Molitveni vijenac Kraljice obitelji
31.10.2008., petak
Blaženi koji umiru u Gospodinu - 125. dan Pavlove godine Pavao nije osobno upoznao Isusa za vrijeme njegovog ovozemaljskog života, ali ga je susreo kasnije, na putu u Damask, u milosnom času svog obraćenja. Bio je to susret oči u oči, od kojeg je Pavao istovremeno i oslijepio i progledao. Oslijepile su mu oči, a progledala duša! Od tog trenutka njegova je jedina želja bila:: "... umrijeti i biti s Kristom, jer je to mnogo bolje...", ali je znao, da prije toga mora ispuniti svoj životni zadatak. Danas se o smrti ne smije govoriti jer to plaši ljude. (Mogli bi pomisliti da će umrijeti...?!) I tu nam je sv. Pavao uzor i primjer. Nije se bojao smrti. Čeznuo je za njom i smatrao ju dobitkom: "Život mi je Krist, a smrt dobitak!" (Fil 1,21) Svakome kome je Krist život, smrt će biti siguran dobitak! Kako će izgledati taj trenutak susreta, što će mu reći, hoćemo li moći izdržati? Oči u oči Pitam se što ću reći, kad se budemo gledali Oči u oči, ja i ti? Sto ću li tada reći? Hoću li izdržati, kad se budemo gledali Oči u oči, ja i ti? Hoću li moći izdržati? Kad se budemo gledali, oči u oči, Kad se budemo sreli, ja i ti. Sjeti se da sam samo čovjek, Sjeti se da sam samo čovjek, A Bog, da si ti, a Bog, da si ti. Kakav li ću biti, kad se budemo gledali Oči u oči, ja i ti? Kakav li ću onda biti? Kakav će to biti susret, kad se budemo gledali Oči u oči, ja i ti? Jedan čovjek i njegov Bog! |
30.10.2008., četvrtak
sv. Pavao i internet - 124. dan Pavlove godine Na vrlo zanimljivoj njemačkoj web stranici Paulusjahr objavljen je članak pod naslovom: Pavao i internet. Evo ukratko što piše u članku: Kad bi sveti Pavao ponovo došao na zemlju sigurno bi se služio svim suvremenim raspoloživim sredstvima za širenje Radosne vijesti. Opremljen vlastitom web stranicom, mobitelom i e-mailom puno lakše bi stupao u kontakte sa kršćanskim zajednicama. Kojim bi se suvremenim medijima koristio i što bi izabrao? O tome je Horst W. Opaschowski napisao vrlo zanimljivu studiju pod naslovom "Njemačka 2030 - naš život u budućnosti: Od TV-generacije do @-generacije" . Ako bi Pavao posegnuo za štampom za širenje evanđelja, tu bi se razočarao, jer dugačke i kompleksne tekstove, kakve je on volio, jedva da još netko čita. Slično bi bilo i sa televizijom. Ljutilo bi ga pomanjkanje kriterija kao i činjenica da je sve stavljeno na istu vrijednosnu razinu. Osim toga interes gledatelja usmjeren je puno više na zabavu nego na informaciju i rasprave. Ako bi se još malo više uživio u današnjicu, osjetio bi bilo "generacije @", čija je misao vodilja: " Surfam, dakle postojim!" Pripadnici te @generacije imaju sve više kontakata s medijima, a sve manje sa živim ljudima. To su umreženi nomadi u stalnoj potrazi za smislom. Ipak, sv. Pavao ne bi odustao o suvremenih medija. Vjerojatno bi pisao blog o svojim vjerskim iskustvima i uvjerenjima. Sudjelovao bi u kontaktnim emisijama. Koristio bi se internetom i bio prisutan u virtualnom svijetu. Istovremeno bi poticao roditelje i djecu na živu komunikaciju i upozoravao na opasnost kompjutorskih igara. Sve bi činio da ljude vrati vrijednostima pravog života. Zaključak cijelog članka bio bi, da se i današnji kršćani trebaju koristiti novim medijima u širenju Evanđelja! |
29.10.2008., srijeda
