Oganj.blog.hr

Velika vijećnica Sabora Republike, potpuni broj zastupnika.
Ironični saborski zastupnik:

„Poštovani gospodine predsjedniče Sabora Republike Hrvatske, taj i taj,
poštovani gospodine potpredsjedniče Sabora Republike Hrvatske, taj i taj,
poštovani gospodine potpredsjedniče Sabora Republike Hrvatske, taj i taj,
poštovani gospodine potpredsjedniče Sabora Republike Hrvatske, taj i taj,
poštovani gospodine potpredsjedniče Sabora Republike Hrvatske, taj i taj,
poštovani gospodine saborski zastupniče, taj i taj
poštovani gospodine saborski zastupniče, taj i taj,
poštovani gospodine saborski zastupniče, taj i taj,
poštovani gospodine saborski zastupniče, taj i taj,
poštovani gospodine saborski zastupniče, taj i taj,…

Predsjednik Sabora Republike Hrvatske: „Uvaženi zastupniče, vaše vrijeme je isteklo“.
Ironični zastupnik: „Ali nisam gotov. Imam za pozdraviti još dva zastupnika“
Predsjednik Sabora Republike Hrvatske: „ Ništa ja ne znam. Gotovi smo“.

Bogu hvala, konačno.

I onda se probudim. Ajoj, to je bio samo san. Šteta.

Uistinu, do ironije, pretjeruju s tim početnim pozdravljanjima, pogotovo trajno dežurne ulizice.
A da se oni u zbilji, na početku svakog dana zasjedanja skupno pozdrave?
Predsjedatelj: „Pozdrav Domovini“
Svi nazočni: „Pozdrav“
I nastave, bez međuosobnih vrijeđanja, podmetanja, laži, prozirnih branjenja nečega što braniti se ne može, dosadnih i do zadnje kitice predviđenih nastupa, sramotnih nadmudrivanja i neciviliziranih blamaža.

Njihove plače, dodatna primanja, kako legalna, tako nažalost i ona ilegalna te neprispodobivo visoke mirovine, od njih zahtijevaju konstruktivan rad, isključivo na dobrobit Hrvatske.

Žao mi je da to većina birača Hrvatske, i to na svoju, ali i našu štetu, nikad nije razumjela.

De im Bog pravičnu pamet.

Branko Smrekar
U Brdovcu;16.prosinca 2020.