Oganj.blog.hr

Pred nama su blagdani Svih Svetih i Dušni dan.
Prvoga dana mjeseca studenoga svake godine slavimo blagdan Svih svetih. Tog dana slavimo one svece i svetice koje je Crkva proglasila svetima, kao i one koji nisu proglašeni svetima, ali su svojim životom ostvarili ideal kršćanskog života.
Svi sveti je dan spomena na kršćanske mučenike i slavi se još od četvrtog stoljeća.
Kako ne znamo imena svih koji su umrli na glasu svetosti,
Crkva je odredila ovaj dan kada se zajednički moli za sve svete i blažene, poznate i nepoznate. Riječ je o mnoštvu običnih ljudi, koje nam svjedoči da svetost ne znači nenormalnost, besprijekornost, nego da podrazumjeva puninu ljudskosti.
Na tu svetost pozvani su svi kršćani, svih životnih razdoblja. Nije potrebno činiti izvanredne pothvate i djela niti posjedovati posebne karizme, već jednostavno služiti Kristu, i slijediti ga bez obeshrabrenja u teškim trenutcima. Kako je i papa Benedikt XVI. Kazao: „Jer samo s njegovom pomoći mi možemo postati svetima.“

Dušni dan slavimo svake godine 2. studenoga, kada se sjećamo svih svojih dragih pokojnika. Pohodi grobovima i grobljima u tom pogledu redoviti su znak pažnje i vjere. Tako je Dušni dan ili Dan svih vjernih mrtvih izraz kršćanske nade i vjere u zagrobni život što liturgija ističe riječima: »Tvojim se vjernima, Gospodine, život mijenja, a ne oduzima. Za duše svojih dragih pokojnika molimo duboko vjerujući da će oni, kada dođu u kraljevstvo Božje, biti naši zagovornici, da će oni moliti za nas da ostvarimo svoj konačni životni cilj, te da uđemo u kraljevstvo Božje i tako budemo pribrojeni općinstvu svetih.“

U današnje vrijeme, čovjek je toliko zauzet zemaljskim stvarima, često biva teško udaljen od Boga nemisleći na svoju Dušu. Blagdan Svih svetih i Dušni dan vrijeme je koje može biti vrlo poticajno za razmišljanje o vlastitim životu i o vječnosti.
Običaji u našem narodu, koji obilježavaju dan Svih svetih je posjećivanje grobova obitelji i prijatelja koji više nisu s nama, polaganje cvijeća i paljenje svijeća na njihovim vječnim počivalištima, slavljenje svete mise i intenzivnija molitva za sve preminule pretke.
Stoga i vi upalite svijeću!

(Objavio: Vaš Radio Marija Bosne i Hercegovine!)

Blagdan Svih svetih, je neradni dan. Hvala Bogu. Mnogi imamo grobove na različitim mjestima. Tijekom dana, a i koji dan ranije stignemo na miru posjetiti sve grobove svih voljenih. Ovo je posebno pogodno za vrijeme ove pandemije, jer se omogućava vremenska disperzija obilaska grobova.

Kao čovjek koji je živio i u prošlom sustavu, ne mogu ne navesti i jednu jedinu prednost radog dana na starom groblju Brdovec. Naši su ljudi, svakodnevno, od jutra, u najvećem broju, svoje obveze imali u Zagrebu. Učenici i studenti vračali su se pretežno „cvajerom“, a radnici „motorkom“ i tek rijetki „šestakom“. Bio je to razlog da su se u predvečerje na groblju našli skoro svi ožalošćeni. Kako je u ono doba bilo jako malo ukrućenih telefona, a mobilnih telefona i društvenih mreža nije bilo, obilazak grobova rođaka, prijatelja i znanaca, bio je idealna prigoda za kraći susret s rodbinom i drugim dragim ljudima. Tako je blagdan Svih svetih, pored vjerskog imao i socijalni aspekt.

Ipak nedvojbeno je da su u današnje vrijeme, uz pojačane mogućnosti svekolikih komunikacija, stvoreni svi uvjeti da se u te dane posvetimo pokojnicima i njihovim dušama.
De im Bog mir Božji.

Branko Smrekar
U Brdovcu;31. listopada 2020.

HOĆEMO LI ZBOG KORONE DO KRAJA KORODIRATI?

U oluji nesreća, neugoda i strahota, pojavila se nova kobnost: Korona virus. I ne samo unas, u cijelom svijetu.

Rezultati opiranja toj nemani su različiti. Po svemu sudeći mi smo oko sredine. Preko naših i stranih medija pratim borbu protiv korona virusa i mogu zaključiti da je djelovanje Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske, manje više usklađeno sa postupcima u drugim državama. Dapače, u početku su rezultati naše obrane od virusa, usporedno, bile impresivne.