Briga za siromašne - 123. dan Pavlove godine "Sad, međutim, idem u Jeruzalem u službi svetih, jer su Makedonija i Ahaja odlučile sabrati neku pomoć za siromahe među svetima u Jeruzalemu. To su odlučile, a i dužne su, jer ako su pogani postali sudionici njihovih dobara, i oni su dužni pomoći njima svojim vremenitim dobrima." (Rim 15,25-27) Već od samih početaka kršćani su imali razvijen osjećaj brižnosti za siromahe. To su naučili od Učitelja. Siromasi u Evanđelju imaju posebno mjesto: njima je Isus obećao Kraljevstvo nebesko: ... - "Blago vama, siromasi, jer je vaše Kraljevstvo Božje!" (Lk 6,20) A mi im često dajemo samo mrvice. I skupljamo stvari koje smo iznosili, koje nam smetaju ili nam više ne trebaju. Čuje se to često i s oltara: - Što vam više ne treba, dajte siromasima.- Ivan Pavao II. rekao je nešto sasvim drugo: "Siromašni ljudi širom svijeta su vaši braća i sestre po Kristu. Nikada se ne smijete zadovoljiti s tim da im date samo mrvice koje su ostale nakon gozbe. Morate odvojiti od svojega izobilja i pomoći im. I morate se prema njima odnositi kao prema gostima za svojim obiteljskim stolom." Siromasi će biti naša ulaznica za nebo! |
28.10.2008., utorak
Pavao u Španjolskoj, da ili ne?- 122. dan Pavlove godine Evo novog odlomka iz Pavlove poslanice Rimljanima: "To me je mnogo puta zapriječilo da dođem k vama. Ali sada, jer nemam više polja rada u ovim krajevima jer čeznem, ima mnogo godina, doći k vama kad pođem u Španjolsku. Uistinu se nadam da ću vas vidjeti na svom prolasku i da ćete me vi potrebnim opremiti onamo pošto se najprije - barem djelomično - nauživam vašeg društva. Sad, međutim, idem u Jeruzalem............... kad ovo svršim .............uputit ću se u Španjolsku i proći kroz vaš grad." (Rim 15,22-28) Nakon što je završio svoje propovijedanje na istoku, Pavao se sprema ići na zapad. Želja mu je doći i u Španjolsku, a na tom putu svratio bi i u Rim. Da li je bio u Španjolskoj? To se ne može sa sigurnošću utvrditi. U Rim je stigao, ali čak tri godine kasnije nego što je to Rimljanima u pismu nagovijestio jer je u međuvremenu bio uhićen u Jeruzalemu i zatočen u Cezareji. U Rimu je kao zatočenik proveo dvije godine čekajući završetak svoje parnice pred carem. Tu naglo završavaju Djela apostolska. Ne govore kako je završio njegov proces niti što je dalje bilo sa sv. Pavlom. Kako sv. Luka ništa ne govori o Pavlovoj smrti, najvjerojatnije je da je Pavao bio oslobođen i da je otputovao u Španjolsku a možda i u Grčku. Nakon toga je po drugi put pao u rimsko sužanjstvo, koje je bilo puno teže od prvog i koje je završilo njegovim pogubljenjem oko 67. godine. Neumorni sv. Pavao! Ništa mu nije bilo teško kad se radilo o Kristu, vjeri, bližnjima.... Sve je dao za Krista, pa i svoj život! |
27.10.2008., ponedjeljak
Više cvijeća, manje smeća- 121. dan Pavlove godine "Ja sam osobno, moja braćo, za vas uvjeren da ste i sami puni čestitosti, prepuni svakog znanja i da ste u stanju opomenuti jedan drugoga."(Rim 15, 14) Ovdje mi se sviđa Pavlovo pozitivno mišljenje o kršćanima u Rimu i njihovoj zajednici. Nikad još kod njih nije bio, ne pozna ih osobno ali u svojim razmišljanjima o njima polazi od one pozitivne strane. Vjeruje u njihovu punu čestitost, dobru obaviještenost i znanje o radosnoj vijesti. Pretpostavlja da su na pravom putu, čvrsti u vjeri i međusobnoj ljubavi. U takvom ozračju i bratska opomena bit će dobro prihvaćena. On je uvjeren da oni mogu jedan drugoga opominjati a da to ne bude loše prihvaćeno. Jednom riječju, ima o njima dobro mišljenje - ne pozna ih, ali pretpostavlja da su dobri. Koliko puta se čuju rasprave o nepoznatim ljudima, koji se već unaprijed osuđeni i proglašeni negativcima. Proglašeni su lošim osobama, nalijepljene su im etikete a mnogima je tako i život uništen. Ako se već govori o nečemu što nije provjereno, zašto uvijek kritizirati i početi s negativne strane? Ako se ne može