Velika vijećnica Sabora Republike, potpuni broj zastupnika.
Ironični saborski zastupnik:
„Poštovani gospodine predsjedniče Sabora Republike Hrvatske, taj i taj,
poštovani gospodine potpredsjedniče Sabora Republike Hrvatske, taj i taj,
poštovani gospodine potpredsjedniče Sabora Republike Hrvatske, taj i taj,
poštovani gospodine potpredsjedniče Sabora Republike Hrvatske, taj i taj,
poštovani gospodine potpredsjedniče Sabora Republike Hrvatske, taj i taj,
poštovani gospodine saborski zastupniče, taj i taj
poštovani gospodine saborski zastupniče, taj i taj,
poštovani gospodine saborski zastupniče, taj i taj,
poštovani gospodine saborski zastupniče, taj i taj,
poštovani gospodine saborski zastupniče, taj i taj,…
Predsjednik Sabora Republike Hrvatske: „Uvaženi zastupniče, vaše vrijeme je isteklo“.
Ironični zastupnik: „Ali nisam gotov. Imam za pozdraviti još dva zastupnika“
Predsjednik Sabora Republike Hrvatske: „ Ništa ja ne znam. Gotovi smo“.
Bogu hvala, konačno.
I onda se probudim. Ajoj, to je bio samo san. Šteta.
Uistinu, do ironije, pretjeruju s tim početnim pozdravljanjima, pogotovo trajno dežurne ulizice.
A da se oni u zbilji, na početku svakog dana zasjedanja skupno pozdrave?
Predsjedatelj: „Pozdrav Domovini“
Svi nazočni: „Pozdrav“
I nastave, bez međuosobnih vrijeđanja, podmetanja, laži, prozirnih branjenja nečega što braniti se ne može, dosadnih i do zadnje kitice predviđenih nastupa, sramotnih nadmudrivanja i neciviliziranih blamaža.
Njihove plače, dodatna primanja, kako legalna, tako nažalost i ona ilegalna te neprispodobivo visoke mirovine, od njih zahtijevaju konstruktivan rad, isključivo na dobrobit Hrvatske.
Žao mi je da to većina birača Hrvatske, i to na svoju, ali i našu štetu, nikad nije razumjela.
De im Bog pravičnu pamet.
Branko Smrekar
U Brdovcu;16.prosinca 2020.
Post je objavljen 16.12.2020. u 09:29 sati.