Onda je u tim okolnostima, razumljivo, bez obzira na rizik bila omogućena i donekle spašena turistička sezona i uz poduzimanje mjera sigurnosti, nastavljena proizvodnja. Sad razlozi strategije obrane uvjetovane potrebama turizma više ne postoje pa nema ni razloga izbjegavati strože mjere zaštite stanovništva.

Krizni stožer u začetku je imao veliko povjerenje javnosti, a onda je sa svojih nekoliko nedosljednih odluka, u korist vladajućih stranaka, osjetno srozao svoj ugled i pokazao da više nije isključivo stručno tijelo, nego i podloga za politički uspon nekih članova, čime je Stožer, nepotrebno, umanjio svoju vjerodostojnost.

Primjetno je da su medicinske sestre , liječnici i drugo osoblje u potpori u liječenja oboljelih, uključujući i djelatnike civilne zaštite, po ne znam koji put iskazali nadljudske napore u obavljanju svih svojih zadaća.

Malo mi se licemjernim čine, samo, pohvale i zahvale za njihovo, impresivno, djelovanje u ovoj krizi.
Uz verbalno priznanje, potrebno je riješiti i njihova krucijalna pitanja: nedostatak izvršitelja, primjerenije vrednovanje njihova rada, priznanje obrazovne spreme, bolja zaštitna oprema, plaćanje prekovremenog rada, prijam mladih zdravstvenih djelatnika i drugo.

Kriza u vezi virusa će se, u svijetu pa i kod nas, jednog dana prevladati, ali će posljedice krize lakše prevladati uređenije i posljedično bogatije države.

A za Hrvatsku, u javnim medijima, čitam:
„Po neovisnosti pravosuđa lošiji smo od Obale Bjelokosti, pa ne čudi da nam društvo i ekonomija propadaju.“
„Velike svjetske tvrtke obilato investiraju po ovom dijelu Europe, a Hrvatsku redovito zaobilaze.“
„Hrvatska na dnu Europske unije: Rumunji svojom plaćom mogu kupovati više od Hrvata.“
„U svemu što je bitno Hrvatska je među najgorima u svijetu. Po digitalnoj konkurentnosti najgori smo u EU.“
„Hrvatska je u novom izvješću zauzela 52. mjesto od ukupno 63 vodeće svjetske ekonomije“
„Belgijsko istraživanje: Hrvatska je najneuspješnije društvo u EU!“

Ovime su sve samohvale o uspjesima naših dosadašnjih vlasti, do danas, nažalost, uspješne obmane birača.

Mislim da dobar dio sramote za naše „dokoronarno“ stanje leži na samim biračima, kojima je još uvijek nazočni duh komunizma razorio dušu.
Samo Dragi Bog zna kako će ovo završiti , ali sve manje vjerujem da će nam mlađe i buduće generacije biti zahvalne za naše ponašanje.

De nam Bog pravičnu pamet kako bismo spriječili rastakanje, krvlju izborene države, Hrvatske.

Branko Smrekar
U Brdovcu;30.listopada 2020.

S velikim zanimanjem i još većom žalošću, s knedlom u grlu, odgledasmo jučer emisiju o stradavanju djece, iz osnovne škole u Mariji Gorici, u prometnoj nesreći, 22.rujna 1989.godine, na željezničkom prijelazu u Pojatnom. Najveće Hrvatske nesreće u školskom autobusu.

Emisija je bila vrlo dojmljiva. Vidjeli smo kakva je bila sigurnost naših ljudi u vrijeme propale države. Sigurnost jedne države ne ogleda se samo u globalnom smislu. Ona se dokazuje sigurnošću svakog čovjeka. I neregulirani prijelaz frekventne prometnice preko pruge u Pojatnom, dokaz je da sigurnosti, u dovoljnoj mjeri, tada nije bilo.

Ipak u toj povijesnoj tragediji našeg kraja, tuzi, boli i nikad prežaljenom stradanju četrnaest djece, mogao sam vidjeti i velike vrijednosti ljudi tog kraja: tužnog , ojađenog, skršenog emocionalnog i zapravo nevinog, nesretnog vozača Ivana, uzornu načelnicu općine, Maricu, vrijednu i sposobnu ravnateljicu Jasnu, sudionicu nesreće, učiteljicu Spomenku, učiteljicu Maricu,…i ljude zbog kojih i pišem ovu impresiju: žalobne, nikad utješive roditelje poginule i stradale djece: Miljenka i Katarinu, školskog kolegu Drageca, Mariju…, sudionike nesreće, ondašnju djecu: Ljiljanu, Sanju, Tomislava…

Vrijeme ne može izblijediti njihovu žalobnost, sjećanje, bol i žal za najdražim, ali su u svojim iskazima pokazali svoju čovječnost, svoju dobrotu, dostojanstvenost, svoj kršćanski duh.
Ne samo da ne optužuju tužnog Ivana nego su mu i nakon nesreće, ne optužujući ga, davali punu potporu u prevladavanju, neupitnih duševnih boli. VELIKI LJUDI.