reći nešto lijepo, pozitivno i korisno, bolje bi bilo šutjeti, jer negativne riječi mogu biti i bolne i destruktivne i još ako nisu istinite, spadaju u područje grijeha. Možda bi i za govor trebalo vrijediti : Više cvijeća, manje smeća! Razumijevanje, ljubaznost, nekritiziranje, vedrina, opraštanje, dobrota, sućutna ljubav, osmijeh ... ......to su oznake po kojima bi trebalo prepoznavati kršćane. Ne po krsnom listu! Nije mi namjera nikoga prozivati. U tom smjeru mi lete misli dok čitam Pavlovu poslanicu. Pišem ovo za samu sebe, a svi drugi su za mene dobri dok se ne dokaže suprotno. A i onda ih treba prihvaćati sa razumijevanjem i praštanjem. |
26.10.2008., nedjelja
Knjiga nad knjigama- 120 dan Pavlove godine Uzmi i čitaj! "Zato pripuštajte jedni druge u svoje društvo kao što je i Krist vas pripustio na slavu Božju! Tvrdim, naime, da je Krist bio i ostao sluga obrezanih zbog Božje vjernosti, da potvrdi obećanja dana ocima i da pogani slave Boga zbog milosrđa kako stoji pisano: ... - Zato ću te hvaliti među poganima i pjevati uz žice tvome imenu. Također se veli: ... - Veselite se pogani s njegovim narodom! i još: ... - Hvalite svi pogani Gospodina; slavita ga svi narodi! Izaija također veli: ... - Pojavit će se Jesejev izdanak - onaj koji će ustati da vlada poganima; u njega će se uzdati pogani! A Bog, izvor nade, neka vam dadne potpuno veselje i duševni mir u vjeri da napredujete u nadi snagom Duha Svetoga. "(Rim 15, 7-13) Židovi nikako nisu mogli prihvatiti činjenicu da Bog u svoje Kraljevstvo poziva i pogane. Kadgod je Pavao u svojim propovijedima to spomenuo, Židovi su skočili puni bijesa, htijući ga ubiti. Međutim, to je bila istina i Pavao im je to dokazivao navodima iz sv. Pisma. Krist je spasio i jedne i druge: Židovi su spaseni jer je Bog ostao vjeran svojim obećanjima, a pogani ( to smo mi) su spaseni čistim milosrđem Božjim. Pavao jako često u svojim govorima citira Stari Zavjet. Izvrsno ga je poznavao. Budući da je poticao iz stroge farizejske obitelji, njegov otac se je pobrinuo za njegovo vjersko obrazovanje. S petnaest godina Pavao se kao učenik preselio u Jeruzalem gdje je pohađao slavno Hramsko sveučilište. Tu se susreo s upraviteljem škole Gamalielom (Dj 5, 33 - 34) gdje je do nogu njegovih točno poučen u otačkom Zakonu. (Dj 22, 3) Tu je Pavao prodro u svijet Biblije te je s lakoćom mogao interpretirati i tumačiti pojedine svetopisamske tekstove. Čini mi se, da od svih kršćana mi katolici najmanje poznajemo sv. Pismo Protestanti priznaju samo sv. Pismo kao izvor Božje objave ( sola scriptura) pa ga valjda zato više i poznaju, dok katolici drže da je Božja riječ sadržana ne samo u sv. Pismu, nego i u predaji i crkvenom naučavanju. Ipak ostaje činjenica, da premalo čitamo sv. Pismo i da nas baš i ne interesira previše. Draže su nam svetačke objave i priče iz života svetaca. I one mogu biti korisne, ali ništa se ne može i ne smije usporediti sa Sv. Pismom. Pozivam sve koji još nisu počeli ozbiljno i sustavno čitati sv. Pismo da nabave Bibliju i pojašnjenja (uglavnom ih ima u svakoj Bibliji ispod teksta ili na kraju knjige) i da počnu što prije. A vremena svi imamo! Samo je pitanje na što ga trošimo. Neka mi nitko ne zamjeri, jer polazim od same sebe i znam vrlo dobro kako se vrijeme može gubiti uz TV, kompjutor, internet itd. |
25.10.2008., subota
