavljuje ispravni popis - Srpsku pravoslavnu crkvu u Hrvatskoj sačinjavaju Mitropolija zagrebačko-ljubljanska i eparhije Dalmatinska, Gornjokarlovačka, Slavonska, Osječkopoljska i baranjska, Zahumsko-hercegovačka i primorska, koja u svom sastavu ima grad Dubrovnik.(2)
Eparhija Zahumsko-hercegovačka i primorska, koja u svom sastavu ima gradove Metković, Dubrovnik, kao i otok Korčulu. Ima sjedište u BiH i ne postoji u Ugovoru od zajedničkog interesa ali de facto djeluje u RH.
Dobije li i ona novac iz Državnog proračuna RH?

PITANJE BR.5

Većina episkopa(biskupa), svećenika, monaha, učitelja u vjerskim školama tzv. SPC u Hrvatskoj nisu državljani RH nego su državljani Srbije ili BiH(RS), koje nisu članice EU(3). Da bi oni dobili posao u RH najprije moraju dobiti boravak(4).
Na koji su način zaposleni episkopi(biskupi), svećenici, monasi, učitelji u vjerskim školama, službenici SPC, koji nisu državljani RH?
Tko je njihov poslodavac, kad znamo da u Evidenciji vjerskih zajednica kod Ministarstva uprave nije upisana SPC, a poslodavac mora biti neka pravna osoba?
Rade li sve već navedene osobe još uvijek kod poslodavca, koji je pokrenuo postupak za njihovog zapošljavanja i za kojeg nije izdana dozvola za boravak i rad?
U slučaju da je poslodavac neki od onih 428 evidencijskih oblika napr. parohija A, u slučaju da je svećenik dobio nalog i za parohiju B, je li prekršen zakon o strancima, dakle rade za poslodavca, za kojeg nije izdana dozvola za boravak i rad?
Na temelju su državljani Srbije ili BiH(RS) su dobili boravak u RH, da bi bili nakon toga u RH bili zaposleni?
Jesu li dobili boravak?
U slučaju da nisu dobili boravak – na temelju čega su zaposleni?

PITANJE BR.6
Hrvatski mediji (5) više puta objavljuju kako su članovi klera „SPC u Hrvatskoj”, koji nisu hrvatski državljani, ratovali protiv RH. Npr. Slavonski episkop Jovan Čulibrk, sa sjedištem u Pakracu.
Postoje li svećenici „SPC u Hrvatskoj”, državljani Srbije, Crne Gore ili BiH(RS), koji su u Domovinskom ratu ratovali protiv Hrvatsk. Zakon o strancima propisuje da takvi ne mogu dobiti zaposlenje u RH.
Na temelju čega su dobili boravak i dozvolu za rad?
PITANJE BR.7

Postoje li svećenici „SPC-a u Hrvatskoj”, čije su parohije u Sloveniji (dio Mitropolije Zagrebačko-Ljbljanske) ili druge države (Srbija i/ili BiH(RS) a dobivaju plače iz neke biskupije čije je sjedište u RH, to jest zaposleni su u nekoj drugoj državi kao svećenici SPC-a, a dobivaju plače iz Hrvatskog državnog proračuna?
PITANJE BR.8
U bogosloviju u manastiru Krka nema državljani RH. U ovom su manastiru svi iz Srbije ili BiH(RS) – učitelji, učenici, monasi.
Na temelju čega su učenici vjerskih i drugih škola „SPC-a u Hrvatskoj”, ( bogoslovije u manastiru Krka i gimnazija u Zagrebu ), koji nisu državljani RH, dobili dozvolu za školovanje u RH?

PITANJE BR.9

Mitropolija zagrebačko-ljubljanska osnovala je Srpsku pravoslavnu gimnaziju u Zagrebu. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske, odobrilo je rad gimnazije 10. svibnja 2005(6).
Po Zakonu o pravnom položaju, vjerske zajednice mogu otvarati vjerske škole. U tom zakonu nema niti rječ kako vjerska zajednica može otvoriti manjinsku školu.
Manjinsko zakonodavstvo daje mogućnost manjinama otvarati manjinske škole. U tom zakonodavstvu nema niti riječi kako neka nacionalna manjina može otvoriti vjersku školu. Kad bi to bilo moguće, u RH bi postoje Talijanske katoličke gimnazije ili Turske islamske gimnazije, ali takvih nema.
U slučaju da je Srpska pravoslavna gimnazija u Zagrebu osnovana kao vjerska ustanova, ona može biti „pravoslavna”. U slučaju da je ta gimnazija otvorena kao manjnska (Zašto baš u Zagrebu?) ona može biti „srpska”.
Na temelju čega je Srpska pravoslavna gimnazija u Zagrebu istodobno i „pravoslavna” i „srpska”?
PITANJE BR.10

U bogoslovlju u manastiru Krka svi su učitelji i učenici stranci - državljani Srbije i/ili BiH(RS).
Zašto RH uzdržava bogosloviju u manastiru Krka kad u njoj uopće nema hrvatskih državljana?

