Jednom sam, u Opatiji, bio nazočan jednom stručnom skupu ravnatelja srednjih škola Republike Hrvatske. Izim ostalih jedno od predavanja (prvo), obuhvaćalo je neškodljivost plastičnih masa. Uvaženi sveučilišni profesor, tobože najveći stručnjak tog područja, počne predavanje: “Plastične mase dijelimo na …“.
Puna dvorana Hotela Ambasador. Dižem se nakon prve rečenice, odlazim, to neću slušati. Meni je bilo lako, o polimerima nešto znam, izašao sam po savjesti, ali moja suradnica se našla na sto muka, da li pobožno slušati predavanje ili me, „bogohulno“, slijediti.
Ne volim paušalne podjele pa ću „dosljedno“ tome pokušati promišljati o vrstama prijateljstva.
Dvije vrste od tih prijateljstava su, ponekad, privremena i prelaze i u žestoke sukobe pa i mržnju. Ona se ni ne smiju nazivati prijateljstvima:
-„prijateljstva“ iz interesa koja se baziraju na poslovnim odnosima
-„prijateljstva“ kao metode ka osvajanju naklonosti osoba iz prijateljevog okruženja.
I treće, prava, čista, iskrena, vjerodostojna prijateljstva, bez skrivenih namjera.
Ta prijateljstva su vječna.
Branko Smrekar
U Brdovcu;3.listopada 2020.
Post je objavljen 03.10.2020. u 15:38 sati.