Krivicu i da li je ima, ponekad je nemoguće utvrditi. Nakon najveće tragedije hrvatskih vatrogasaca na Kornatu, u samostanu Lužnica, časne me upitaše: Tko je kriv? Uzvratih protupitanjem: Tko je kriv za potres? Ne nađosmo odgovor. Samo Bog zna.

Na posljednjem ispraćaju, poseban pijetet stradaloj dječici dao je blagopokojni kardinal, ponos hrvatskog roda, Franjo Kuharić. Bio je to znak da će anđeleki, za navijek, ostati sa svojim roditeljima, sestrama, braćom i ostalim ožalošćenima.

De im Bog mir Božji.

Branko Smrekar
U Brdovcu, 27. listopada 2020.
Branko Smrekar

Domoljubljeili patriotizam (iz starogrčkog Ŕ±ÄÁŻÂ; patris, otac; lat. patria, domovina) označava emocionalnu privrženost svome narodu.
Kako ga njegovati? Domoljubnim pjesmama na šanku, mahanjem hrvatskim barjakom, uguravanjem u prve redove na svetim misama, velikim ispraznicama na javnim nastupima, parolama, hrvatskim znakovljem,..?
Ne podcjenjujem, ali domoljublje se živi branjenjem povijesti od napadaja svih lažnih podvala, radom, poštenjem, pravdom vjerom i odgojem novih generacija.
Domoljublje se širi istinom i vjerom. Gospodin Isus Krist je rekao: Samo nas istina može osloboditi. No kao da nas je Sotona u komunističko i kriptokomunističko vrijeme, udaljio od Boga, a tko se odvaja od kršćanskih načela odvaja se od samog sebe.
Drago mi je da unas još ima ljudi, uključivši i političare koji traže istinu, ispravljanje svih zala i uspostavu čestitog sustava. Jedna od njih je i Katarina Vidović Krišto. Školovana, pametna, naočita dama, uzorna majka i supruga, finih manira, europskog iskustva, dobronamjernih gledišta, kršćanske provenijencije, jedna od istaknutijih hrvatskih uzdanica.
Ove godine imah prigodu vidjeti je na odavanju počasti nevinim žrtvama, u Macelju. U komunikaciji s nepoznatim ljudima ona razgovara kao da im je školska kolegica. Ugodna je i, za političara, uzorno normalna. Osoba koja sama sebi, za razliku od mnogih napuhencov, ne govori Vi.
Karolina zrači ljudskošću, toplinom i ljubavlju.
Sad joj pojedinci prigovaraju da je radikalna.
Radikalizam (prema lat. korijen) pojam je koji označava korjenitost, beskompromisnost te dosljednost u zastupanju nekog mišljenja, djelovanja, teorije ili ideologije.
Njeni nepokolebivi pozivi na borbu protiv kriminala, nepravdi i ugušenja digniteta Hrvatskog roda, radikalizmom mogu proglasiti samo oni koji su u nakani zabarušivanja istine. Štoviše, mislim da su u ovom kaosu svih mogućih dugotrajajućih zala, demokratske, korjenite promjene jedino rješenje. Karolina je svijetli primjer na koji se način, širenjem istine i iznalaženjem rješenja, može pomoći ovom narodu.
Po svom držanju i javnim nastupima, idejama, beskompromisnošću, glasom i držanjem, neodoljivo me podsjeća na našu omiljenu Savku Dabčević Kučar.
Prije 10 godina, nakon jedne mise u Avignonu, rekoh tadašnjem vojnom ordinariju Juraju Jezerinac: Mogao bih Vas vidjeti kao Svetog Oca. Slično tome i gospođu Karolinu Vidović Krišto mogao bih vidjeti kao našu Margaret Thatcher.
Dao Bog da javni istupi i rad Karoline Vidović Krišto doprinesu uređenju Hrvatske za kakvu su se, uz potporu Hrvatskog naroda, pod uspješnim vodstvom dr. Franje Tuđman, izborili časni Hrvatski branitelji, a kakvu su Državu sanjali i naši predci.