PITANJE BR.11

Po Zakonu o pravnom položaju vjerskih zajednicama, vjerske zajednice mogu otvarati vjerske škole, ali, jer je u RH službeni jezik hrvatski (čl.12 Ustava RH) edukacija u vjerskim školama mora biti na hrvatskom jeziku. U bogoslovlju u manastiru Krka, svi su učitelji i učenici državljani Srbije i/ili BiH(RS), a edukacija je na srpskom jeziku. Slično je stanje i u Srpskoj pravoslavnoj gimnaziji u Zagrebu.
Tko i na temelju čega je dozvolio da se u vjerskim ustanovama tzv. SPC u Hrvatskoj - Bogoslovlje u manastiru Krka i Srpska pravoslavna gimnazija u Zagrebu održava edukacija na stranom, srpskom jeziku?
Pravilo 38, VI Ekumenskog sabora (678 g.) glasi „redoslijed crkvenih djela mora slijediti državnu raspodjelu”, a što znači da se obnavljanjem samostalne Hrvatske države mora obnoviti i samostalna pravoslavna crkva, čije je postojanje uvjet punine hrvatske državnosti i suvereniteta.

Izvori
1. Hrvatski arhiepiskop Aleksandar, Hrvatska pravoslavna crkva bila je jest i bit će, Zagreb, 2017, str. 39.
2. https://snv.hr/institucije/srpska-pravoslavna-crkva
3. https://www.jutarnji.hr/…/otkrivamo-tko-su-napadnu…/1204346/
http://pravoslavie.ru/78669.html
4. http://www.spc.rs/sr/slava_bogoslovije_sveta_tri_jerarha_0
5. http://www.iusinfo.hr/DailyContent/Topical.aspx?id=23374
https://www.hop.com.hr/…/srpski-obavjestajac-terorist-epis…/
https://www.hop.com.hr/…/nevideni-skandal-hrt-a-srpski-ter…/
6.https://hr.wikipedia.org/…/Srpska_pravoslavna_op%C4%87a_gim…
https://www.vecernji.hr/…/srpska-pravoslavna-gimnazija-kant…
https://www.lupiga.com/…/mira-bicanic-profesorica-pravoslav…
Zakon o strancima - Članak 96.
(1) Stalni boravak odobrit će se strancu koji, uz uvjete iz članka 92. ovoga Zakona:
4. poznaje hrvatski jezik i latinično pismo te hrvatsku kulturu i društveno uređenje,

Pripremio: Branko Smrekar

Proslavismo Uskrs. Da Krist nije uskrsnuo, bili bismo prevareni ljudi, kaže apostol Pavao.
Isus Krist je rekao: Ja sam Put, Istina i Život.
Nažalost, mnogi naši političari ne slijede Kristova načela:

BLAGI, PRIKRIVENI, STALJINISTIČKI KARAKTER

Pročitah o karakteru:
Karakter (grč. DZÁ±đÄ®Á: uklesani znak, urez; osobitost, biljeg), značaj, obilježje, prava narav čega; istinsko, najvažnije ili najistaknutije svojstvo neke osobe, stvari, pojave, događaja, epohe, zbivanja itd.
U svakodnevnom se govoru često pogrješno upotrebljava kao istoznačnica za osobnost, premda se odnosi samo na njezina čuvstveno-motivacijska obilježja.
U proširenom značenju pojam karaktera obuhvaća i moralne sastavnice ličnosti, što se u svakodnevnoj uporabi očituje u pridavanju oznaka poput »čvrst karakter« ili »pošten, karakteran čovjek«. Navode se četiri vrste karaktera.

Dodao bih i peti: blagi, prikriveni, staljinistički karakter.

