Oganj.blog.hr

Veliki petak je spomendan Isusove muke i smrti. Post i nemrs.
Ujutro bakalar, objed: predjelo jakobove kapice, juha od škarpine, šanpjer, orada, a navečer gof,...Veliko suosjećanje s Kristovom mukom i smrću....
Slijedi velika subota...,
a onda Uskrs, najveći kršćanski blagdan.
Oni su u prvim redovima, njima se prvima čestita, poimence pozdravlja i rukuje. I potom se pitam: ima li jednakijih vjernika? Po meni ne bi smjelo biti. Može li jedan prosječni anonimni vjernik biti u prvom redu a dužnosnik, recimo u sredini crkve. Bojim se ne. U takovim okolnostima uočavam dijelove teatra. Hrvati su povijestno svjetski poznati po svojoj kulturi. I danas nam je elite neprestatno potiću. I lijevi i desni iz istog ishodišta, ista pašta, pri svakom zasjedanju visokog doma, glume zanimljive role, ponekad smiješne. Ali to je smijeh gorčine. Nešto poput filma Let iznad kukavičjeg gnijezda. Smijeh žalobnosti. Čim će vrijeme dalje proticati toga će, ako ništa ne promijenimo, svaki dan biti sve više. Cirkus ide dalje. A u svim našim Vladama od začetka Domovine do danas, dagađaju se iste stvari. Na sjednicama se gotovo nikad nije čulo drugo mišjenje. Naravno, sve je unaprijed odlučeno. Sve se odluke donose sveglasno, neki bi rekli jednoglasno, u pravu su. To je glas prvog ministra. Podjeća me to na propala vremena i frazetinu: „Jedinstvo misli i akcije“. Jedan provodi stajališta onih koji tobože svima upravljaju, a na način kako to zahtjevaju svjetski tajni vrhovnici. Ima u našem narodu podosta ljudi koji razumiju navedenu igru. Rekli bi naši Dalmoši: „Nismo ni mi vesla sisali“. A mi Zagorci imamo skoro nepoznatu: „Nismo ni mi z bikom koruznicu jeli

Na nekoliko događanja Hrvatskog ogranka Svijetske konferencije religija za mir, zapamtih rečenicu: „Svi svjetski ratovi i negativni događaji u državama, posljedica su nedostatka vjere. „
Meni se čini da bi nam gotovo svima trebala duhovna obnova, a nekima i duhovna iznova.

Ljubimo čovjeka i Boga.

SRETAN USKRS.

Branko Smrekar
U Brdovcu; 20.travnja 2019.