Svaki od nas neka ugađa bližnjemu - 119. dan Pavlove godine "Mi jaki moramo podnositio slabosti slabih, a ne sami sebi ugađati. Svaki od nas neka ugađa bližnjemu, u njegovu korist, za izgradnju, jer ni Krist nije sam sebi ugađao..... Uistinu, sve što je napisano, napisano je nama za pouku da strpljivošću i utjehom, koju daje Pismo, trajno imamo nadu. I neka vam Bog, izvor te strpljivosti i utjehe, dadne da imate isti osjećaj jedan prema drugome po primjeru Krista Isusa, da jednodušno jednim ustima slavite Boga, Oca Gospodina našega Isusa Krista." (Rim 15 1-6) Krist nam je uzor uvijek i u svakoj prigodi! Kad bi svatko pomogao samo onome pokraj sebe, svima bi bilo pomognuto! |
24.10.2008., petak
Ljubav je uvijek na prvom mjestu! - 118. dan Pavlove godine "Kraljevstvo se Božje, naime, ne sastoji u jelu i piću, nego u pravednosti, miru i radosti po Duhu Svetom. Tko zbilja ovim služi Kristu, ugodan je Bogu i mio ljudima. Prema tome, težimo za onim što promiče mir i uzajamnu izgradnju! Ne razaraj više Božjeg djela zbog jela! Istina, sve su stvari čiste, ali su zlo za čovjeka koji ih jede sa zlom savješću. Dobro je ne jesti meso i ne piti vino i ništa ne činiti zbog čega posrće tvoj brat. A ti svoje uvjerenje čuvaj za se pred Bogom! Blago onomu koji ne osuđuje sama sebe u onom za što se odlučuje! Ali koji unatoč svojim sumnjama jede, sam sebe osuđuje, jer ne postupa po čvrstom uvjerenju. A sve što se ne čini po čvrstom uvjerenju, jest grijeh!" (Rim 14, 17-23) Kad Pavao ovdje govori da Kraljevstvo Božje nije ni u jelu ni u piću, ne misli na neumjerenost i potrebu askeze, nego nastavlja s preporukama, kako se ponašati prema onima "slabima" koji su i nakon što su postali kršćani, nastavili živjeti prema propisima Mojsijevog Zakona u vezi hrane. Oni su i nadalje neke stvari smatrali nečistima, uzdržavali su se od mesa, a vjerojatno i vina. Kako su često bili za istim stolom s onim drugima, "jakima", koji do toga nisu ništa držali, nastale su napetosti. Premda je Pavao bio na strani ovih drugih "jakih" , preporučuje im, da " da svoje uvjerenje čuvaju za sebe pred Bogom" i da ne navode "slabe" da rade protiv vlastite savjesti. Treba imati obzira prema slabijima i ravnati se uvijek prema zakonima ljubavi. Mjerilo za ispravnost naših postupaka je naša savjest. U svakom slučaju, slobodu treba podrediti ljubavi, jer ljubav uvijek ima prvenstvo ! U tom odlomku posebnu pažnju zaslužuje i ona kratka uputa o potrebi promicanja mira i uzajamne izgradnje. Istina, kad Pavao to govori, on ima pred očima aktualni problem među rimskim kršćanima. No, ta kratka, sadržajem i porukom nabita rečenica, ostaje aktualna za sve ljude i sva vremena. Šteta što su teologija i moralka sv. Pavla, usprokos tome što se njegove poslanice čitaju gotovo na svakoj misi, tako malo poznate široj javnosti. Kamo sreće da se to u ovoj godini sv. Pavla promijeni! Dobro je rekao ovih dana prof. Rebić da je Biblija i u Crkvi premalo zastupljena. Pročitaju se predviđeni odlomci, a onda se često govori o nečem sasvim drugom, da ne kažem da se prepričavaju priče. Slavni sveti Pavle, apostole naroda, Moli za nas, za radosno prihvaćamo sve ljude sa sućutnim srcem i bez predrasuda. Moli za nas, da Krist živi u nama kao što je živio i u tebi! |
23.10.2008., četvrtak
"Ne osuđujte i nećete biti osuđeni!" (Lk 6,37) - 117. dan Pavlove godine "A ti, zašto sudiš brata svoga? Ili ti, zašto prezireš brata svoga? Ta svi ćemo stati pred sudište Božje. Jer pisano je: ... Života mi moga, govori Gospodin, ... prignut će se preda mnom svako koljeno ... i svaki će jezik priznati Boga. Svaki će, dakle, od nas za sebe Bogu dati račun" ( Rim 14, 10-12) Zaista sam impresionirana sv. Pismom. Tako duboke poruke, humane, moralne, socijalne, radikalne, revolucionarne, praktične, primjenjive u svim vremenima i pisane za sve ljude. Teško da se može naći nekih