Oganj.blog.hr

U subotnje jutro, moja supruga, ja i više prijatelja, krenusmo u Bleiburg. Putujući kroz Sloveniju, pred jednim manjim graničnim prijelazom za Austriju, sustigli smo Zastavu 101, Beogradskih registracijskih oznaka. Znao sam da ne idu s nama pa sam pomislio da oni komemoriraju srpskog sveca Nikolaja Velimirovića, vjerskog ideologa, srpskog antisemitista, o kojem je portal Telegraf objavio, da je, još prije nego što je Hitler došao na „veliku scenu“ i počeo svoj pokolj širom svijeta, o njemu napisao da je došao na ideju svetog Save i kao laik pružio svom narodu najvažniji posao, što je imanentno jedino svjetitelju, geniju i velikom heroju. Treba spomenuti da je Nikolaju Velimiroviću 1934. godine Adolf Hitler osobno predao visoko odličje.
Mislim si, dobro, demokracija, ali gle, vozeći se, u uzvaničkom vozilu, kroz policijske barikade do samog pješačkog prijelaza u označeni prostor komemoracije, ugledasmo dvije male skupine demonstranata, sa barjacima propale Jugoslavije i drugim komunističkim simbolima. Dakle ipak nisu došli na komemoraciju .Na komemoraciju svim žrtvama Bleiburga i Križnog puta došli smo mi. Pomoliti za spokoj duša svih nedužnih , stradalih u poratnim vremenima.
Zabranjuju li to malobrojni prosvjednici, antikrsti i vjerujem plačenici, moliti se Bogu? Da li je to demokracija? Žele li oni uništiti hrvatsku dušu? Samo mi koji smo bili na komemoraciji, osjetismo našu hrvatsku snagu, dostojanstvenost, veličinu, uzvišenost, ponos i zajedništvo. Predivna propovijed Krčkog biskupa, simpatičnog i dragog Ivice Petanjak, bila je oslika hrvatskog duha, čovječnosti, ustrajnosti i dobrote. Dobo je da je održana i molitva za žrtve islamske ispovjedi. U ime Mešihata islamske zajednice u Republici Hrvatskoj izmolio ju je Idriz efendija Bašić.
Predstavnika Srpske pravoslavne crkve nije bilo, ali je, Bogu hvala, bio nazočan arhiepiskop Hrvatske pravoslavne crkve, gospodin Aleksandar Radoev Ivanov. Imao sam čast biti u njegovoj blizini. Oduševio nas je i poučio mnogim, meni nepoznatim spoznajama. Pročitajte knjigu pod naslovom „Hrvatska pravoslavna crkva bila je, jest i bit će“ Hrvatskog arhiepiskopa Aleksandra i jednu od recenzija knjige, gospodina, Đure Vidmarović: https://www.hkv.hr/izdvojeno/komentari/dvidmarovic/29480-duro-vidmarovic-o-knjizi-hrvatska-pravoslavna-crkva.html.
Upoznati će te se sa nečim što još, vjerojatno, niste znali, primjerice: Nikola Tesla nikad nije rekao da je srbin. Otac mu je bio pravoslavni svečenik, rođen 1856.godine u Karlovačkoj arhiepiskopiji. U to vrijeme, na tom području nije ni bilo Srpske pravoslavne crkve.
Na komemoraciji je bilo za očekivati i dolazak čelnika zakonodavne i izvršne vlasti kao i predsjednice Države. Nije bilo ni jednog. Neki su došli skrivečki, no ni jedan nije prosudio da mora biti uz naš (svoj?) narod. Oni su pompozno čekali kancelarku Njemačke. Gospođa Angela Merkl je poučavala kako dalje i za koga glasati. Ma nemoj. Valjda i sam mogu po našim životima, standardu življenja, stanju u državi i njenoj perspektivi prosuditi za koga ću glasati. Meni tutora ne treba. Osliku naše zbiljnosti vidjeh subotnjim proputovanjem kroz Sloveniju. Nakon puno godina ugledao sam puno krava na ispaši, magarce, domaće životinje, sve fasadirane, uređene kuće i okućnice, lijepe gospodarske objekte, izorana i posađena polja, pokošene livade, industrijske pogone.... Nema zapuštenih površina. Poljoprivredna su zemljišta privatno vlasništvo, a u nas poljoprivrednici plačaju koncesiju državne zemlje, ponegdje mnogo više nego inozemni koncesionari. Zar bi bio grijeh podijeliti zemlju u vlasništvo hrvatskom čovjeku koji je želi i može obrađivati?
Po završetku komemoracije na Loibuškom polju, navečer gledah televiziju i čitah portale. Sredstva javnog priopćavanja uz prvenstvo događanja svezom predizbornog skupa u Ciboni, oglasila su se, u kraćem trajanju i o Bleiburgu i to po njima jednako vrijednim događajima. Izgred, izvan površine namijenjene komemoraciji, navodno nakon njena završetka, jedne revoltirane osobe koja je digla ruku u znak nedopuštenog pozdrava, šačice, valjda ne više od pedesetak demonstranata i dvadesetak tisuća dostojanstvenika koji su nazočili komemoraciji. Lako je izračunati omjere:0,0049% izgrednik, 0,249 % demonstranata i 99,74% sudionika komemoracije. Značenje veličanstvenog događaja i njegov bitak da i ne spominjem. Do kada će nam antikrsti i plaćenici voditi javne medije? Sve dok se ne izborimo za istinoljubivost!
Volio bih da se komemoracija nastavi i da se već sljedeće godine na skupu omogući riječ, arhiepiskopu Hrvatske pravoslavne crkve, Aleksandru. Bio bi to veliki poticaj jačanju hrvataskog duha i bića, katolika i pravoslavaca, koji vole našu Domovinu.
U boj, u boj, vi hrvatska braćo....
Branko Smrekar
U Brdovcu; 22. svibnja 2019.