Oganj.blog.hr

U Srbiji sam uvijek imao dobrih iskustva. Još 1971. godine, 25. svibnja, kao maturant, sudjelovah, sa svojim razredom, na stadionu FK partizan, na sletu, u čast druga Tita. Nije bilo loše, iako za pjesme, nas velike skupine učenika iz Zagreba, izvan stadiona, o ustajanju, vilama…milicija nije imala previše sluha. Rastjeravali su nas, istina bez uporabe sile, pa smo se povukli na pričuvne položaje,... birtije.
U vojsci bijah u Kraljevu 1976. godine. Obitelj mi je došla u posjet i prespavala kod jednog seoskog gazde. Moji su bili oduševljeni prijamom i doznali da srpski seljak ima iste probleme kao i naš. Pošteni i vrijedni ljudi vazda na ebu. Tamo stekoh i prva operativna iskustva u vatrogastvu. Sudar dva vozila, jedno terensko puno boje(maleri), šest mrtvih… Gasiš prepolovljenu glavu, mozak curi na sve strane, gaziš po mrtvima i u povratku u kasarnu pitaš: Jel došo gablec? Je! Primismo se odmah jela. A pranje ruku? „ Kakvo pranje, idi bre“. U jednom, kako su rekli, „četničkom“ selu, gasili smo i jedan požar stoga sijena, s pjenom, skupim Light Water-om, namijenjenom gašenjima zrakoplova i to s neprikladnim, običnim mlaznicama. Uporabili smo i megafon. Katastrofa. Svi su podoficiri, koji s vatrogastvom nisu imali blage veze, s nama bili oduševljeni. To je bio tako atraktivan cirkus , da su nam seljani, drugi dan spekli odojka i počastili s pivom.
Onda smo pripremali pokaznu vježbu, za šire vojno područje. Sto kvadratnih metara, tava do tave, S 2ooo (prah) i vužgi. To se lijepo gasilo, ali je pritisak praha, usput, izbacio gorivo između tava. Ne bi pogasio ni da si blaženi. Promašaj. Nakon tog neuspjeha, telefonom, me pita kolega, vatrogasac, koji je tjedan dana prije završio vojni rok: Kako je bilo? Bio sam iskren. Telefon je bio prisluškivan. Raport. Špotancija, veća nek kad me je mama, de joj Bog mir božji, uz šibu, kao malog, zločestog, doma , štrapucirala, uz moje obećanje: „Bum se popraviv“ i njen odgovor: „Nemreš se ti popravit“. Druge kazne u vojsci ,“za otkrivanje vojne tajne“, ipak nije bilo. Ponovili smo vježbu , onak kak spada. Iskopali bazen, nalili vodu i gorivo, zapalili i uspješno ugasili. Moram naglasiti da u gostionici “Plave noći“, blizu vojnog aerodroma, nikad nismo mogli platiti račun, bez obzira koliko smo popili, a tu baš nismo bili stidljivi. Domaći su voljeli plavce i svaki put nas častili.
Od 1986. godine surađivao sam sa zapovjednicima Vatrogasne brigade Beograd i čelnicima srpskog ministarstva unutarnjih poslova. U Brigadi smo vidjeli impresivno puno vatrogasnih vozila, ali ih je par, ništa neobično, za vrijeme posjeta, bilo u kvaru. Bili su iskreni. To je pak zlurado dočekao komandant vatrogasne brigade iz Ljubljane;“ Sega majo, al im nič ne dela.“ Do rata, jednom godišnje, komandanti glavnih gradova Republika, uz Split i Novi Sad, imali su redovite sastanke. Zagreb, Beograd, Novi Sad, Skoplje, Ljubljana i zadnji Sarajevo. Bilo je lijepo. Obilazak Beograda, Skadarlija, „Tri šešira“, kupovanje cvijeća u četiri ujutro, vožnja, pod pratnjom tri policijska vozila, u Timok, „Plovi lađa Dunavom“, obilazak Hidrocentrale Đerdap. Vješalice i „Leskovački voz“, u restoranu na igralištu FK Sinđelić. Bilo mi je jako fino. Kasnije više nikad nisam išao u Srbiju, ali sam nakon naše Pobjede, iste vrste jela, ništa slabijeg ukusa, pod imenom Vješalice i Hrvatski slijed, jeo i u Zagrebu.
Nakon jednog, međunarodnog, stručnog, skupa u Sarajevu, nakon prezentacije o gašenjima šumskih požara i spašavanja, ugroženih civila, gasitelja i drugih ugroženih snaga, odmah po završetku, u prvoj pauzi, dobih ponudu da predajem na „Univerzitetu“ u Beogradu. Nisam , ali sam njihovom komandantu, poslao nastavne planove i programe, dohvatnu, stručnu literaturu i porazgovarao o vatrogasnoj taktici.
Mi vatrogasci smo soj poštenja, ljubavi i međusobnog pomaganja, bez ikakvih ograda spram, nacionalnosti, država, spolne orijentacije , boje kože…Mi smo, u svom poslanju „samo“ ljudi i s tim se ponosimo.
Uprkos dobrim iskustvima u Srbiji, mrzim na krvožedne napadaje svih zločinaca, na naša Hrvatska tla, sve laži Srpske pravoslavne crkve, Srpske akademije nauka i umetnosti, njihovih čelnih političara i pobočnika u Hrvatskoj, koji u Domovini potiču razdor među građanima različitih nacionalnosti. Ne podržavam ni one „naše“ političare i dio crkvenog Klera, koji ustuknuše pred lažima i čak ih, i pisano, bez povijestne provjere, prikazuju kao istinu.
Čujem jučer izjavu aspiranta za Predsjednika Republike Hrvatske, Miroslava, o vjerskim zajednicama i zaključujem, konačno čovjek koji ne skriva laži. Želi istinu i pravičnost. Glasat ću za tog, priželjkujem, bivšeg pjevača. Danas se Ronalda Reagan, percipira kao predsjednika Sjedinjenih američkih država, a ne kao glumca. Volio bih da je tako i u Hrvatskoj, Miroslav Škoro: Predsjednik Republike Hrvatske.
Uz stare vatrogasne pozdrave:
Pomoz Bog! Vatru gasi brata spasi! Boga slavi bližnjega izbavi!
Branko Smrekar.
U Brdovcu;29.studeni2019.

Velike „antologijske“ promjene u školstvu pod sloganom „Škola za život“, izgleda, zapinju. Idu li u pravom smjeru? Ne znam. Ipak si postavljam pitanje koliko će ti novi stručnjaci, biti sposobniji od nas koji smo se školovali u prošlom stoljeću.