Branko Smrekar
U Brdovcu; 22.listopada 2020.

Promišljajući razloge prekida djelovanja fb grupe: Škoro-Sad il nikada, moram iskazati svoje žaljenje zbog njena utrnuća.

Osnivači grupe i admini: gospođa Maja i gospodin Damir, cijelo su se vrijeme nadljudski trudili u promociji Miroslava Škore za predsjednika Republike Hrvatske i nakon predsjedničkih izbora, Domovinskog pokreta, još u vrijeme dok je bio koalicija pojedinaca i stranaka, a potpora se nastavila i nakon registriranja istoimene stranke.
I ja se ograđujem od bilo kakvog govora mržnje, huškanja, širenja histerije, uvreda i poziva na nasilje. Ipak mislim da je većina objava u grupi bila dobronamjerna, korektna, promotivna i domoljubna.
Podržavam rad grupe koja će promovirati sve napise i prijedloge u cilju istine i iznalaženja rješenja za izlaženje iz današnjeg kaotičnog, teškog i nezavidnog , ne samo koronavirusom, izazvanog stanja.
Pritom bi trebalo djelovati Olujom učinkovitih konstatacija i dobrih prijedloga, bez obzira od kojih pojedinaca ili stranaka one dolazile.

Istina je jedini put našeg opstanka. Ne smijemo se ponašati boljševistički i u ljudima tražiti samo pogrješke, već i valorizirati njihove vrednote.

Slijedimo kršćanske vrednote i budimo ljudi. To je jedino što se od nas očekuje.
Dr Franjo Tuđman: „Uvijek i sve za Hrvatsku, a našu jedinu i vječnu Hrvatsku ni za što.“ Dao Bog da se svi, a posebno političari toga pridržavaju.

Branko Smrekar
U Brdovcu, 21, listopada 2020.

U petak 16.listopada 2020. godine, na dan rođenja bana Josipa Jelačića, Hrvatsko nacionalno vijeće u Republici Srbiji, dobilo je na korištenje rodnu kuću bana Josipa Jelačića, koju je prethodno otkupila i uredila Vlada Republike Srbije. Svečanosti predaje, uz Hrvate, bili su nazočni predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i ministar vanjskih poslova Republike Srbije Gordan Radman.

Početkom 19. stoljeća, Petrovaradin je po udjelu Hrvata bio „ hrvatskiji“ grad od Zagreba. U Petrovaradinu je živjelo 98% Hrvata, za razliku od zagrebačkih 92% .
Petrovaradin je do Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca te Kraljevine Jugoslavije, bio hrvatski dio Vojne krajine u Habsburškoj monarhiji. Za vrijeme Drugog svjetskog rata bio je u sastavu Nezavisne Države Hrvatske kao dio velike župe Vuke, dok je u poslijeratnoj Jugoslaviji uzurpiran u sastav Autonomne Pokrajine Vojvodine, u sastavu Srbije, a nakon njena velikosrpskog ukinuća, samo Srbije.
Svetac zaštitnik Petrovaradina je Sveti Petar, a kapelan u njemu bio je i Josip Juraj Strossmayer.
Petrovaradinski vjernici, ali i vjernici iz cijele Srbije, tradicionalno slave blagdan Gospe Sniježne, kojoj je posvećeno katoličko svetište Tekije (Srijem) kod Petrovaradina. Tekije su podignute prije 300 godina, u čast čudesne pobjede nad osmanskim osvajačima.
Za podržati je ovaj potez Srbijanske vlade i velika obećanja Aleksandra Vučića, Hrvatskom narodu u Srbiji.
On je naglasio obvezu uzajamnog poštivanja prava drugih na očuvanje nacionalnog, kulturnog i drugog identiteta, uz poboljšanje ekonomske pozicije Srba u Hrvatskoj i Hrvata u Srbiji, kako bi, bez obzira na prošlost, "srpski i hrvatski narod razumjeli da su mir, stabilnost i povjerenje ključne poruke na kojima trebamo graditi budućnost".
Volio bih da je bio iskren, ali sam sumnjičav. Bojim se da su to vabilice za pogrješne poteze naših vlasti. Zašto? Zato jer ne mogu zaboraviti fašističke napadaje Srba na Republiku Hrvatsku, u organizaciji „Srpske akademije nauka i umetnosti“, Srpske pravoslavne crkve i srpskih vlasti na čelu sa Slobodanom Miloševićem, u kojoj je kliki sudjelovao i Aleksandar Vučić.

