Kao Hrvatu, katoliku, jako mi je žao svih nekršćanskih postupaka koji imaju za posljedicu odlaganje kanonizacije najvećeg kršćanskog sina Hrvatskog naroda, Alojzija Viktora Stepinac.
Mogu razumjeti da su velikosrpske sumnje u njegovu svetost, koje su se pokazale lažima, i njihova stoljetna fašistička težnja za okupacijom područja koja nikad nisu bila njihova, pokušaj skrivanja istine da su Srbi vazda u povijesti bili nečiji vazali, ali ne mogu razumjeti zašto je to prihvatio Papa Franjo.
Dopuštanje srpskim svjetovnim i crkvenim „povjesničarima“, da pregledavaju Vatikanske arhive, u kojima ionako ništa nisu pronašli, dakle lagali su, a laž je grijeh, kao i Papino primanje mitropolita Amfiholija i svojedobno, današnjeg mitropolita Porfirija, predsjednika Republike Srbije, Aleksandra Vučića te čelnika Srba u Bosni i Hercegovini, Milorada Dodika, izravno je vrijeđanje lika i djela Svetog Ivana Pavla II i sumnja da je najveći Sveti otac u suvremenoj povijesti, prijatelj istine i Hrvatskog naroda, bez provjere cjelokupnih Vatikanskih arhiva, napamet, Alojzija Stepinca proglasio blaženim.
Ako je to, po meni, nerazumljivo ponašanje Pape Franje, pokušaj ekumenizma, sa svetosavskom, nekršćanskom, Srpskom pravoslavnom crkvom, preko leđa blaženog Alojzija i Hrvatskog naroda, podsjećam:
Ekumenizam (od grč. ż0şżĹĽ˝· (oikoumene) - nastanjeni svijet) označava nastojanje oko pomirenja, suradnje, zbližavanja i jedinstva kršćanskih crkava.
Veliki zalagatelj ekumenizma bio je papa Ivan Pavao II.
O ekumenizmu unas, biskup Vlado Košić je rekao: „Čovjekoljubljem, zajedništvom i iskrenom željom, moguće je ostvariti jedinstvo svih kršćana.
Već sada bilo lako postići to zajedništvo kada bi se iskreno, dobronamjerno, otvorena srca i bez skrivenih interesa tražilo volju Božju. No problemi su i danas prisutni jer izostaje ta iskrenost i vladaju zemaljski interesi među nama".
Nije kršćanski govoriti jedno, a misliti drugo, slikati se zajedno i grliti, a nastaviti širiti neistine o Katoličkoj crkvi. Eto, to je na žalost naša situacija danas u Hrvatskoj“.
Srpska pravoslavna crkva nije stvorila uvjete za ekumenizam.
Pitam su koliko su sve naše dosadašnje vlasti, svojim udvorničkim, ulizivačkim, sluganskim, odnosom prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi i Srpskim vlastima te izdajničkim odnosom prema Hrvatskoj pravoslavnoj crkvi, uz prešutnu potporu našeg Klera, i same doprinijele vrijeđanju Hrvata, nepriznavanjem neupitne svetosti Blaženog Alojzija Viktora Stepinac.
Crkvu čine kler i vjernici pa si kao vjernik postavljam pitanje, da li smo mi katolički vjernici, laici, bez obzira na, po mom sudu, introvertno, djelovanje našeg Katoličkog klera u obrani istine, mogli učiniti više za ispravak ove neprispodobive nepravde jednom svetom čovjeku, velikanu dobrote prema svim ljudima i ljubavi prema svojoj domovini Hrvatskoj, koji se ni pod cijenu smrti nije htio odreći Boga i biti vazal komunističkog režima.
Da li bi masovnim javnim skupovima potpore, svih Hrvata, unas i svijetu, pa i u Vatikanu, mogli ubrzati postupak kanonizacije našeg dostojanstvenika?
Osobno mislim da je izbacivanje Kršćanstva iz „Ustava“ Europske unije, početak kraja, već pomalo posrnule Europe, koja u svjetskim odnosima velikih sila, ima sve manji značaj, ma koliko si mi to ne htjeli priznati.
Globalistički interesi, izdajnički utjecaji politike i neustrajno, prema vlasti nekriterijalno naklonjen Katolički kler, čime gubi povjerenje naroda, čine Hrvatskoj i njenom narodu veliku štetu.
Čim to shvatimo skinut ćemo si omču s vrata, a kad ćemo to shvatiti, samo Bog zna.
Volio bih, čim prije, ali ja sam samo 0,000025 % ukupnog biračkog tijela.
Tako nam Bog pomogao.
ranko Smrekar
U Brdovcu, 16. travnja 2021.
Post je objavljen 16.04.2021. u 17:05 sati.