Sjećam se definicije umjetničkog djela, naše, drage, profesorice Štefice: „ Umjetničko djelo je svako ono djelo, koje u nama pobuđuje lijepe ili estetske osjećaje“
Danas, usporedih s jednom od aktualnih definicija:
Umjetničko djelo možemo definirati kao fizički i, uvjetno, svjetlosni ili zvučni 'objekat', koji je rezultat stvaralačkog genija, nadahnuća, talenta, inspiracije i uloženog rada, truda i napora jednog umjetnika, odnosno, umjetnikovog izraza misli i osjećaja pretočenog u djelo s određenom, primarno estetskom, ali i smisaonom društvenom i historijskom vrijednošću.

Definicija moje profesorice nije me smetala u radu, ni u Hrvatskoj ni u inozemstvu.
Mišljenja sam da naše srednjoškolsko i visokoškolsko obrazovanje i nije tako loše. Brojni su naši ugledni svjetski znanstvenici, unas završili sveučilišne studije. Liječnici i medicinske sestre, koji nas napuštaju, odlaze u druge zemlje na iste poslove…
Rad prosvjetnih djelatnika, nesumnjivo, treba bolje vrednovati. Ne žele to učiniti naši političari, za koje ne vidim specijalno veliki interes u inozemstvu.

Branko Smrekar.
U Brdovcu; 28.studeni 2019.

DOBROVOLJNO VATROGASTVO- NEZAMJENJIVA SNAGA

U Hrvatskoj, djeluje 70 profesionalnih vatrogasnih jedinica. Za usporedbu, Austrija, s dvostruko većim brojem stanovnika, ima 6 profesionalnih vatrogasnih postrojbi. Njemačka ima 80 milijuna stanovnika. U njoj djeluje 107 profesionalnih vatrogasnih jedinica. Imaju li slabiju zaštitu? Nemaju. Kako se brane od požara , prirodnih i tehničkih nesreća? Uravnoteženom simbiozom profesionalnog i dobrovoljnog vatrogastva. Bez dobrovoljnog vatrogastva nema dobre zaštite. Hrvatsko dobrovoljno vatrogastvo ima veliku snagu. Njegova brojnost operativnih članova, 60 000 prispodobiva je Njemačkoj (1 200 000 ). Austrija nije usporediva jer ima, više od deset puta manje profesionalnih jedinca i preko 5 puta više dobrovoljaca (340. 000). Naravno, u dobrovoljnom vatrogastvu ima i pozivnih vatrogasaca. Svi vatrogasci moraju profesionalno, stručno, obavljati svoje zadaće. Jedni to čine kao poziv, a većina to radi dobrovoljno. Svaka im čast.
Bez dobrovoljnog vatrogastva nema dobre zaštite ni u najvećim gradovima. Prirodnim, većim, nesrećama poplavama, olujama, naletima vjetrova, odronima zemljišta , požarima raslinja.. ne može se uspješno suprotstaviti bez brojnog dobrovoljnog vatrogastva.
U gradovima gdje su profesionalne jedinice brojčano manje, učinkovito djelovanje može se ostvariti, jedino istovremenim dolaskom na intervencije.
Tamo gdje nema profesionalnih postrojbi, na dobrovoljcima je, početno i presudno, sav teret.

Dobrovoljno je vatrogastvo nezamjenjivo.

Branko Smrekar.
U Brdovcu; 27.studeni 2019.

Bijah jučer radostan potpisom potpore Miroslavu Škoro, naše političke, Ruže Hrvatske.
Neprispodobiva, briljantna, Hrvatska uzdanica, u naravi, izgledom puno mlađa, oduševljava i u druženju: razborita, iskrena, realna, poštena, hrabra duhovita, pristupačna, jednostavna, nezamjerljiva, zanimljiva, dobronamjerna, uzorita, pobudila me da i ovim putem iskažem svoje mišljenje o kandidatu kojeg podržava i dio onoga što bi trebao urediti:

MIROSLAV ŠKORO
Miroslav Škoro, čovjek, uspješan poduzetnik, slavni pjevač i glazbenik, uredan porezni obveznik, doktor nauka, s preboljenim zdravstvenim poteškoćama, političkim iskustvom, bez mrlje u karijeri, situiran, ugodnog obiteljskog života, osvjedočeni domoljub. Što mu treba kandidatura za Predsjednika Republike Hrvatske. Imat će svekoliko povećana opterećenja i odgovornost, a puno manja primanja.

PREMISA
Razlog kandidature je želja da se svoj život i djelo, odgovorno , stavi u funkciju svoje Domovine, na korist svih građana Hrvatske. On nije ni lijevi ni desni, on je naprijed.

POVEĆANJE OVLASTI PREDSJEDNIKA
Zašto se bori za povećanje ovlasti Predsjednika? Vidljivo je da razdioba zakonodavne, izvršne i sudske vlasti, posebno u značajnim pitanjima, nije onakva kakva je predviđena demokratskim načelima. Institucije su, previše, ovisne. Odluke se donose po direktivi jednog čovjeka, osobe koja nije izravno izabrana od naroda. Ni Ustav ni zakoni nisu Božje djelo. Za potrebe Hrvatske oni moraju biti promijenjeni.

KAKO OSTVARITI PREDIZBORNA OBEĆANJA
Predsjednik je jedina politička osoba, naše Države, izabrana s izravnim legitimitetom. On je vođa naroda i njegov poslušnik. On je sluga naroda. Dužan je slušati volju naroda, ali i predlagati mu nova, bolja rješenja za njegov prosperitet. U mogućnosti je predložiti promjene Ustava i zakona, a u slučaju odbijanja predložiti narodu izlaženje na referendum, čiji će rezultat biti obvezujući.

PRIJELAZI IZ STRANKE U STRANKU ZA VRIJEME MANDATA

U Hrvatskom saboru moraju sjediti zastupnici za narod, a ne samo stranački poslušnici. Svaki prijelaz zastupnika, iz oporbe u vladajuću stranku ili koaliciju, pa i okrenuto, mora biti podvrgnut mišljenju glasača koji su ga izabrali. To treba učiniti reizborima u izbornoj jedinici u kojoj je (su) izabrani. Reizbori ne mogu biti češći od godine dana. Pritom u slučaju negativnog stava birača, izabrati drugog (druge) zastupnike.

VRATITI UKRADENO
Od stvaranja Hrvatske u njoj je počinjeno jako puno kriminalnih djela. Neki su počinitelji otkriveni, neki, još ne. Poneki sudski procesi, najvećih kaznenih djela, zbog političkih, materijalnih i nematerijalnih interesa, postaju bezsramno dugi, nepošteni, pokvareni i izazivaju revolt i žalobnost Hrvatskog puka. Brojna kriminalna djela ostaju nekažnjena, novac se iznosi iz Zemlje, zabašuruju afere, postavljaju podobne, struku guraju u drugi plan… To budući Predsjednik neće dopustiti. Za dokazane pristranosti sudaca, uvesti rasvjetljenje i u njihovim redovima.

