Škabrnja! I ovaj put, bol, tuga, patnja, sjećanje, dostojanstvo, uzvišenost, ali i osjećaj enormne, neslućene, snage Hrvatskog naroda i njegov prkos, inat i spremnost za žestoki otpor i pobjedu nad svim pokušajima nepravde i svih, ma čijih, napadaja. Osjećam se ponosno na svoj hrvatski rod.
Bila je to i prigoda za opetovani posjet obitelji i grobu, u prometnoj nesreći poginulog, malodobnog Hrvatskog branitelja, Petra Pavičić, završenog polaznika Vatrogasne škole, Ministarstva unutarnjih poslova. Jedan brat, također vatrogasac, drugi pirotehničar za humanitarno razminiranje, cijele uzorne obitelji , odrasla djeca, supruga, otac i majka. To nisu bile majčine suze, to je bio slap sjećanja svega pretrpljenog u njenom životu. Vrijeme lijeći rane, ali ih nikad ne zacjeljuje. Uprkos svemu
„ Još Hrvatska ni propala,
dok mi živimo,
visoko se bude stala kad je zbudimo…“
Branko Smrekar
U Brdovcu;19.studeni 2019.
Post je objavljen 19.11.2019. u 15:04 sati.