Pisati se mora, jer dok ne odvrneš slavinu voda ne teče
srijeda, 31.05.2023.
Zelda, LIDL i Bare
Najbliže da nešto napišem spontano bilo je u LIDLu, u ponedjeljak popodne. Bio sam raspizđen da nismo radili skraćeno i još uz to sam morao raditi. Raspizđen sam alergijama. Travurinom. Umoran sam i pospan od ljekova. Raspizđen sam i novom Zeldom. To je epska igrica za Nintendo. Nastavak megauspješne "Breath of the Wild", koju sam igrao godinama.Nastavak "The Tears of Kigdom" me dvostruko raspizdio. Hrvatskim poštama trebalo je 5 dana da igricu ubace u paketomat, pa sam pratio kako tutto il mondo razmjenjuje iskustva. Nije Zelda mala stvar, ekvivalent je nova knjiga o Harry Potteru ili novi Star Wars. Najprodavanija igra u zadnjih par godina, zaradili su milijarde dolara u samo par dana. Onda me igra raspizdila jer je izgubila šarm banalnosti zadnjeg nastavka. Sada svako malo pitam djecu što mi je za raditi ili gledam tutorials na youtubu.
Raspizdila me kiša jer nisam uživao u praznim cestama i raspizdio me krcati LIDL. Raspizdilo me što nije bilo beskvasnog kruha, čak niti onog lošijeg, tamnog. Raspizdilo me što nisam spojio praznike i kupao se u hladnom moru. Raspizdio me lik na preuzimanju boca. Mrzim aparate koji stalno blokiraju, a sad ću zamrzit i tog lika na preuzimanju. Ispred mene bio je groteskni debeli gay u kratkom šorcu, bijelim soknama i retro adidasicama i sa odličnom fudbalerkom. U premaloj sileđijki i stalno je afektirano stupao okolo i zavirivao u skladište i zavirivao jeli viđen. Izbjegavo sam ga buljeći u Duolingo. Izbjegavao sam i lika na preuzimanju.
Kad mi je ženska ispred mene uzela zadnji korijen, ili kako zovu taj kruh, pustio sam u slušalice Bareta i Majke, imaju koncerte, puštaju ih na radiju pa me povuklo da probam s njim obuzdati to što me obuzelo. Majke uživo...piči Bare kako krvari od dosade, ja jednako lošeg raspoloženja i onda najavi pjesmu..."Vrijeme je da se krene!!!" i doda "...u pičku materinu...!". Al dodavao je to onako, razdvojeno,prvo borbeno naziv pjesme, a onda mu je pobjegao aditiv od psovke. Tiše nekako, kao da je u zadnji tren probao promjeniti tonalitet. Meni se učinilo da je mislio isključivo komentirati taj trenutak koncerta, ne ništa pametovat cijeloživotno. Al me ta PM resetirala, neprekidnost samožaljenja je bila prekinuta.
Tako sam se i ja osjećao, tamo u LIDL-u, to popodne, godine gospodnje, i uspio uz Baretovu pomoć, izzemeljit svu raspiđenost, i biti vedar čak i kad me tenk žena na blagajni odbacila u želji da zamjeni puknuti grčki jogurt od 400g. Onako me pošteno , a stamen jesam, odbacila na štender sa žvakama, čokoladicama i prezervativima, k'o Halland našeg Gvardiola, nije se ni okrenula a moralo je boljeti i nju.
......
Oznake: lidl
petak, 05.05.2023.
Srbijanska Paklena naranča
Remek djelo Stanleya Kubricka iz 1971. dugo je smatran jednim od najnasilnijih filmova uopće. Duboko uznemirujuće, Stanley je obradio knjigu (Burgess) koju naravno nisam čitao, istražujući uzrok nasilja i društvenu reakciju na počinitelja zločina.
Godine su to kolapsa industrijskog društva, modernizacije imperijalnih carstva/država, Velike Britanije i Francuske. Doba prestanka klasnog, staleškog društva utemljenog na vrijednostima francuske revolucije i Napolena te britanske dominacije u svijetu industrije, pomorstva i trgovine. Reformiraju se europski kazneni sustavi, ukida se smrtna kazna, liberalizacija je sveprisutna.
Kraj 60ih traži likove kao što je "prljavi" Harry Callahan, koji unutar novog, liberaliziranog zakonodavstva, provodi Pravdu, prezirući ali i prihvaćajući ograničenja novog doba. Koje, gledano očima scenarista i režisera, favorizira počinitelja i dodatno posramljuje žrtvu.
Paklena naranča bavi se neobuzdanim Zlom u čovjeku, koji zloupotrebljava rehabilitacijska pravila uvedena radi poštenijeg odnosa prema počinitelju. Jer da je i on žrtva društvene uvjetovanosti počinjena zločina.