kontradikcija, dapače, sve se nekako nadopunjava i što se više čita, slažu se i najsitniji detalji i slika postaje sve jasnija. I sve se svodi na jedan zaključak:: Bog nas neizmjerno ljubi i od nas traži isto: da ljubimo Njega i bližnjega. Evanđeoske poruke su često vrlo teške i idu "đonom" na ljudsku narav, ali ne može im se naći zamjerke. Svi znamo i osjećamo da to tako treba biti. Pogledajmo samo onaj Isusov "Blago" i "jao". Isus je stao na stranu siromašnih, potlačenih, odbačenih, gladnih, milosrdnih i ozbiljno zaprijetio bogatima i svima onima koji sada imaju svoju utjehu. Oni nemaju što dobro očekivati na drugom svijetu. On traži opraštanje i ljubav prema neprijateljima! Za one koji nas mrze i progone, trebamo moliti! Nikoga ne smijemo osuđivati ni prezirati! Kako se to lako zaboravlja! Naše kršćanstvo često se svodi samo na nedjeljnu misu. Sv. Pavao isto kao ni Isus, nije kanio ukinuti zakonite sudove, Njihove se riječi odnose na naš svakidašnji život u kojem ima previše prezira i osuđivanja drugih. U bratovom oku vidimo i najmanju trunku, a u svom oku ne vidimo brvno! Pozvani smo da služimo drugima a ne da ih sudimo! To ne znači da trebamo biti indiferentni prema grijehu i nemoralnom ponašanju. Od nas se traži da ne osuđujemo, jer mi ne znamo što je u ljudskom srcu. To znade samo Bog. Pred njegovo sudište ćemo svi izaći i svak će od nas Njemu položiti račune. |
22.10.2008., srijeda
Nitko ne živi sam(o) sebi - 116. dan Pavlove godine Nitko nije otok, dostatan sam sebi! "Nitko od nas sebi ne živi, nitko sebi ne umire. Doista, ako živimo, Gospodinu živimo, i ako umiremo, Gospodinu umiremo. Živimo li, dakle, ili umiremo - Gospodinovi smo. Ta Krist zato umrije i oživje da gospodar bude i mrtvima i živima." (Rim 14, 7-9) Svoj napredak i ljudsko ispunjenje čovjek postiže samo u zajedništvu s drugima i sve što pojedinac čini, dobro ili loše, utječe ne samo na njega, nego i na cijeli svijet i svakog čovjeka. Nema osobnog puta do Boga; svi smo mi jedan organizam sa puno udova (mistično tijelo Kristovo) i nijedan od udova ne živi sam za sebe. Svi zajedno rastemo ili zajedno nazadujemo. Kršćanin ne može reći:" Samo moj Bog i moja besmrtna duša. Ne želim imati posla s ljudima." To ne bi bilo na tragu Isusove evanđeoske poruke i zapovijedi ljubavi. Katekizam KC, govoreći o Zajedništvu duhovnih dobara, u točki 953. navodi Pavlove riječi i kaže: "Nitko od nas sebi ne živi, nitko sebi ne umire.(Rim 14,7). "I ako trpi jedan ud, trpe zajedno svi udovi: ako li se slavi jedan ud, raduju se zajedno svi udovi. A vi ste tijelo Kristovo i, pojedinačno, udovi" (1 Kor 12,26-27). "Ljubav ne traži svoje" (1 Kor 13,5). I najmanji čin koji vršimo u ljubavi, donosi korist svima, po toj solidarnosti sa svim ljudima, živima ili mrtvima, koja se temelji na općinstvu svetih. Svaki grijeh škodi tom općinstvu." Ako želimo sudjelovati u izgradnji nove kršćanske civilizacije ljubavi, ostavimo se grijeha i činimo djela ljubavi. "Ako ne možemo činiti velika djela - činimo mala djela s velikom ljubavlju! " (bl. Majka Tereza) |
21.10.2008., utorak
