Oganj.blog.hr

Hrvati nedostatno poštujemo svoje legende.
Neki drugi ih izmišljaju i neutemeljeno, od njih stvaraju mitove.

Čitam u jednim novinama: „Najuspješnijeg hrvatskog skijaškog trenera više nećemo gledati uz snježne staze, bar ne u toj ulozi.
Legendarni Ante Kostelić 'Gips' je nakon 23 godine rada otišao na zasluženi odmor, a Hrvatski skijaški savez mu je tom prigodom uručio nagradu za životno djelo“

A njegov legendarni sin Ivica, naš najbolji skijaš svih vremena, o
Anti kao treneru, je rekao:

„To je trener u punom smislu te riječi. Danas trenera ima jako puno, jer trenerom se možeš zvati i ako prođeš neki tečaj, ali vrhunskih trenera ima jako malo. Zapravo, vrhunskih trenera je još i manje nego vrhunskih sportaša. On je posebna osoba, čovjek u svom filmu, kojeg ne možeš staviti u kalup. Tako uspješnim trenerom učinili su ga njegov životni put, ali i njegov temperament koji je možda i ključan u svemu.
Naime tata je bio posvećen treningu i on to ne radi pet sati dnevno već o tome razmišlja od jutra do mraka.

To nije dio njegova života, već je to njegov život“

Cijenim ljude koji žive svoj posao.

Velikanu Hrvatskog športa, Anti Kostelić, želim puno zdravlja i duševnog mira, a našim vlastima puno mudrosti da ga zamole da svoju inventivnost i nauk prenese drugim skijaškim trenerima i aktivistima u našem športu.

Onodobna, sjajna, izravna, službena, suradnja s doministrom Ministarstva unutarnjih poslova, današnjim državnim tajnikom Ministarstva turizma i sporta, Tomislavom Družak, daje mi vjeru da će se u tome uspjeti.

Hvala Ante, legendo, rekli bi mi vatrogasci na Brdovcu: „za se ono kaj si dav i ono kaj još buš“!

Neka te čuva Dragi Bog.

Branko Smrekar
U Brdovcu, 28. travnja 2021.