U Vatrogasnoj smo školi od blagopokojnog kardinala Franje Kuharić, katedrale hrvatskog duha, čuli jednu rečenicu koju navijek vrijedi imati na umu:
„Svaki je čovjek jedna tajna“.
Zato u ophođenju spram ljudi ne smijemo pristupiti s predrasudama, unaprijednim mišljenjima i antipatijama. Svaki čovjek kao kršćansko biće ima svoje vrline i mane. Do konačnog mišljenja treba promotritii i jedne i druge.
Samo boljševici traže jedino ono negativno u ljudskim životima.
Nekak si štundiram da čovjek, praf zapraf, ima troplet povezanih, a ponekad i apartnih života:
život u obitelji, život na radnom mjestu i samo svoj život.
Taj treći je poput druga dva, pun osjećaja, ali i skrivenih želja, tajni, nada, nakana, i postupaka i ako hoćemo da ostane samo naš, o njemu ne smijemo doslovno nikom ni pisnuti. Svi mi imamo po barem jednog prijatelja od povjerenja, a ljudi su grješna bića. U duši teško zadržavamo tajne. A ako pak hoćemo da se tajna brže proširi, treba naglasiti: „Nemoj nikom reći“.
Život obiluje kompromisima.
Petar Petrović Njegoš:
„Čašu meda još niko ne popi,
što je čašom žuči ne zagrči;
čaša žuči ište čašu meda,
smiješane najlakše se piju“.
Kako si olakšati život? Vjerom u Boga!
Vjera u Boga je lijek koji nas smiruje i daje nadu u bolje, ali i obnavlja našu snagu za prevladavanje teškoća u životu.
Vjera nam daje smisao života.
Nije lako, ali je lijepo živjeti s Bogom.
Budimo zadovoljni sami sa sobom.
Branko Smrekar
U Brdovcu, 5.listopada 2020. gosdine
Post je objavljen 05.10.2020. u 09:50 sati.