Oganj.blog.hr

Ponovno izbori, ovog puta za Europski parlament. Opet silna obećanja, opsjene i laži. Kupam se u brbljanju kandidata. Jedva čekam ponedjeljak. Zašto? Evo zašto:
Za dva sata stigli smo u Zadar. To ne bi mogli da naš premijer nije izgradio autoput.
- Nisam znao da je pokojni Račan bio toliko bogat. Ili možda nije on platio, već mi porezni obveznici? Dobro, da li je ta autocesta, do kraja odplačena, ili dug ostavljamo generacijama?
„Hrvatska za generacije“.
- Divno, samo kakva? Prodana, korumpirana, malodušna, znanjem osiromašena, dekršćanizirana, podanička, obezglavljena, jadna, poslušna, napuštena, neperspektivna? Istina, okružena prijateljima koji nam svaki želi nešto šćapiti.
„Naša je Hrvatska napredna i jednaka za sve.“
- Teško vam je vjerovati. Zar vi nikad niste bili u vlasti?
„Ne idem tamo sjediti idem raditi.“
-A što ćeš tamo raditi? Kaj se pak tiće sjedenja volio bih te vidjeti u našem „visokom“ domu, popunio bi prazninu u sabornici i imao što reči.
„Svoj sam čovjek.“
–Vidiš, ja bih više volio da si naš.
„Krenimo naprijed.“
-Što, još nismo krenuli?
„Ravnopravna Hrvatska.“
-Možda vama. Imali biste iste plaće kao i drugi europarlamentarci. Možemo li sa 11 zastupnika biti ravnopravni s drugih 794? Pa i neupučenima je jasno da Uniju vodi tandem, ostali sekundiraju. Takozvane dvije brzine, tajanstveno se odvijaju od njena početka. Ja se samo bojim da Europa ne uvede i treću, rikverc. Tu bi bili kandidati.
„Hrvatska može biti normalna zemlja.“
–Bez radikalne promjene sigurno neče. Pa zar vi niste dulje vremena bili na vlasti? Mogli ste tome pridonijeti, zašto niste? Štoviše ono što ste vi radili u svojoj guberniji nije bilo, niti je, normalno.
Tko listama slaže slogane i kako uopće mogu nasjesti na te stupidnosti? Nikakva nasilna reklama ne može promijeniti moje mišljenje, sud donosim prije predizborne kampanje. Ni, tobožnja trenutna velika aktivnost sudstva, vađenje zabarušenih predmeta, šuplji spektakli, glumljenje poštenja, ni najmanje me ne mogu usmjeriti u odluci za koga ću se opredjeliti. Što više njihova me egzibicija upučuje na njihove prozirne namjere. Da su bili transparentni do toga ni ne bi došlo.
Kako ćemo glasati? Predizborna kampanja mi se čini kao pokušaj hipnoze. Hočemo li nasjesti iluzionistima? Bumo vidli.
Ipak Europa(Unija), uprkos svega, mogla bi nam donjeti i neke pogodnosti. Jednom upitah svog tasta, slovenca, što misli o Europi i dobio odgovor: „Teško je s njima, a još teže bez njih.“
Neki su naši dosadašnji predstavnici ipak nešto učinili. Volio bih da naši budući europarlamentarci budu obrazovani, pametni, iskusni, unas i u svijetu dokazani ljudi i da su ponosni na svoje hrvatstvo, ne samo verbalno već i djelima. Imamo takvih kandidata. I na kraju ne bih volio da više hrvata živi u dijaspori nego u Domovini. A najgore bi bilo da u Hrvatskoj hrvati postanu nacionalna manjina.
Kad će taj...ponedjeljak.
Branko Smrekar
U Brdovcu, 23.svibnja 2019.

U subotnje jutro, moja supruga, ja i više prijatelja, krenusmo u Bleiburg. Putujući kroz Sloveniju, pred jednim manjim graničnim prijelazom za Austriju, sustigli smo Zastavu 101, Beogradskih registracijskih oznaka. Znao sam da ne idu s nama pa sam pomislio da oni komemoriraju srpskog sveca Nikolaja Velimirovića, vjerskog ideologa, srpskog antisemitista, o kojem je portal Telegraf objavio, da je, još prije nego što je Hitler došao na „veliku scenu“ i počeo svoj pokolj širom svijeta, o njemu napisao da je došao na ideju svetog Save i kao laik pružio svom narodu najvažniji posao, što je imanentno jedino svjetitelju, geniju i velikom heroju. Treba spomenuti da je Nikolaju Velimiroviću 1934. godine Adolf Hitler osobno predao visoko odličje.