Ne mogu zaboraviti ni 8147 ubijenih hrvatskih branitelja, 6651 civila, 402 djece, 1869 nestalih, ni 252.000.000.000 dolara izravne i neizravne štete, ni silne patnje i bol koja je nanijeta našem narodu, istjerivanje Hrvata iz Vojvodine za vrijeme Domovinskog rata i poslijeratne prijetnje, svakodnevno blaćenje Hrvata i pokvareno, nametanje krimena ustaštva, na svako spominjanje, domoljublja.
Dao Bog da srbi uljude svoju politiku, a da naše vlasti više štitite svoj narod i našu domovinu Hrvatsku.

Branko Smrekar
U Brdovcu;20.listopada 2020.

Ne znam. Još razmišlam. Čudaj toga sem probav i imam nekaj malo iskustva, ali još ne znam kaj bi bilo najbole bit. Evo kaj i zakaj :

-Cirkusant- f politiki je prevelika konkurencija
-Ugostitelj- nakon korone se ne splati.
-Poljoprivrednik- kuruza je po ničem.
- Gljivar- sezonski posel.
-Vitez na Engleskom dvoru- ne, pa oni i sami abdiciraju iz Kraljevstva.
- Profesor- Beogradski Univerzitet nis prihvativ, zbog drugih obveza.
- Frizer- Puce iz Studia S & G, f Zaprešiću, su sjajne, nebi im štel bit konkurencija.
- Kuhar- će koroniram, bez njuha sem niko i niš.
-Maler- samo doma.
-Mesar- domaćih pajcekof je se maj, magarcof se više, ali ne znam će magarci imaju kaj špeka.
-Slikar- jedna slika mi je f Lourdesu, to mi je čist dost.
-Sanitarni inspektor- vučiv sem se po zaostalim metodama
- Skijaški savjetnik- ni više onakvih talentof kak Janica.
- Proizvođač aromatičnih pića- se se oporeziva: i plin i kotel i saka litra pijaće. Više se ni tuliko ne pije.
-Taksist- nimam auta. Kaj bum nekoga nosiv na pišelonci?

A da ipak ne prekidam penziju, da doma jumim, kad kada nekaj napišem, malo kušujem, tu i tam predem f neko dobro društvo i jednostavno: uživam.
Nekak mi se to čini, najpametnije.

Branko Smrekar
U Brdovcu,18. listopada 2020.godine

Dragi prijatelji, najljepše zahvaljujem na čestitkama i dobrim željama za nastavak mog ugodnog i burnog života.
Zbog nedostatka vremena za pristojnu pisanu zahvalu, bez obzira na moj jedinstveni matični broj, odlučih se na moderniju metodu, muškima zahvalih sviđalicama , a ženskama srčekima.
Imao sam jednog predivnog susjeda, prijatelja, vjenčanog kuma mojih roditelja. S nam je bio intiman do iskrenosti. Jednom nam se požali:“ Joj, joj, si me imaju radi, samo doma ne“. Moj pokojni tatek to jedva dočeka i spusti mu: „ Kad te doma najbolje poznaju!“
Zahvaljujem Dragom Bogu da to u mom slučaju nije tako. Štoviše jučer sam sa svojom dragom Antonellom proslavio i 37 godina uzornog braka.
Kako se osjećam? Sjajno. Nemam, zbog svojih godina, nikakvih hemunga, frustracija, poteškoća, opterećenja ni neugoda.. Moguće i zato što sam se iz ozbiljnosti radnih obveza znao skokomično prešaltati u fazu opuštanja. Bili su mi bili dragi privatni komplimenti: „Ti si lud“, „Ti nisi normalan“, Ti si osebujan“, „Ti si šašav“.
Dao Bog da do kraja života, barem djelomično, ostanem dečiji.
Uz navedeno volio sam i često znao čuti: „Volim te samo zato kaj si tak normalan“.
Zapravo sam nenormalno normalan.
Volio bih to ostati i do slijedećeg čestitanja.
Živjeli i sve najbolje.
Kaj sam reko hvala? Jes?
Fala Bogu, dobro je. Ni još strašno.
Branko Smrekar
U Brdovcu;16.listopad 2020.