UBRZATI SUDSKE PROCESE I POVEĆATI UČINKOVITOST
SUDSTVA
Ubrzati sudske procese, spriječiti zavlačenje sudskih sporova. U tijeku, žurnog procesa zalediti svu nepokretnu i pokretnu imovinu optuženih, ma gdje se ona nalazi, te provjeriti osobe u okruženju: rodbinu , prijatelje.. po osnovi sumnje, učiniti isto kao i s okrivljenikom. Odmah po završetka bržeg sudskog postupka, oduzeti otuđeno i staviti na dispoziciju Državi.

UKINUTI SUDSKE ZASTARE
Time će se dokinuti brojne sudske malverzacije i podignuti moral naroda.

HRVATSKO SELO
Hrvatsku „državnu zemlju“ vratiti vlasnicima od koje je oteta, a za preostalu omogućiti kupnju našem seljaku. Time će se značajno povećati demografska obnova i stvoriti uvjeti za povratak iseljenih Hrvata, pobjeglica iz neuređene države.
Državnim poticajem pomoći u stvaranju kvalitetne uvjete skladištenja, obrade poljoprivrednih proizvoda i razvoja prehrambene i mesne industrije na mjestima gdje je sirovinska baza i proizvedena.
Poticati bio i eko proizvodnju i opremanje tehnikom za suvremenu poljoprivrednu proizvodnju.
Zabraniti uvoz voća, povrća, mesa i prehrambenih proizvoda, koji ne zadovoljavaju kvalitetom i kojih se druge Zemlje rješavaju. Hrvatska ne smije biti depo proizvoda koje druge države bacaju. Ona mora štititi zdravlje i život svojih građana.
U trgovinama svi artikli moraju imati, vidljivo, označeno podrijetlo.

ZABRANE Zabraniti prodaju strancima neobrađene drvne mase, vode, zemljišta i drugih nacionalnih vrednota.

SMANJENJE POREZA
Smanjenjem raznih poreznih davanja I ubrzanje dobivanja dokumenata I uvjeta za ulaganja kapitala, omogućiti povećanje proizvodnje i nova ulaganja , sa svim pozitivnim posljedicama.

POREZNI DUŽNICI Zakonodavno i provedbeno, represijom, žurno riješiti pitanje poreznih dužnika. Porezni dužnici ne mogu biti nositelji državnih, lokalnih i javnih funkcija Nema oprosta poreznog duga.

JAČANJE DIGNITETA DOMOLJUBLJA Proučiti hrvatsku povijest i osnažiti domoljublje stanovništva te zakonski urediti isticanje nacionalnih simbola za svih blagdana.
Hrvatska radio televizija mora prenositi sve službene utakmice Hrvatske nogometne reprezentacije.


INFORMATIČKA POVEZANOST Uspostava središnje baze podataka i njena polivalentna uporaba u cilju olakšanja i skraćivanja vremena za dobivanje svih potrebnih „papira“, s posebnom pozornošću spram ratnih vojnih i civilnih invalida te starih i nemoćnih osoba. Vlast, na svim razinama, mora biti u funkciji pomoći građanima.

UREĐENJE ODNOSA VJERSKIH ZAJEDNICA Utvrditi istinu o pravoslavlju u Hrvata. Pitanju Hrvatske pravoslavne crkve pristupiti na isti način kao i prema svim drugim vjerskim zajednicama. Samo istina i usklađeni odnosi katolika, vjernika Hrvatske pravoslavne crkve, Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj, Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj, agnostika, bezbožnika i vjernika drugih Crkvi i vjerskih zajednica, uvjeti su željenog sklada i mirnog života svih naših građana. Pojam suživota u takvim odnosima ne postoji. Postoji pojam život i to je ono što jedino želimo.

PANTOVČAK Hrvatsku sami često podcjenjujemo. Čingi - lingi čarda je izgorjela. Pantovčak je simbol Hrvatske , njene svijetle povijesti i smjerokaz boljoj budućnosti. Zašto to mijenjati? Na tom području ima prostora i za uređenja Spomen područja Domovine.

DAN HRVATSKOG NARODA
Uz sve naše slavne događaje, posebno je značajan bio i referendum u Republici Hrvatskoj, 19. svibnja 1991. godine, koji je u vezi s pregovorima donio smjerokaz o razrješenju državne krize u SFRJ. Referendum je svojom odlukom od 25. travnja 1991. godine, sazvao Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman.
Rezultati referenduma bili su iskreni, sjajni i povijestni. Izašlo je čak 84% birača, a više od 94% njih, izjasnilo se za suverenu i neovisnu Republiku Hrvatsku. Referendum je po Ustavu Republike Hrvatske, sva državna tijela obvezao na daljnje postupke. Zato taj dan referenduma treba biti blagdan Hrvatskog naroda.

Lustraciju, ratnu odštetu, pronalazak nestalih u ratu, obeštećenja žrtava rata, posebne zahvalbe i približavanje dijaspori, ne moram ni spominjati.
Najjače „oružje“ budućeg Predsjednika neće biti govor i upozoravanje, već djela. Zato i treba veće ovlasti. Predsjednik je primus Republike Hrvatske.

Branko Smrekar.
U Brdovcu;26. studeni 2019.

· Ima li u Hrvatskoj, „lišenoj korupcije, klijentelizma, lopovluka i egoizma“, jednakijih od drugih?
Ma kakvi, ne vjerujem. Pa neću valjda suditi po jednom benignom primjeru. Ili ipak.
Učenik sa više od dva posto neopravdanih sati, u godini , biva isključen iz škole. Vrijedi li to i za saborske zastupnike? Ne znam, ali predlažem da se dizačima „sopstvene“ ruke plaća utrostrući. Zašto? Zato jer su oni saborski zastupnici punih 24 sata, dakle i u vrijeme kad jesu-nisu, u saborskim klupama. Oni su uzor mladima.

Branko Smrekar
23. studenoga 2019.

SLOGANI ASPIRANATA

Slogan je krilatica, fraza, moto ili kratki skup riječi koje se rabe u političke svrhe ili za oglašavanje. Cilj joj je da čestim ponavljanjem bude zapamćena ili dio prepoznatljive ideje ili proizvoda.

“PREDSJEDNIK S KARAKTEROM” O blagom, prikrivenom, staljinističkom karakteru, već pisah na blogu: Oganj.blog.hr,10. studenog 2019.

“NORMALNO” Meni nije normalno da je srcem, krvlju i razumom, izborena Hrvatska, u mnogo čemu, pri samom dnu europskih vrijednostnih ljestvica. Svi koji su do sada, nakon neprispodobive, častne , povijestne pobjede u obrambenom i stvaralačkom, Domovinskom ratu , tome pridonijeli , po mom mišljenju, ne bi trebali dobiti opetovanu prigodu.