Dolaskom na vlast, 2010. godine, novi je Predsjednik Vlade, sukladno ovlastima i pozitivnom stavu Saborske većine, postavio nove ministre. Imenovao je i nove ravnatelje državnih uprava.
Jedan od njih bio je potpuno neprikladan za tu funkciju: častohlepan, strukofoban, bahat, autokrat, neiskusan, nametljiv pozer, šminker, šarmer bez pokrića.
U početno se vrijeme pozitivno izjašnjavao o Upravi, a onda je jednog dana, nakon druženja sa svojim prijateljem, nadležnim ministrom, najavio prijedlog za smjenu svih ljudi koji su godinama stvarali i razvijali, relativno, uspješnu službu: zamjenika ravnatelja, i svih pet pomoćnika ravnatelja.
Učinio je to, bez ikakva objašnjenja, pojedinačnih razgovora s dotadašnjim članovima Kolegija Uprave, o dotad učinjenim poslovima, planovima daljnjeg rada, idejama o razvoju službe.
Karakterni ih je Predsjednik Vlade, u dogovoru s resornim ministrom, redom, bezdušno, smijenio. Čista politička smjena.
A da su smjene bile nepotrebne, vidljivo je i danas: Dva su pomoćnici ministra, jedan visoki čelnik u ministarstvu, dvoje na visokim pozicijama u gradovima.
A nasljednici su bili toliko bolji da se ta državna uprava raspala.
Katastrofa je države kad politika guši struku, namjesto da čini sve da je uzdiže.
Dosadašnji premijeri, pa bili i s karakterom, to, u dostatnoj mjeri, nisu činili.
Normalno? Kaj bi bilo normalno.
Uz povijesni vatrogasni pozdrav, Pomoz Bog,
Branko Smrekar.
U Brdovcu, 9. studeni 2019.

Gledajući ovaj, kao što napisah: „Teatar apsurda“, oko izbora čelne osobe Vrhovnog suda Republike Hrvatske i popratnih, izgleda i ne baš potpuno izmišljenih gadosti u komunikaciji nečastivih, koji, zbog aktivne ili pasivne pogrješke birača u glasovanju za Sabor Republike, pomalo opravdano, sramote Hrvatski narod.

Ipak uz osudu načina komunikacije naših političara, koji su se u Uskrsno vrijeme malo pritajili, smatram da sve optužbe trebale provjeriti „institucije (prostitucije?) sistema.
Brbljaju o opozivu predsjednika Države. Po svemu sudeći, treba nam i opoziv svih triju državnih vlasti.

Dao Bog da ovaj naš neosviješteni narod, konačno počne shvaćati da smo sami sebi najveći neprijatelji, da vrijeme nije na našoj strani i da su nam nužni novi izvanredni izbori i animacija pasivnih birača.

Treba nam spiritus movens promjene dosadašnje boljševističke politike.
Tko i kad će to biti, samo Bog zna.
Bože pomozi.

Iz Uskrsne čestitke biskupa Vlade Košić:
„
Od potresa živimo u korizmi, kušnja je nemila i teška.

Vladari ovoga svijeta ne znaju i ne mogu dati ni mir ni sigurnost, pa treba vjerovati Gospodinu koji je gospodar povijesti; On upravlja našim životima i daje nam snagu da izdržimo sve teškoće i svladamo sve kušnje te pobijedimo s njime i nemir i strah i samu smrt te zadobijemo mir i sigurnost pa čak i u uskrsnuću život vječni“

Odvajajući se od Boga, odvajamo se od samog sebe.Ova, već predugo, turobna vremena to najbolje pokazuju.

Neka vam radost uskrsnuća vrati vjeru u život, neka nestane zlo, a prevlada dobro, neka vam ljubav bude oslonac, a sreća vječni pratilac!
Sretan Uskrs.
§

DAN KRISTOVA POČINKA U GROBU, DAN TIŠINE I MOLITVE

Uskrs se slavio i u Trećem Reichu pa čak i u Njemačkim radnim logorima.

Nijemci su 1941. godine, u Austriju i Njemačku, prognali sve Slovence u pograničnom području s Hrvatskom pa tako i djeda Franca, baku Antoniju i oca Branka Bogovič , supruge Anronelle.
Obzirom da ja baka bila modna krojačica, a djed umjetnički soboslikar, preseljavali su ih iz logora u logor.

Povratkom iz zadnjeg radnog logora, u Lothringenu, sa sobom donijeli više uspomena (harmoniku su odmah zamijenili za pajceka), ali ponešto predmeta im je i ostalo. Jedan od njih je i podsjećanje na Uskrs. Nije umjetnost ali je po ondašnjem stilu.

Umjetnost tijekom Nacionalsocijalizma bila je službeno odobrena umjetnost Nacionalsocijalističke Njemačke od 1933. do 1945. Umjetnost nije slijedila poseban stil u umjetničkom pogledu, već ideologija u ruhu romantičnog realizma

Nacionalsocijalistička umjetnost imala je puno sličnosti sa Socijalističkim realizmom koji je nešto ranije postao službena umjetnost Sovjetskog Saveza pa neki povjesničari umjetnosti oba stila radije zovu Herojski realizam.
Sretan uskrs !

Danas obilježavamo Veliki četvrtak, Dan ljubavi, Dan svećenika, dan kojim započinje vazmeno trodnevlje.

Na ovaj se dan Crkva prisjeća Posljednje večere na kojoj Je Isus krist, uoči muke I smrti, ustanovio sakrament Euharistije i sakrament ministerijalnog svećenstva.
.
Poruka Velikog četvrtka:
Nije najvažnije biti „čist“ nego s Njime kao i On u ljubavi služiti do kraja.