Nevino stradalom policajcu, pred ulazom u zgradu Vlade Republike Hrvatske, izražavam veliku želju za što brži oporavak. Dao mu Bog zdravlje i obilje duševnog mira njemu, obitelji i svima nama koje je taj događaj pogodio.
Osuđujem postupak počinitelja tog krivičnog djela.
Što je potaknulo mladog, gnjevnog čovjeka na taj postupak zna samo Dragi Bog. Kardinal Franjo Kuharić nam je u Vatrogasnoj školi, jednom rekao: „Svaki je čovjek jedna tajna“, u koju ljudi ne mogu proniknuti. Zato je nemoguće razumjeti što se događalo u glavi tog ogorčenog nesretnika i da li je, po navodima policije, samoubojstvo učinio zbog pokajanja nakon neprihvatljivog djela.
Razumljivo sad raznorazni stručnjaci traže odgovor u njemu, roditeljskom odgoju, društvenim mrežama, nagađaju psihološki profil, društvenu klimu, beznađe, besperspektivnost,...Očekujem krivca i u Kralju Aleksandru, Anti Paveliću i Josipu Brozu Titu…
Hoće li tko, a što je povezano, spomenuti Srpsku Akademiju nauka, Srpsku pravoslavnu crkvu, Slobodana Miloševića, Jugoslavensku „ narodnu“ armiju i fašističkog agresora koji su izazvali traume u pojedinaca, posebno brojnih hrvatskih branitelja, nanijeli ogromnu izravnu i neizravnu materijalnu štetu, nastavak njihove imperijalističke politike kojom ni ne razmišljaju o ratnoj odšteti te tajenjem mjesta grobnica i grobova i skrivanjem ratnih zločinaca izazivaju trajnu žalost, tjeskobu i gnjev Hrvatskog naroda.

Hoće li tko spomenuti naše poslijeratne nedostatno sposobne vlasti za obranu digniteta Hrvatske države? Hoće li spomenuti korupciju, kriminal, nepotizam, nedostojno sudstvo, siromaštvo, očaj i sva druga brojna zla, koji stvaraju alarmantnu društvenu klimu i stanje bespomoćnosti naroda?
Ovaj sve više nekontrolirani kaos vodi utrnuću.
Nije ispraznica: Bože pomozi našem narodu.

I na koncu još jedna potankost koja me, kao dugogodišnjeg vatrogasnog operativca, uznemirava. Policija je primila dojavu u 8 sati i 6 minuta, dok je iz Nastavnog zavoda za hitnu medicinu Grada Zagreba priopćeno: "Dojava o pucnjavi i ranjenoj osobi na Markovu trgu stigla je u prijavno-dojavni centar u 8,12 sati, te je odmah u 8,13 iz Heinzlove upućen Tim 1, koji je stigao za šest minuta na Markov trg…“ Nije mi jasno što se 6 minuta čekalo s pozivom medicinarima. Dokaz je to opće zbunjenosti u incidentnom događaju.
No kad već spominjem Hitnu medicinsku pomoć Grada Zagreba, ona je, po mom osvjedočenom sudu, i za vrijeme Domovinskog rata sjajno obavljala svoje zadaće.
Ovaj će incident sigurno inicirati neke promjene u pogledu sigurnosti dužnosnika na Trgu Svetog Marka, no teško je vjerovati da će one donijeti ono što ovom narodu nasušno treba: istinu, pravičnost i bolji život.

Branko Smrekar
U Brdovcu;14. listopad 2020.

Parlamentarni izbori su odavno prošli. Rezultati su poznati. Na izbore je izašlo 46.9 % birača.

Hrvatska Demokratska zajednica je, voljom 16,7 % građana s pravom glasa, dobila 43% saborskih zastupnika i, praktički, cjelokupnu vlast.
Nakaradnost izbornog sustava dokazuje i broj zastupnika nacionalnih manjina u Saboru Republike Hrvatske. Jedan posto glasača, pripadnika nacionalnih manjina izabrali su čak 5 puta više svojih predstavnika u Saboru.

No vrijedi naglasiti još jednu znakovitost: prema popisu stanovništva iz 2011., godine u Hrvatskoj je živjelo 328. 738 pripadnika nacionalnih manjina, a na izborima za Sabor Republike Hrvatske, 2020. godine, glasovalo ih je samo 41.091, što pak znači da oko 87 % pripadnika nacionalnih manjina ne žele biti jednakiji od većinskog naroda. Pohvalno.
I to je dokaz da izborni sustav treba promijeniti.
On bi trebao tangirati nacionalne manjine, omogućiti povećanje broja zastupnika iseljeničke dijaspore, urediti pitanja utjecaja domicilnih Hrvata izvan sadašnjih granica Republike Hrvatske i drugo.
Mislim da povlaštena prava nacionalnih manjina sugeriraju nedostatak empatije Hrvatskog naroda, prema manjinama te deficijentnost njegove dobrote, čovječnosti, humanosti i častnosti, što ni u kom slučaju
NIJE ISTINA.