“PREDSJEDNICA, HRVATSKA ZNA”
Slažem se! No, ”ko me kaj pita? Niko niš”: Nema veze,mislim dalje. Dakle, Hrvatska zna, ali su naše dosadašnje vlasti pokazale da, u dovoljnoj mjeri, ne znaju, neće i ne mogu. U vremenima njihova vladanja, politika zasjenjuje struku. U Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti, prema propisu ne mogu biti članovi naši, u svijetu priznati, najistaknutiji znanstvenici,”jer rade u inozemstvu”. Lijepo da se Akademija bavi svijetlom prošlošću, ali bi ona morala biti i pokretačka snaga za bolji život svih Hrvata, i povratak onih koji su se, iz ne samo financijskih razloga odlučili za odlazak sa svojih ognjišta.U javnosti nije bilo vidljivo da se Akademija usprotivila korupciji, klijentelizmu, krađama, i drugim devijacijama koje guše večinu našeg naroda. O vojsci i policiji drugom zgodom.

“SAD ILI NIKADA”
Može značiti zadnju prigodu, zadnju šansu, posljednji trenutak ili sad i nikad više. Može značiti i možebitnu dvojbu ili, ili. To jednostavno nije točno. Kandidat ima previše ljudskih vrlina, sposobnosti i životnog iskustva da svoj, Bogom dati, dar ne bi podario svojoj Domovini i svom Hrvatskom rodu. I zato:
“SAD”

“ILI MISLAV ILI JE SVEJEDNO”
S tim se ne mogu složiti. Ni jednom kandidatu ne smije biti svejedno. Svi su oni (pa i kandidat u sloganu), u funkciji svog naroda, svoje Republike Hrvatske. I, ako nisi u predsjedničkom značaju, ali si svojom kandidaturom i voljom naroda, u europskom establišmentu, ne smije ti biti svejedno.

Stvar je glasača koga će izabrati. Samo ne bih volio da prevladaju stranački zasljepljeni članovi, korumpirani i klijentelisti dosadašnjih vlasti.Posljednji je trenutak da svi izađemo na izbore i postavimo si pitanje: Da li smo zadovoljni? Ako jesmo u redu, ako nismo i ne razsvjetlimo svoj um, onda će nam i dalje vrijediti. Loše smo i praf nam budi.

Branko Smrekar.
U Brdovcu;25.studeni 2019.
P.s. Ne podcjenjujem kandidate koji po anketama imaju manji postotak glasača.

Treba se naći samo sat vremena u dimu, u vatri, na vručini, u znoju, suha grla, pod tridesetak kilograma vatrogasne opreme, izolacijskim aparatima, s visokim tjelesnim i psihičkim opterečenjem, u opasnosti za život i zdravlje i enormnom željom za spašavanje ljudi, utrnućem požara i smanjenjem materijalne štete, da bi se spoznala težina vatrogasnog posla.
Splitski su vatrogasci, u nedavnom požaru, stanova u višekatnom objektu, u Trsteniku, vidljivo pokazali svoju učinkovitost, znanje i sposobnost. Bili su briljantni. Divim im se, svaka im čast i sve čestitke.
A koliko je zahtjevno u takvim požarima, mogu svjedočiti osobno. Prije dosta godina, još u propaloj državi, imali smo veliki požar u, zagrebačkoj, Ilici 13. Dojava: požar plina u podrumskim prostorijama. Plin se u tim situacijama ne gasi, dok dok se ne zatvori njegov dotok. Slijedi evakuacija zgrada Ilica 13,11 i 15, uz istovremeni prekid tramvajskog prometa, iskapanje tračnica,izbacivanje zemlje sa magistralnog plinovoda, rezanje cijevi i njeno blindiranje. A onda i nova metoda gašenja. Obzirom da je toplina bila previsoka za pristup, odlučano je da navalne skupine, s distance dosega raspršenog mlaza, polijeva drugi red navalnih skupina. Tako su se vatrogasci u prvoj navalnoj liniji, vatri i dimu suprotstavili pod zaštitom mlazeva njihovih kolega.Uspjeli smo.

Drago mi je da su sredstva javnog priopčavanja, uspjehu splitskih vatrogasaca pridali punu pozornost, zasluženo ih prikazujući onakvima kakvi jesu. Junacima.
Bilo je i drugačijih primjera. Početkom devedesetih imali smo veliki požar stana u Borongaju. Zgrada obložena aluminijem. Gori stan, gori cijela fasada. Aluminj se tali i pali na nešto više od 660 stupnjeva, ugasismo stan i cijelu fasadu. Intervencija traje do jutra. Namučili smo se.Ujutro, kad je sve bilo gotovo, na požaru se,bez ikakve zaštitne opreme, pojavi vod vojnika. Jedino su iz zgrade iznijeli jedan ugašeni komad namještaja. A drugi dan u Vjesniku: Hrabra JNA ugasila požar na Borongaju. Iz pristojnosti neću navesti kako sam reagirao na tu laž.
U Republici Hrvatskoj, po tom je pitanju,Hvala Bogu, značajno drugačija, bolja situacija. Vatrogasci to zaslužuju.
I nisu odličnici samo vatrogasci Splita, to su i vatrogasci, junaci, iz Zagreba, Rijeke,Osijeka, Dubrovnika, Metkovića, i svugdje gdje vatrogastvo diše.

VATROGASTVO JE HRVATSKI BREND.
Branko Smrekar.
U Brdovcu; 25.studeni 2019.

Proteklo je još jedno sjećanje na Grad heroja i svega što su bojovnici i civili za njega žrtvovali, sa svim teškim, dugogodišnjim, posljedicama nakon velikog srbskog napadaja. Kazuju „domoljubni“ portali, uključujući i našu, jadnu, javnu televiziju: tisuće ljudi u koloni sjećanja. Ne! Deseci tisuća domoljuba svojom nazočnosću , a milijuni nas Hrvata u Zemlji i svijetu, dušom evocirasmo uspomene na kobnosti i strahote ovog, predivnog, grada.
Vukovar se vidljivo gradi, uljepšava, stvara dojam svijetle perspektive, daju mu se poticaji, ali me uz sve te napore podsjeća na Hamleta, Dansku i Aspergillus niger. Nije mi znano , što znače odvojenosti po nacionalnom pitanju: u vrtićima, školama, ugostiteljskim lokalima i drugim mjestima zajedničkog življenja? Što znači suživot? Ili je život ili nije. Ako nije, nikad, iskreno, neće ni biti. Kakva je to, posebna, srbska povijest? Ima li povijest nacionalnost? Smiju li istina biti zasjenjene lažima o povijesti. To nitko ne smije prihvatiti pa čak ni, pojedini visoki crkveni čelnici, koji laži Srpske pravoslavne crkve, bez provjere, prihvaćaju, “zdravo za gotovo“. Alijenacija od naroda nikom u povijesti nije donijela dobro pa neće ni onima kojima je ovo, nesređeno, stanje, pogodno za osobne interese.
I na koncu čemu podvojenost. Čini se da pojedine političke strukture, iskorištavaju „svoje“ glasaće i one koji to još nisu, gajeći im lažnu aluziju za život u Vukovaru, ali ne u Hrvatskoj kao svojoj Domovini. Političari i farizeji su podatni, ali naš narod nije glup, on je čvrst, postojan i hrabar. Ne zaboravljamo Vukovar!
Branko Smrekar.
U Brdovcu;19.studeni 2019.