Mislim si, dobro, demokracija, ali gle, vozeći se, u uzvaničkom vozilu, kroz policijske barikade do samog pješačkog prijelaza u označeni prostor komemoracije, ugledasmo dvije male skupine demonstranata, sa barjacima propale Jugoslavije i drugim komunističkim simbolima. Dakle ipak nisu došli na komemoraciju .Na komemoraciju svim žrtvama Bleiburga i Križnog puta došli smo mi. Pomoliti za spokoj duša svih nedužnih , stradalih u poratnim vremenima.
Zabranjuju li to malobrojni prosvjednici, antikrsti i vjerujem plačenici, moliti se Bogu? Da li je to demokracija? Žele li oni uništiti hrvatsku dušu? Samo mi koji smo bili na komemoraciji, osjetismo našu hrvatsku snagu, dostojanstvenost, veličinu, uzvišenost, ponos i zajedništvo. Predivna propovijed Krčkog biskupa, simpatičnog i dragog Ivice Petanjak, bila je oslika hrvatskog duha, čovječnosti, ustrajnosti i dobrote. Dobo je da je održana i molitva za žrtve islamske ispovjedi. U ime Mešihata islamske zajednice u Republici Hrvatskoj izmolio ju je Idriz efendija Bašić.
Predstavnika Srpske pravoslavne crkve nije bilo, ali je, Bogu hvala, bio nazočan arhiepiskop Hrvatske pravoslavne crkve, gospodin Aleksandar Radoev Ivanov. Imao sam čast biti u njegovoj blizini. Oduševio nas je i poučio mnogim, meni nepoznatim spoznajama. Pročitajte knjigu pod naslovom „Hrvatska pravoslavna crkva bila je, jest i bit će“ Hrvatskog arhiepiskopa Aleksandra i jednu od recenzija knjige, gospodina, Đure Vidmarović: https://www.hkv.hr/izdvojeno/komentari/dvidmarovic/29480-duro-vidmarovic-o-knjizi-hrvatska-pravoslavna-crkva.html.
Upoznati će te se sa nečim što još, vjerojatno, niste znali, primjerice: Nikola Tesla nikad nije rekao da je srbin. Otac mu je bio pravoslavni svečenik, rođen 1856.godine u Karlovačkoj arhiepiskopiji. U to vrijeme, na tom području nije ni bilo Srpske pravoslavne crkve.
Na komemoraciji je bilo za očekivati i dolazak čelnika zakonodavne i izvršne vlasti kao i predsjednice Države. Nije bilo ni jednog. Neki su došli skrivečki, no ni jedan nije prosudio da mora biti uz naš (svoj?) narod. Oni su pompozno čekali kancelarku Njemačke. Gospođa Angela Merkl je poučavala kako dalje i za koga glasati. Ma nemoj. Valjda i sam mogu po našim životima, standardu življenja, stanju u državi i njenoj perspektivi prosuditi za koga ću glasati. Meni tutora ne treba. Osliku naše zbiljnosti vidjeh subotnjim proputovanjem kroz Sloveniju. Nakon puno godina ugledao sam puno krava na ispaši, magarce, domaće životinje, sve fasadirane, uređene kuće i okućnice, lijepe gospodarske objekte, izorana i posađena polja, pokošene livade, industrijske pogone.... Nema zapuštenih površina. Poljoprivredna su zemljišta privatno vlasništvo, a u nas poljoprivrednici plačaju koncesiju državne zemlje, ponegdje mnogo više nego inozemni koncesionari. Zar bi bio grijeh podijeliti zemlju u vlasništvo hrvatskom čovjeku koji je želi i može obrađivati?
Po završetku komemoracije na Loibuškom polju, navečer gledah televiziju i čitah portale. Sredstva javnog priopćavanja uz prvenstvo događanja svezom predizbornog skupa u Ciboni, oglasila su se, u kraćem trajanju i o Bleiburgu i to po njima jednako vrijednim događajima. Izgred, izvan površine namijenjene komemoraciji, navodno nakon njena završetka, jedne revoltirane osobe koja je digla ruku u znak nedopuštenog pozdrava, šačice, valjda ne više od pedesetak demonstranata i dvadesetak tisuća dostojanstvenika koji su nazočili komemoraciji. Lako je izračunati omjere:0,0049% izgrednik, 0,249 % demonstranata i 99,74% sudionika komemoracije. Značenje veličanstvenog događaja i njegov bitak da i ne spominjem. Do kada će nam antikrsti i plaćenici voditi javne medije? Sve dok se ne izborimo za istinoljubivost!