Nije za očekivati da će dvije najbrojnije stranke i njihovi ovisnici, uključujući i čelništva nacionalnih manjina, parlamentarnim putem donijeti pravedniji izborni zakon .

Referendum o Izbornom zakonu jedino je rješenje za izvlačenje iz gliba neokomunizma, brojnih zala i daljnjeg odumiranja Republike Hrvatske.

Branko Smrekar
U Brdovcu; 11.listopada 2020.

Jučer, kao radni dan, obilježismo Dan Hrvatskog sabora, spomendan na 8. listopada 1991. godine, kada je prvi Saborski saziv jednoglasno donio povijesnu Odluku o raskidu svih državnopravnih sveza Hrvatske s bivšom državom SFRJ.

Prošle godine 8. listopada obilježavao se kao Dan neovisnosti. Bio je državni blagdan i neradni dan.

Po meni, najveće zasluge za stvaranje države Hrvatske, ima HRVATSKI NAROD.
On je referendumom, provedenim 19. svibnja 1991. godine, a koji je 25.travnja 1991. godine, odlukom raspisao prvi Predsjednik Republike Hrvatske, dr Franjo Tuđman, neupitno odredio put razrješenja državne krize u SFRJ.
Rezultat referenduma bio je iskren, nedvojben, i dalekosežno, povijestan.
Izašlo je čak 84% birača, a više od 94% njih, izjasnilo se za suverenu i neovisnu Republiku Hrvatsku.
Referendum je, po Ustavu Republike Hrvatske, sva državna tijela OBVEZAO na daljnje postupke.

Narod je odlučio, a političari su obvezu samo proveli.
Zato taj dan referenduma, treba biti blagdan:
DAN HRVATSKOG NARODA.

Volju naroda ni jedna politička stranka ne može prisvojiti kao svoju zaslugu, što se do sada pokušalo sugerirati, pa bi nadnevak blagdana ostao vazda isti.

Živio nam Dan Hrvatskog naroda. Volio bih da nam slijede godine hrvatskog naroda, ma gdje živio.

Branko Smrekar
U Brdovcu;9.listopada 2020.

U Vatrogasnoj smo školi od blagopokojnog kardinala Franje Kuharić, katedrale hrvatskog duha, čuli jednu rečenicu koju navijek vrijedi imati na umu:

„Svaki je čovjek jedna tajna“.

Zato u ophođenju spram ljudi ne smijemo pristupiti s predrasudama, unaprijednim mišljenjima i antipatijama. Svaki čovjek kao kršćansko biće ima svoje vrline i mane. Do konačnog mišljenja treba promotritii i jedne i druge.
Samo boljševici traže jedino ono negativno u ljudskim životima.

Nekak si štundiram da čovjek, praf zapraf, ima troplet povezanih, a ponekad i apartnih života:

život u obitelji, život na radnom mjestu i samo svoj život.

Taj treći je poput druga dva, pun osjećaja, ali i skrivenih želja, tajni, nada, nakana, i postupaka i ako hoćemo da ostane samo naš, o njemu ne smijemo doslovno nikom ni pisnuti. Svi mi imamo po barem jednog prijatelja od povjerenja, a ljudi su grješna bića. U duši teško zadržavamo tajne. A ako pak hoćemo da se tajna brže proširi, treba naglasiti: „Nemoj nikom reći“.

Život obiluje kompromisima.

Petar Petrović Njegoš:
„Čašu meda još niko ne popi,
što je čašom žuči ne zagrči;
čaša žuči ište čašu meda,
smiješane najlakše se piju“.

Kako si olakšati život? Vjerom u Boga!
Vjera u Boga je lijek koji nas smiruje i daje nadu u bolje, ali i obnavlja našu snagu za prevladavanje teškoća u životu.
Vjera nam daje smisao života.
Nije lako, ali je lijepo živjeti s Bogom.

Budimo zadovoljni sami sa sobom.

Branko Smrekar
U Brdovcu, 5.listopada 2020. gosdine

Jednom sam, u Opatiji, bio nazočan jednom stručnom skupu ravnatelja srednjih škola Republike Hrvatske. Izim ostalih jedno od predavanja (prvo), obuhvaćalo je neškodljivost plastičnih masa. Uvaženi sveučilišni profesor, tobože najveći stručnjak tog područja, počne predavanje: “Plastične mase dijelimo na …“.
Puna dvorana Hotela Ambasador. Dižem se nakon prve rečenice, odlazim, to neću slušati. Meni je bilo lako, o polimerima nešto znam, izašao sam po savjesti, ali moja suradnica se našla na sto muka, da li pobožno slušati predavanje ili me, „bogohulno“, slijediti.

