Velike „antologijske“ promjene u školstvu pod sloganom „Škola za život“, izgleda, zapinju. Idu li u pravom smjeru? Ne znam. Ipak si postavljam pitanje koliko će ti novi stručnjaci, biti sposobniji od nas koji smo se školovali u prošlom stoljeću.
Sjećam se definicije umjetničkog djela, naše, drage, profesorice Štefice: „ Umjetničko djelo je svako ono djelo, koje u nama pobuđuje lijepe ili estetske osjećaje“
Danas, usporedih s jednom od aktualnih definicija:
Umjetničko djelo možemo definirati kao fizički i, uvjetno, svjetlosni ili zvučni 'objekat', koji je rezultat stvaralačkog genija, nadahnuća, talenta, inspiracije i uloženog rada, truda i napora jednog umjetnika, odnosno, umjetnikovog izraza misli i osjećaja pretočenog u djelo s određenom, primarno estetskom, ali i smisaonom društvenom i historijskom vrijednošću.
Definicija moje profesorice nije me smetala u radu, ni u Hrvatskoj ni u inozemstvu.
Mišljenja sam da naše srednjoškolsko i visokoškolsko obrazovanje i nije tako loše. Brojni su naši ugledni svjetski znanstvenici, unas završili sveučilišne studije. Liječnici i medicinske sestre, koji nas napuštaju, odlaze u druge zemlje na iste poslove…
Rad prosvjetnih djelatnika, nesumnjivo, treba bolje vrednovati. Ne žele to učiniti naši političari, za koje ne vidim specijalno veliki interes u inozemstvu.
Branko Smrekar.
U Brdovcu; 28.studeni 2019.
Post je objavljen 29.11.2019. u 16:53 sati.