Volio bih da se komemoracija nastavi i da se već sljedeće godine na skupu omogući riječ, arhiepiskopu Hrvatske pravoslavne crkve, Aleksandru. Bio bi to veliki poticaj jačanju hrvataskog duha i bića, katolika i pravoslavaca, koji vole našu Domovinu.
U boj, u boj, vi hrvatska braćo....
Branko Smrekar
U Brdovcu; 22. svibnja 2019.

Prije desetak godina brbljah, s najvećim hrvatskim stručnjakom za ispitivanje vatrogasnih vozila, sustava za dojavu i gašenje požara, vatrogasne opreme i sredstava za gašenje požara, o mogućnostima poboljšanja življenja naših građana. Jedna mi je misao ostala u sjećanju: „Unas je jedino sigurno da se, u političkom smislu, na hrvatski narod ne može računati.“ Naravno, nije u cijelosti tako.
Treba razumjeti da su se, nakon Drugog svjetskog rata, u Hrvatskoj, izim dobrog, dogodili i zločini i represija koji nemaju nikakve veze s pravičnošću i čovječnošću. Doda li se tome zabašurivanje istine i svekolike dogmatske ideologije, veličanje kulta ličnosti i uhićenja lučonoša nešeg nacionalnog bića, zbog čega je vertikala hrvatskog duha, blagopokojni kardinal Franjo Kuharić izjavio : „Komunizam je razorio dušu hrvatskog čovjeka.“
Ipak sve nedaće nisu nas pokolebale. Referendum o neovisnosti najočitiji je dokaz našeg opredeljenja, zasnovanog prije svega, na dosadašnjem podnipoštavanju Hrvatskog roda. Bio je to spiritus movens naše herojske borbe protiv velikosrpske agresije (iz Srbije, dijelova Hrvatske i Bosne te Jugoslavenske, takozvane narodne mije.) Pobjedismo! Mnogi su tome zaslužni: Prvi Hrvatski Predsjednik dr. Franjo Tuđman, svi hrvatski branitelji (ma gdje bili (znam, kopiram gospodina Agbabu), naša Dijaspora, kojoj nikad nismo iskazali dostatnu zahvalnost i poštovanje, a i naši građani koji su marljivo radili svoje svakodnevne poslove i strepili, vjerujući u našu pobjedu i stvarali ohrabrujuću društvenu klimu. Oslobođenje, slavlje i velika očekivanja.
Nažalost još za Domovinskog rata previše je toga krenulo po onoj, koja se pripisuje našem mučeniku Bruni Bušiću:“Svak nas je krao i potkradao, a najteže će biti kad nas naši budu krali i prodavali svjetskim jebivetrima, makro lopovima.“ Sve brojke pada u mnogim područjima i opći dojam u našoj i inozemnoj javnosti to vidljivo potvrđuju. Na većini naših sredstava javnog općenja, oprostite, lapsus calami, priopćavanja umanjuju naše kobnosti i strahote. Lopovluk se često opisuje kao :
-uhvaćeni su s prstima u pekmezu (njima je to dječja živahnost),
-zamračili su velika novčana sredstva,
-zaigrali su se..
I slična prodaja magle ( u Srbiji bi rekli: prodaja boze. Probah je jednom, imala je također grozan okus.)
Većina tih medija uredno promovira vrle izjave naših čelnika,:
- „Neka institucije sistema odrade (ili u drugom slučaju nastave) raditi svoj posao.“
Pitam se kakve su nam te institucije.
- „Čelnik vlasti naredio hitnu, ubrzanu istragu.“
Ja sam pak mislio da nema jednakijih, da se radi po zakonu i propisima i da nema potrebe za ubrzavanjem i poticanjem nečeg što je zakonom predviđeno. To je neovisnost institucija?
- „Državni čelnik izvršne vlasti, naredio promjenu tog i tog zakona.“
Mislio sam da zakone, nakon razčlambe, donose Sabor i Predsjednik-ca. Ovo nameće misao da prvi čovjek izvršne vlasti, upravlja zakonodavnom, a na višim razinama i sudbenom vlašću.
- „Želim da se ta priča istraži do kraja.“
Ma nemoj, lijepo je da ne želiš njeno zaustavljanje.