Kako sam napisao, Paklena naranča smatrana je najnasilnijim filmom svog doba jer nas suočava sa idejom da od Ultimativnog inteligentnog zla nismo zaštićeni. Dapače, da se plemenita ideja rehabilitacije izokreće u oslobođenje od krivnje i u dodatnu viktimizaciju žrtve.
Kosta Kecmanović, s nepunih 14 godina, kako sam i naslućivao, i službeno je proglašen Ultimativnim zlom (novinska istraživanja). Nikada u poznatoj nam povijesti, netko tako mlad nije počinio strašniji i nerazumniji zločin.
Kosta Kecmanović je sociopat i monstrum. Možda bih mogao pričekati objavu njegove psihološke procjene, no čini mi se da će javno objavljeni biti samo zaključak treba li biti zadržan na liječenju ili ne. Zaštita privatnosti maloljetnika. Zbog svoje dobi, Kosta nije počinitelj, nije zločinac. Tehnički gledano zločin ne postoji nego žalosni incident koji je završio smrću djece, odraslih i ranjavanjima.
Kosta je gledano iz prizme zakona, žrtva incidenta te mu je potrebna psihološka potpora kako nebi na njega utjecala cijela situacija. Da posljedice incidenta nebi ostavile traga na njegov razvoj.
Potrebno ga je što prije stabilizirati, vratiti u obiteljsko okruženje majci na brigu, pažnju i utjehu. Dječak Kosta treba završiti sedmi razred i nastaviti obvezno osnovno školovanje. Nagodinu, upisat će i srednju školu.
Do tada će vjerojatno njegov otac, "ugledni" liječnik, odslužiti zatvorsku kaznu zbog nebrige oko čuvanja legalno posjedovanog oružja iz kojeg je njegov sin pobio pola razreda.
Za koji dan, Kosta će biti vraćen u obiteljski dom. Bude li itko pokušao prijetiti tom djetetu, recimo kakav susjed sa prozora mu dovikne "Monstrumu, treba te ubiti!", policija će istog uhapsiti te ga kazneno goniti zbog prijetnje (i to) maloljetniku. A počiniteljima koji ga budu npr. "samo" vrijeđali, izreći će se kazne zabrane pristupa. Nespretna situacija ako žive u višekatnici pa se voze istim liftom.
Treba li Kosta biti vraćen u istu školu ili isti razred (odeljenje)? Postoji li uopće taj razred s obzirom da su djevojčice u mrtvačnicama a dječaci u bolnicama?
Kosta će uskoro s majkom moći naručiti objed u McDonaldsu. Dobije li listić broj 9. moći će se našaliti. S obzirom da zločin ne postoji, moći će prodavati prava na film, Netflix True crime seriju i naplaćivati interviewe. Zaraditi.
Kostu nitko ne može spriječiti da javno planira završetak pohoda. Do njegovog rođendana, dakle još koji mjesec, dječak bi mogao na društvenim mrežama izraziti žaljenje da nije dovršio posao te da ima vremena za počistiti listu. I za to ne može odgovarati.
Prema zakonu, Kosta neće odgovarati niti ako počini slična zvjerstva do svoje 16 godine. Jedino što ga praktično sprječava je pristup pogodnim sredstvima. Teško da će se olako dočepati vatrenog oružja. Ali da zna napraviti Molotovljev koktel, to je dokazao. Dakle, ako odluči zapaliti školu te ova izgori sa učenicima i učiteljima, Kosta će nakon psihološke obrade biti vjerojatno (opet) predan majci na skrb i zaštitu.
Mali Kecmanović je zlo. On je sociopat koji ne pokazuje razumijevanje prema žrtvama. On je prijetnja za koje 21. stoljeće nema rješenja.
Bilo to nama uznemirujuće ili teško prihvatljivo, društvo mu daje potpunu rehabilitaciju, pitajući se kada će ponovo ubijati. Zlo postoji, pravimo se da ne postoji.
Možda uskoro porodica promjeni identitet i zatraži azil negdje u EU. Ili možda u Norveškoj (koja nije EU) ali ima iskustva sa Breivikom, koji će se uskoro naći na slobodi. Možda nakon što dobiju zaštitu u EU, sa novim identitetom odluče nastaniti se u Hrvatskoj, kako bi Kosta, pod drugim imenom, upisao dobru (elitnu) srednju školu u Hrvatskoj.
Sve je moguće. Moguće je i da se dečko slomi i pokaje se za suludi čin kojeg je mjesecima pripremao.
...
Otac sam djevojčice, koja je to jutro bila na nastavi svog sedmog razreda.
...
Oznake: Kosta Kecmanović