Škabrnja! I ovaj put, bol, tuga, patnja, sjećanje, dostojanstvo, uzvišenost, ali i osjećaj enormne, neslućene, snage Hrvatskog naroda i njegov prkos, inat i spremnost za žestoki otpor i pobjedu nad svim pokušajima nepravde i svih, ma čijih, napadaja. Osjećam se ponosno na svoj hrvatski rod.
Bila je to i prigoda za opetovani posjet obitelji i grobu, u prometnoj nesreći poginulog, malodobnog Hrvatskog branitelja, Petra Pavičić, završenog polaznika Vatrogasne škole, Ministarstva unutarnjih poslova. Jedan brat, također vatrogasac, drugi pirotehničar za humanitarno razminiranje, cijele uzorne obitelji , odrasla djeca, supruga, otac i majka. To nisu bile majčine suze, to je bio slap sjećanja svega pretrpljenog u njenom životu. Vrijeme lijeći rane, ali ih nikad ne zacjeljuje. Uprkos svemu
„ Još Hrvatska ni propala,
dok mi živimo,
visoko se bude stala kad je zbudimo…“
Branko Smrekar
U Brdovcu;19.studeni 2019.

Drago mi je što neupućeni političari, novinari i drugi, gotovo redovito, za smirivanje određenih problema u društvu, rabe izričaj „vatrogasne mjere“. To podrazumijeva učinkovitost vatrogasaca u utrnuću požara. U političkom životu to pak označuje djelovanje nakon što su sve druge mjere bile neučinkovite. Veliki je to kompliment za nas vatrogasce. Ipak gašenje požara nije jedino njihovo poslanje. Brojne su i druge njihove zadaće: spašavanje ljudi, njihove imovine, očuvanju prirodnih vrednota i životinjskih vrsta, ali i u provedbi prevencijskih mjera za sve uzraste.
U cilju stvaranja povezanog (koherentnog) osposobljavanja svih vatrogasnih i nekih drugih operativnih snaga zaštite , samozaštite i spašavanja, građana i vojnih struktura, još 2008. godine osmišljen je i predložen projekt osnivanja Vatrogasne akademije Republike Hrvatske.
Akademiju su trebale tvoriti: Sveučilišni studij: Visoka vatrogasna škola; Državna vatrogasna škola ( u jurisdikciji osposobljavanja pozivnih i dobrovoljnih vatrogasaca, kao i drugih civilni struktura; Centar za tehniku (ispitivanje vatrogasne tehnike i sredstava za gašenje požara, i izradbu naputaka za svakodnevno ispitivanje tehnike u vatrogasnim postrojbama) te Državni centar za izobrazbu i koordinaciju djelovanja kod gašenja šumskih požara.
U sklopu projekta, predloženo je i proširenje radnog prostora, a obzirom da je objekt Vatrogasne škole spomenik kulture, od nadležne službe Grada Zagreba pribavljeni su i odgovarajući uvjeti građenja.
Ministar unutarnjih poslova, kao i u slučaju novih, u Europi pohvaljenih, nastavnih planova i programa školovanja, osposobljavanja i usavršavanja vatrogasaca, opet je prepoznao kvalitetan projekt u korist sigurnosti svih naših građana i , samo pet dana nakon preuzimanja ministarske funkcije, 15. listopada 2008. godine, dao poticajnu potporu projektu. Nakon toga pozitivno, načelno, mišljenje o Vatrogasnoj akademiji, u osnivanju, 5. prosinca 2008. godine, dao je dalo je i Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa.
I, nadležni, je ravnatelj državne uprave, dao svoj doprinos osnivanju Akademije. Isti je mjesec inicijatora i autora projekta predložio za smjenu. Odluka o smjeni donijeta je na sjednici Vlade, u vrijeme kad na njoj nije bilo ministra, ali je, tri tjedna potom, uz uzbunu u vatrogasnom rodu i negodovanju sindikata, a na izravnu sugestiju premijeru, fetivog vatrogasca, predsjednika Hrvatske vatrogasne zajednice, ona poništena pa rješenje o smjeni nije ni potpisano. Namjesto Hrama vatrogastva, danas je u dio prostora Vatrogasne škole useljena jedna od službi, koju pokriva predlagač smjene inicijatora Vatrogasne akademije.
Posije je na vlast došla Vlada, karakternog premijera.
Vatrogasne Akademije još nema.
Uz, manje poznati vatrogasni pozdrav:
Boga slavi, bližnjega izbavi. Branko Smrekar.
U Brdovcu;16.studeni 2019.

Neki me pitaju zašto kao hrvat, katolik, toliko podupirem rasvjetljavanje istine o pravoslavlju na našem području i istom tretmanu svih vjerskih zajednica i udruga, što naši političari i dio vjerskih zajednica, kalkulantski, ne čini. Pogledajte na Podcast Velebit, intervju sa svećenikom Srpske pravoslavne crkve, Bojanom Jovanovićem https://www.youtube.com/watch?v=36majPZ71DI i bit će vam jasan odgovor na to pitanje. Borba za istinu po pitanju vjerskih zajednica i udruga, borba je za Republiku Hrvatsku.

Branko Smrekar.
U Brdovcu;13.studeni 2019.