- „Nadležne službe moraju profesionalno odraditi svoj posao.“
Zar trebaju raditi diletantski, nestručno? Pa tko ih je postavio na položaj?
- „Ja se ne bavim zahodima.“
Ne baviš se, normalno, ali ako imaš spoznaju da oni nenormalno previše koštaju, onda nije u pitanju zahod, već novac poreznih obveznika, za čije si trošenje odgovoran.
- „Gradonačelnik određuje prioritet djelovanja hitnih službi.“
Za vrijeme Domovinskog rata sve su žurne službe djelovale samostalno i koordinirano, do neba učinkovito. Stvari se događaju na mjestu nesreće nikakvi ubermensch-i (mit umlaut), nisu potrebni. Konačno on, u operativnom smislu svake pojedine službe, bez uvrede najčešće nema blage veze.
- Čelnik napamet iskazuje : „Požar nije prouzročio nikakva zagađenja.“
Nema cjelovite spoznaje o vrsti i količini svih tvari koje gore, dostupnosti kisika, sagorjevanju tvari, strujanju zraka, mikro uvjetima gorenja i dr.
Bez temeljite analize, to je paušalno. Za sad mi nije poznat požar konglomerata heterogenih tvari, čiji su razvijeni plinovi zdravi.
- Prvi čovjek izvršne vlasti: „Ne želim ulaziti u kriminal.“
Ne moraš, ali te mora zanimati trošenje novaca poreznih obveznika.
Potom slijedi novi izričaj:
-stupanj primitivnosti
Dodao bih:
-stupanj uljudnosti
-stupanj dobrote
-stupanj poštovanja
-stepen lopovluka
(on se ne može stupnjevati. Počinitelji ne vole Hrvatsku iako najčešće glume domoljubnost. Bore se isključivo za osobne interese. Ne moraju znati hrvatski jezik. U kaznionicama i zatvorima neka govore kojim god jezikom hoće).
O sudbenoj vlasti je puno toga izrečeno. Ne vrednujem ju po broju donjetih kazni za nepropisno parkiranje, već po rješavanju teških kaznenih djela. Krađe naših novaca. Pri tom lopovi, kriminalci naravno često nemaju ništa, a oko njih supruge, majke, djeca, rođaci, prijatelji puni su love , a o njihovim tajnim računima u zemlji i inozemstvu nitko ne zna. Da li bi svekolikom kontrolom svih tokova novca, što je po mnogima moguće, došlo do rušenja ustavnog poredka? Da o duljini trajanja sudskih procesa ni ne pišem.
Jednom pročitah knjigu Zvonimira Drvara: Humor za gimnastiku glave. Sjećam se dijela teksta koji kaže: Neki otkidaju od usta, a neki od ustava.
Mi sve trpimo, kao ne razumijemo. Jedan naš poznati vatrogasac, zagrebćanec Branko, kao narodni poslanik u skupštini propale Jugoslavije, nakon što ni jedan hrvatski amandman nije prihvaćen izašao je na pozornicu i zavikao : „Stanite, pa nismo ni mi Hrvati mutavi.“
Kakav je naš narod? Bumo vidli.
Dolaze izbori za Europski parlament, svi nešto obećavaju, svi se za nešto zalažu. Trebamo ovo, trebamo ono. Ja se slažem sa svime što je korisno za naš narod i našu Domovinu. Poslužio bi se jednim (neprimjerenim) navijačkim natpisom.
Volim te Europo, ali ne više od Hrvatske.
Svezom izbora sam hendikepiran. Imam pravo birati samo jednog kandidata za europarlament. Zašto? Pa biramo ih, za sad jedanaest. Da mogu birati svih jedanaest , birao bih kandidate s više lista. Neke dosadašnje, neke nove. Meni bi to bilo demokratičnije. Da li ovakav sustav pogoduje samo brojčano velikim strankama? Njihovi birači glasuju po zapovjedi.“Sretnici”koji ne moraju razmišljati.
Želio bih da svi koji će biti izabrani, stvore veliku Koaliciju s hrvatskim narodom, po onoj Gajevoj “Horvatov zsloga I zjedinenye” ( Danica Horvatzka, Slavonzka i Dalmatinzka –br.5-1835.godine), Horvatov sloga i sjedinjene.Kasnije poznatije kao : ”Još Hrvatska ni propala dok mi živimo, visoko se bude stala kad je zbudimo...”
Kaj čekamo? Moramo glasati!

Branko Smrekar
U Brdovcu;15.svibanja 2019.godine