Ne volim paušalne podjele pa ću „dosljedno“ tome pokušati promišljati o vrstama prijateljstva.
Dvije vrste od tih prijateljstava su, ponekad, privremena i prelaze i u žestoke sukobe pa i mržnju. Ona se ni ne smiju nazivati prijateljstvima:
-„prijateljstva“ iz interesa koja se baziraju na poslovnim odnosima
-„prijateljstva“ kao metode ka osvajanju naklonosti osoba iz prijateljevog okruženja.
I treće, prava, čista, iskrena, vjerodostojna prijateljstva, bez skrivenih namjera.

Ta prijateljstva su vječna.

Branko Smrekar
U Brdovcu;3.listopada 2020.

je najljepše hrvatsko groblje, uvršteno u popis značajnijih u Europi. Neorenesansne oblike, čistoću ploha i volumena, Mirogoj može zahvaliti arhitektu Hermannu Bolleu, suosnivaču i prvom ravnatelju Obrtne škole i Muzeja za umjetnost i obrt, koji je projektirao i mirogojsku kapelu Krista Kralja na ulazu u groblje, mrtvačnicu te mnoge druge zagrebačke znamenitosti.
Odmah do kapele je skupna grobnica u kojoj počiva i spisateljica i prva hrvatska novinarka Marija Jurić Zagorka.
Iza kapelice je vječno počivalište prvog predsjednika neovisne Hrvatske dr. Franje Tuđmana, a malo dalje i jednog od najomiljenijih hrvatskih političara i liberala Vlade Gotovca.
Mirogoj mnogi nazivaju Panteonom hrvatske povijesti. U prvom paviljonu s desne strane u arkadama, tik do ulaza, počivaju ilirci Ljudevit Gaj, Stanko Vraz, Ivan Mažuranić, grof Janko Drašković. U trećem su Stjepan Radić, dr. Vladko Maček, Bolle..., a malo dalje, Petar Preradović, slavni košarkaš Krešimir Ćosić te gradski mecena i veliki kolekcionar umjetnina Ante Topić Mimara. U nastavku Malih arkada, u Tihoj dolini, pokopana je hrvatska mladost poginula u Domovinskom ratu. Među njima su i grobovi pokojnog ministra obrane Gojka Šuška, generala Zvonimira Červenka, pilota Rudolfa Perišina, pjevača Tomislava Ivčića, glumice Ene Begović, olimpijca Matije Ljubeka... . Na blagdan Svih svetih ne zaboravljaju se ni Srpanjske žrtve iz 1845., pali hrvatski vojnici iz I. te antifašisti iz II. svjetskog rata, njemački vojnici stradali u II. svjetskom ratu, blajburške i židovske žrtve, te lišćem i sjetom prekriveni grobovi hrvatskih književnika, razasuti oko središnjeg mirogojskog križa. Tu su, naime, posljednja počivališta književnika Augusta Šenoe, Miroslava Krleže, Antuna Gustava Matoša i Tina Ujevića, crkvica je grob Janka Matka, a jugoistočno Slavka Kolara, kojemu je na grobu godinama rasla njegova breza.

U Aleji zaslužnih su, među ostalim, Marko Veselica, Dragutin Šurbek, Edo Murtić, Vjekoslav Šutej, Josip Kuže, Dražen Petrović i drugi koji su ostavili trag u povijesti.

Nisam znao da se velikost može kupiti novcem.

Prema javnim informacijama, bivša voditeljica Gradskih groblja, predpostavljam uz suglasnost gradonačelnika, odobrila je da je javnosti poznati, bivši predsjednik uprave Jadranskog naftovoda, trenutno uhićenik Dragan Kovačević, još za života mogao kupiti dva grobna mjesta u Aleji zaslužnih osoba, koja se inače čuvaju samo za slučaj smrti zaslužnih.

Hoće li antikrsti na Mirogoju osnovati Aleju lopova i kao posebno uzvišeno područje Arkada neosuđenih lopova.

U Hrvatskoj se kupuju diplome, vlast, položaji, sudske presude, otezanja sudskih postupaka, javno mnijenje, blaćenje nepodobnih osoba, prenamjena građevinskih zemljišta, sportski uspjesi, sve moguće i nemoguće veze, sve i svašta.

Prodaje se, što prodaje? Rasprodaje se sama Hrvatska.

„Pristao sam bit ću sve što hoće, evo prodajem dušu vragu svome …i to sam, pristao…“


„O Bože čuvaj ti naše golubove i sirotinju. Jer bogati se i onako za sebe pobrinu, …“

Branko Smrekar
U Brdovcu;1. listopada 2020.