VATROGASNA ŠKOLA

Vatrogasnom se naukovanju u cijeloj povijesti hrvatskog vatrogastva pridavala velika pozornost. Izvodile su se vatrogasne vježbe, pisali obučevnici, objavljivali strukovni članci o taktici i tehnici, organizirali vatrogasni tečajevi, predavanja, zborilo o vatrogasnoj sigurnosti te javno pokazivalo vatrogasno umijeće i sposobnost.
Ipak, nakon Drugog svjetskog rata pokazala se potreba sustavnog školovanja , posebno rukovodnog osoblja i profesionalnih vatrogasaca, u jednoj republičkoj obrazovnoj ustanovi. Stoga je 15. travnja 1951. godine, na Trećoj glavnoj godišnjoj skupštini, tadašnjeg, Saveza dobrovoljnih vatrogasnih društava Republike Hrvatske, donijeta rezolucija kojom su utvrđene potrebe za osnutkom središnje vatrogasne škole. Gradnja škole počela je već iste godine, da bi 10. svibnja 1957. godine, Rješenjem Izvršnog vijeća Sabora Narodne Republike Hrvatske, Vatrogasna škola počela s radom kao ustanova pod rukovodstvom Državnog sekretarijata za unutrašnje poslove. U to vrijeme, a i dugo godina kasnije bila je jedina vatrogasna škola u ovom dijelu Europe.
Tijekom uspješnog djelovanja u školi su obrazovani profesionalni vatrogasci, dočasnici, časnici i viši časnici dobrovoljnih vatrogasnih društava, ročnici, dočasnici i časnici Hrvatske vojske, obveznici specijaliziranih postrojbi civilne zaštite, njihovi zapovjednici i članovi stožera civilne zaštite, pirotehničari za humanitarno razminiranje, osobe za upravljanje požara na brodovima, djelatnici poduzeća i javnih ustanova te drugi.
Škola se godinama razvijala, ipak stalno je trebalo poboljšavanje njenog rada, posebno u školovanju pozivnih vatrogasaca.
Kad sam 1995,. godine , kao, dugogodišnji komandant najveće vatrogasne postrojbe u Hrvatskoj, nakon nezainteresiranosti za jednu drugu, najvišu, funkciju, preporučen za drugi, jednako visoki položaj, u Ministarstvu unutarnjih poslova predložio sam novi sustav školovanja vatrogasaca i već me drugi dan nadležni doministar, zaposlenicima Vatrogasne škole Ministarstva unutarnjih poslova predstavio kao novog načelnika. Održao sam uvodni govor, najavio nove zadaće, način ponašanja, odnose i potrebu, zajedničkog stvaranja novog sustava školovanja, osposobljavanja i usavršavanja budućih vatrogasaca. Isti smo dan nastavili nastavni proces, ali i prišli izradi novih nastavnih planova i programa. Nastavno je osoblje pokazalo visoku zainteresiranost za promjene i svako je, u svom području rada dao visoki doprinos kreiranju boljih rješenja.
Nastavni planovi koji su se do tada provodili sadržavali su oko 85 posto teorije i 15 posto praktičnog rada. Lijepo je poznavati teoriju, ali ona mora biti u funkciji prakse. Pravi si vatrogasac ako znaš spasiti ljude, ugasiti požar, izvaditi unesrećenike iz smrskanog auta, ukloniti stablo s prometnice, uspješno djelovati kod akcidenata i odgovoriti svim drugim zadaćama vatrogasnog djelovanja
Tome nastavni planovi i programi nisu bili prilagođeni. Neke su se nastavne teme održavale samo demonstracijski: ovo je motorna pila za drvo, sastoji se iz ovih dijelova, pali se ovako, svjećica je tu, skida se ovako…ali bez mogućnosti da polaznici s njom, pod nadzorom nastavnika, sruše koje drvo, prerežu ga, otpile granu.. steknu početna operativna iskustva.
O radovima na vodi, Požarnoj kući, praktičnom djelovanju kod prometnih nesreća, šumi, akcidentima opasnih tvari, vježbalištu za rad s izolacijskim aparatima ni spomena.
Djelatnici Škole, uz sve svoje nastavne obveze, uključujući i školovanje vatrogasaca u Vukovaru (u sklopu mirne reintegracije), s velikim su zanosom, marom i stručnošću pripremili neusporedivo bolje, suvremene, Europi prispodobive, nastavne planove i programe, s više od pedeset posto praktične nastave.
Tadašnji pomoćnik ministra unutarnjih poslova, kasnije ministar, dao je punu potporu novim programima, a odobrio ih je i ministar Ministarstva prosvjete i športa, ( inače i dobrovoljni vatrogasac).
Program je donijet 1998. godine, a prva su školovanja počela 1999.godine. Pomoć u vježbovnom dijelu provođenja nastavnog programa, pružanjem tehničkih uvjeta, bez ikakve naknade, dali su Šumarija Zagreb, G.P: TEMPO i C.I.O.S. Već u prvom razgovoru gospodin Petar Pripuz je s velikom simpatijom spram vatrogastva, bio u želji upoznati se i s cjelokupnim nastavnim procesom i našim potrebama za „trančiranje“ automobila. Sjećam se rečenice: Što god trebate i kad god trebate, mi ćemo vam rado, besplatno, izaći u susret.
Program je od strane inozemnih vatrogasaca ocjenjen vrlo kvalitetnim pa smo ga , ponosno, uručili i većini europskih zemalja, a nalazi se i na jednom američkom sveučilištu. Predsjednik svjetske vatrogasne organizacije CTIF, oduševljen, namjenskim, kemijskim laboratorijem,(jedinom takvom ne samo u Hrvatskoj),rekao da će i vatrogasci u Njemačkoj, u svojoj vatrogasnoj školi Izgraditi takav laboratorij.
Školovanje je bilo zahtjevno, kao što je zahtjevan i vatrogasni poziv. Vatrogasna je škola ( Ministarstva unutarnjih poslova , kasnije, Državne uprave za zaštitu i spašavanje)imala međunarodnu reputaciju.
Uprkos tome, Hrvatska vatrogasna zajednica, 2010. godine osnovala je svoju školu , s nazivima predmeta kakvi su u Hrvatskoj ,u provedbi, napušteni 1999. godine. U odjelima u Rijeci i Splitu nastavu provode i oni koji su glasovali za njeno osnivanje. Od ove godine i povijesnu Vatrogasnu , na Ksaveru, utrpali su u HVZ-ovu, uz obvezu napuštanja svojih visoko vrijednih i cijenjenih programa. I uvjeti upisa više nisu isti.
Vatrogasni su „stručnjaci“ bez operativnog iskustva, odlučili da više nema potrebe za testiranjem funkcionalnih i motoričkih sposobnosti kandidata, a nema ni psihologijske selekcije.
Njemačka pokrajina (država) Hessen ima preko 6.250. 000 stanovnika i samo jednu državnu vatrogasnu školu za odrasle (Kassel), no mi smo „ jači“. Mi na 4.076.000 stanovnika imamo čak tri grada u kojima se obavlja školovanje vatrogasaca, od kojih su samo u Zagrebu potrebni tehnički uvjeti. Uredi čelništva te nove škole nalaze se na posebnoj lokaciji, izvan odjela u Zagrebu, gdje se provodi nastavni proces. To ni Europa još nije vidjela, kao da ih ne zanimaju polaznici i nastava.
Za cijelo vrijeme opstojnosti i uspješnog rada dosadašnje povijesti, bivše Vatrogasne škole, navijek je, zbog osobnih interesa i ludih glava pojedinaca, bilo borbe za očuvanje digniteta. Prvo je bilo ideja da se Vatrogasna škola stavi u nadležnost Policijske akademije, potom da se na jedinom propisnom vatrogasnom vježbalištu u Hrvatskoj, naprave garaže za skupocjena službena vozila, a jednom je ministru, iz stranke promjena „demokratski“ palo na pamet, da školu premjesti u Policijsku akademiju, gdje pak nije, izim ureda, bilo nikakvih uvjeta za rad. Ministar je čak i došao vidjeti školu, „svoju novu rezidenciju“. Pritom smo mu predstavili rad škole, prezentirali planove razvoja i dobili boljševistički odgovor: Mene to ne zanima, mene zanima za koliko ljudi vi možete smanjiti broj radnih mjesta ( A bilo nas je pedesetak posto u odnosu na sistematizirani broj radnih mjesta).Toliko o boljševističkom načinu razmišljanja. Tada nisu uspjeli. Danas je povijesna Vatrogasna škola ukinuta i translatirana, kao jedan od odjela neke druge vatrogasne škole. Želim vjerovati da će se promjenama sustava i ta glupost ispraviti.

Najbolje mi je završiti sa starim vatrogasnim pozdravom.
Pomoz Bog.

Branko Smrekar.
U Brdovcu;12.studeni 2019.

Ljudskost nema nacionalnost.

Branko Smrekar
U Brdovcu;11.studenog 2019.

Pred vatrogastvom su sve veće zadaće. Dolazi do osjetnijih klimatskih promjena, s posljedicom sve brojnijih i većih prirodnih nesreća, svakodnevno se razvijaju novi, često i opasni, materijali, grade se sve više zgrade, povećava zrakoplovni, pomorski i cestovni promet, dolazi sve više turista… Povećava se potreba za još većom učinkovitošću vatrogasne službe. Uz bolju tehničku opremljenost, što se u Hrvatskoj ostvaruje i hrabra vatrogasna srca, potrebno je i stalno povećavanje teorijskih znanja i praktičnih vještina vatrogasaca.
U toj nakani, 1999. godine, na prijedlog čelnika Vatrogasne škole, ministar unutarnjih poslova oformio je Povjerenstvo za osnivanje, sveučilišnog studija, Visoke vatrogasne škole. Predsjednik Hrvatske vatrogasne zajednice, iste je godine Povjerenstvu za osnivanje i djelovanje Visoke vatrogasne škole oduševljeno iskazao punu potporu, prosuđujući da je već tada u Hrvatskoj bila potreba za 300 do 400 stručnjaka sveučilišnog profila. Isto tako znak pune potpore pisanim putem obznanio je ministru unutarnjih poslova. Koliko je ta potpora , od strane Hrvatske vatrogasne zajednice bila iskrena, može govoriti i podatak da je događaj desetljeća, osnivanje sveučilišnog studija vatrogastva na, ne samo našem, području, bila posljednja točka dnevnog reda predsjedništva te, tadašnje, samozvane krovne organizacije hrvatskog vatrogastva. Dodamo li tome da je budući predsjednik HVZ-a, u ime zajednice, uspostavio dugoročnu suradnju s Visokom školom za sigurnost na radu u Zagrebu, koju su brže bolje upisali brojni najviši, vatrogasni čelnici, srednje stručne spreme, a prije toga su glasovali za sveučilišni studij, dostatno govori o prijetvornosti udruge.
Nastavne programe pojedinih predmeta, prema zacrtanoj strategiji, u svojoj su domeni, pripremili sveučilišni profesori i stručnjaci: Fakulteta kemijskog inženjerstva i tehnologije, Fakulteta strojarstva i brodogradnje, Pedagoške akademije, Elektrotehničkog fakulteta, Državnog hidrometeorološkog zavoda, Policijske akademije, MUP-ovog Inspektorata unutarnjih poslova, MUP-ove Uprave za zaštitu i spašavanje..
Nastavni su predmeti, na prvoj godini, bili: matematika, fizika, kemija u vatrogastvu, primijenjena elektrotehnika, statistika, informatika u vatrogastvu, vatrogasna taktika i taktičke vježbe, za požare i tehničke intervencije, osobna i zaštitna oprema, strani jezik vatrogasne struke, tjelesna i zdravstvena kultura; a na drugoj: akcidenti s opasnim tvarima, metodika istraživanja požara i eksplozija, prevencijske mjere zaštite od požara, vatrogasna tehnika, zapovijedanje i stožerno upravljanje u vatrogastvu, informacijski sustavi i odnosi s javnošću, zaštita okoliša i zdravlja ljudi, osnove pedagogije s metodikom poučavanja odraslih, pravno uređenje vatrogastva i primjena pravnih propisa, zaštita od katastrofa-civilna zaštita, procjene ugroženosti, planovi i analize; građevine u požaru, šumski požari, tjelesna i zdravstvena kultura te kao izborni predmeti: Analitika vatrogastva i Specijalni objekti: konačnicu studija činile bi priprava i obrana taktičke zadaće.
Predviđena je i zdravstvena sposobnost za vatrogasna zanimanja svih budućih polaznika, kvalifikacijski ispit.. Kandidirat bi se mogli polaznici sa srednjom vatrogasnom školom, ali i osobe drugih srednjih škola uz završeni nulti semestar (teorijska i praktična nastava slična programu za vatrogasce).
Okupismo i vodeće vatrogasne rukovoditelje. Sveglasno pohvališe programe. Ipak jedan županijski vatrogasni zapovjednik, kasnije, zbog oštećenja svog dobrovoljnog društva, osuđen zbog zlouporabe položaja i ovlasti, i danas na istoj funkciji, iskreno mi je, na samo rekao: sve je dobro, ali previše je matematike.
Nacionalno vijeće za visoku naobrazbu dalo je pozitivno mišljenje za osnivanje Visoke vatrogasne škole. Ministar unutarnjih poslova složio se Projektom osnivanja Visoke vatrogasne škole, s pravom javnosti. Prijedlog za donošenje Uredbe o osnivanje Visoke vatrogasne škole uputio je Vladinoj koordinaciji za unutarnju i vanjsku politiku, s tekstom Uredbe, u potpisu, već novog Predsjednika Vlade RH (SDP).
Istodobno radili smo i na statutu Visoke vatrogasne škole.
Nažalost tu je sve stalo. Želim vjerovati da će u uvodu navedene potrebe, ipak prisiliti nadležne za aktiviranje ovog projekta.
Vatrogasni zapovjednik, rukovoditelj, voditelj intervencije mora znati i razvijati vatrogastvo. U suprotnom on je školski, papirnati vatrogasac, visoke stručne spreme, koji može kontrolirati čistoću i urednost zaposlenih vatrogasaca, prostorija i tehnike, voditi evidencije i druge činovničke poslove. Čelnik mora biti pokretačka snaga unapređenja vatrogasne struke i glavni rukovoditelj vatrogasnih intervencija.
Prije dolaska na čelno mjesto u svojoj postrojbi trebao bi, jedno vrijeme (do dvije godine) stažirati u jednoj od naših najvećih postrojbi i steći potrebno iskustvo. U suprotnom , on je, u početku, praktički, zapovjednik pripravnik (vježbenik).
Zamislite naziv Premijer pripravnik, iako se poneki tako ponašaju.

Sve bivši, samo ne, Branko Smrekar
U Brdovcu;11.studenog 2019.

Pročitah o karakteru:
karakter (grč. DZÁ±đÄ®Á: uklesani znak, urez; osobitost, biljeg), značaj, obilježje, prava narav čega; istinsko, najvažnije ili najistaknutije svojstvo neke osobe, stvari, pojave, događaja, epohe, zbivanja itd. U svakodnevnom se govoru često pogrješno upotrebljava kao istoznačnica za osobnost, premda se odnosi samo na njezina čuvstveno-motivacijska obilježja. U proširenom značenju pojam karaktera obuhvaća i moralne sastavnice ličnosti, što se u svakodnevnoj uporabi očituje u pridavanju oznaka poput »čvrst karakter« ili »pošten, karakteran čovjek«. Navode se četiri vrste karaktera. Dodao bih i peti: blagi, prikriveni, staljinistički karakter.
Dolaskom na vlast, 2010. godine, novi je Predsjednik Vlade, sukladno ovlastima i pozitivnom stavu Saborske većine, postavio nove ministre. Imenovao je i nove ravnatelje državnih uprava. Jedan od njih bio je potpuno neprikladan za tu funkciju: častohlepan, strukofoban, bahat, autokrat, neiskusan, nametljiv pozer, šminker, šarmer bez pokrića. U početno se vrijeme pozitivno izjašnjavao o upravi, a onda je jednog dana, nakon druženja sa svojim prijateljem, nadležnim ministrom, najavio prijedlog za smjenu svih ljudi koji su godinama stvarali i razvijali, relativno, uspješnu službu: zamjenika ravnatelja, i svih pet pomoćnika ravnatelja. Učinio je to, bez ikakva objašnjenja, pojedinačnih razgovora s dotadašnjim članovima kolegija uprave, o dotad učinjenim poslovima, planovima daljnjeg rada, idejama o razvoju službe. Karakterni ih je Predsjednik Vlade, u dogovoru s resornim ministrom, redom, bezdušno, smijenio. Čista politička smjena. A da su smjene bile nepotrebne, vidljivo je i danas: Dva su pomoćnici ministra, jedan visoki čelnik u ministarstvu, dvoje na visokim pozicijama u gradovima. A nasljednici su bili toliko bolji da se ta državna uprava raspala.

Katastrofa je države kad politika guši struku, namjesto da čini sve da je uzdiže. Dosadašnji Premijeri, pa bili i s karakterom, to, u dostatnoj mjeri, nisu činili.
Normalno? Kaj bi bilo normalno.

Uz povijesni vatrogasni pozdrav, Pomoz Bog,
Branko Smrekar.
U Brdovcu;9.studeni 2019.

Činjenica U Hrvatskoj nema srpske nacionalne manjine, postoji nacionalna manjina srba u Hrvatskoj.
Branko Smrekar
U Brdovcu;8.studenog 2019.

Obilježismo i proslavismo blagdane Svih Svetih i Dušni dan. Hrvatska radio televizija je izvijestila o prigodnim svečanostima diljem postojbine Hrvata. Ipak, u tim reportažama dali su i jednu pogrješnu informaciju o tome kad pravoslavni vjernici obilježavanju Dušni dan. Navela je da se taj blagdan slavi prve nedjelje po Duhovima. Pravoslavni vjernici Dušni dan slave u tri velike subote.(subote su inače dani spomena na mrtve): prije Uskrsnog posta, prije Duhova i subotu prije blagdana Svetih arhanđela ( 8 studenog)
Bilo je više prijedloga Hrvatskoj radio televiziji da se angažira u spoznaji istine o pravoslavlju u Hrvata, ali se se ona, poput dosadašnjih vlasti i pojedinaca iz vrha Katoličke Crkve, opire nastojanju da se rasvijetle neke povijesne činjenice svezom pravoslavlja.
Samo istina i usklađeni odnosi katolika, vjernika Hrvatske pravoslavne crkve, Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj, Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj, agnostika, bezbožnika i vjernika drugih Crkvi i vjerskih zajednica, uvjeti su željenog sklada i mirnog života svih naših građana.
Brankoo Smrekar
U Brdovcu;3.studenog 2019.

Hrvatska pravoslavna crkva je objavila sljedeće:

Wikipedia u službi Memoranduma SANU
Listopad 27, 2019 administrator Reagiranja
Vidimo da se već dugo i javno na hr.wikipediji besramno laže da je srbijanski jezik materinji jezik za 186.633 hrvatskih državljana.
Taj sa zlosvrhom izmišljeni podatak možete vidjeti na stranici: https://hr.wikipedia.org/wiki/Srpski_jezik

Taj podatak je u potpunosti izmišljen s jasnom svrhom podupiranja četničkih Memoraduma. Nitko sa završenom srednjom školom ne može biti tako neuk i pisati sulude proizvoljne podatke, nego se očito radi o namjeri počinjenja kvalificiranog protuhrvatskog djela. Da sve skupa bude još gluplje, izvorom tog lažnog podatka navodi se stranica Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina koja uobće ne sadrži čak ni slične podatke.
Naivni, dobroćudni Hrvat ili stranac kojemu je hrvatski razumljiv, kad naiđe na tu stranicu i ako se prvi put susreće s tim podatkom, u skladu će s prirodom ljudskog uma povjerovati u tu izmišljotinu, a naročito ako ne poznaje metode rada srbijanskih tajnih službi temeljene na neurolingvističkom programiranju.
Na stranicama Državnog zavoda za statistiku (3. STANOVNIŠTVO PREMA MATERINSKOM JEZIKU – DETALJNA KLASIFIKACIJA – POPIS 2011), jasno se može vidjeti podatak da je 2011. bilo točno 52.879 hrvatskih državljana koji su tvrdili da im je materinji jezik srbijanski.

Znajući da su negdašnji Vlasi s vlaškog jezika (koji danas još živi kod vlaške manjine u Srbiji i Rumunjskoj), prirodno prešli izravno na domorodački hrvatski jezik i gajicu (hrvatsku latinicu), možemo samo pretpostavljati zbog čega su 52.879 hrvatskih državljana izjavili da im je materinji jezik srbijanski. To su najvjerojatnije oni koji su odrasli i školovali se nakon rata po vojnim kampovima u Srbiji, a popisuju se u Hrvatskoj.
Popis stanovništva iz 2011. potvrdio je da su najmanje 10 % svih pravoslavaca Hrvati (cca 17 000), a čak TRI ČETVRTINE svih hrvatskih pravoslavaca (cca 135 000) je, usprkos stoljetnom nasilnom posrbljivanju i nametanju srbijanskog jezika, sačuvalo svoj materinji HRVATSKI JEZIK.


HR.WIKIPEDIA.ORG
Srpski jezik – Wikipedija
Srpski jezik (ISO 639-3: srp) je materinski jezik za najmanje 7.020.550. ljudi [2] poglavito u Srbiji (6.200.000 u Srbiji (2006.); 297.000 u Albaniji (2007.); 1.300.000 u Bosni i Hercegovini (2004.); 265.895 u Crnoj Gori (2011.)[3]; 186.633 u Hrvatskoj (2011.)[4], 33.300 u Makedoniji (2001.); 27.000...
Branko Smrekar
U Brdovcu;27.listopada 2019.