Tolerancija i poštivanje drugačijeg mišljenja - 115. dan Pavlove godine Vidim da se neke vrijedne blogerice vraćaju pisanju, što me jako veseli! Moramo blogosferu ispunjavati Kristovim duhom i evanđeoskim porukama ljubavl, dobrote, mira, tolerancije... Baš danas me ražalostila vijest da se u Velikoj Britaniji sprema velika ateistička propaganda! Nije im dosta što su sami odlutali nego žele i druge zavesti. Zbog takvih trebamo se još više angažirati oko evangelizacije pa i pisanjem blogova. Zato i ja idem dalje. Nastavljam čitati Pavlove poslanice i voditi svoj svakodnevni dnevnik čitanja. "Slaboga u vjeri prigrlite, ali ne da se prepirete o mišljenjima. Netko vjeruje da smije sve jesti, slabi opet jedu samo povrće. Tko jede, neka ne prezire onoga tko ne jede; tko pak ne jede, neka ne sudi onoga tko jede. Ta Bog ga je prigrlio. Tko si ti da sudiš tuđega slugu? Svojemu Gospodaru i stoji i pada! A stajat će jer moćan je Gospodin da ga podrži. Netko razlikuje dan od dana, nekome je opet svaki dan jednak. Samo nek je svatko posve uvjeren u svoje mišljenje. Tko na dan misli, poradi Gospodina misli; i tko jede, poradi Gospodina jede: zahvaljuje Bogu. I tko ne jede, poradi Gospodina ne jede i - zahvaljuje Bogu. (Rim 14,1-6) Bilo je nekih pitanja u kojima se kršćani nisu slagali. Do podjela je dolazilo i zbog toga što su jedni dolazili iz židovskog a drugi iz poganskog svijeta. I jedni i drugi su sa sobom donosili svoja razmišljanja, svoje običaje, navike i tradiciju, koje se je teško bilo riješiti. Pavao govori o "slabima i jakima." "Slabi" su bili oni, koji nisu bili dovoljno jaki u vjeri da Isus spašava, pa su i nadalje držali stare židovske propise obzirom na hranu i na blagdane, a "jaki" su im to zamjerali. Pavao traži toleranciju i poštivanje drugih i drugačijeg mišljenja. Ne smijemo siliti druge da misle kao mi. Ne treba se nadmudrivati i prepirati, a još manje drugoga osuđivati. Ne moraju svi misliti kao mi! Važno je da se svaki ravna po svojoj savjesti i da to što radi, radi poradi Gospodina! |
20.10.2008., ponedjeljak
"Uzmi, čitaj! " - 114. dan Pavlove godine Sv. Augustin ( 354 - 430 ) U svojim ispovijestima ((knjiga 8., gl.11. i 12.) sv. Augustin opisuje svoju tešku borbu između duha i tijela. Trebao se odlučiti za duh, ali odluka nikako da padne: "Govorio sam sam sebi u srcu: - Evo, neka odmah bude, neka odmah bude! - I s riječju sam već išao k odluci. Već sam gotovo to činio, ali nisam činio. Nisam ipak ni padao natrag u prijašnje stanje, nego sam stajao u blizini i hvatao dah. Ponovo sam pokušavao, i malo sam manje bio udaljen od cilja, i još malo manje. Već sam ga gotovo doticao i držao ga, ali nisam bio ondje, niti sam ga doticao niti sam ga držao, jer sam oklijevao umrijeti smrti i živjeti za život. Veću je moć nada mnom imalo ukorijenjeno zlo nego nenaviklo dobro. I sam onaj trenutak u koji sam trebao postati drugi čovjek, koliko se više približavao, toliku mi je veću grozu ulijevao; ali me nije bacao natrag niti me odvraćao, nego me držao u neodlučnosti. Još su me zadržavale ludosti nad ludostima i ispraznosti nad ispraznostima, stare prijateljice moje. Hvatale su me potajno za haljine moje putenosti i tiho šaptale: Zar na ostavljaš? Pa onda: Od ovoga časa nećemo više bit s tobom dovijeka! ..... ...a s druge strane kamo sam upravio pogled i kamo sam se žacao zakoraknuti, pokazivala mi se u čistoj ljepoti uzdržljivost. Ozbiljna i vesela bez razuzdanosti, ljupko me pozivala da dođem i ne oklijevam, pružajući pobožne ruke da me primi i zagrli, pobožne ruke pune mnoštva lijepih primjera..... I smijala mi se lakim smiješkom poticaja kao da mi govori: Zar ti nećeš moći što su mogli ti i ti?... Baci se k njemu, ne boj se! Neće on uzmaknuti da padneš! ... Takva se borba vodila u mom srcu, borio sam se sam protiv sebe..." I dok je Augustin gorko plakao nad svojom nemoći i neodlučnosti da ostavi grijeh, čuo je iz susjedne kuće dječji glas kako pjevajući govori i često ponavlja: Uzmi, čitaj! Uzmi, čitaj! I odmah je shvatio da mu to Bog govori: " Suspregoh navalu suza i ustadoh ne misleći drugo nego da mi s Božje strane dolazi zapovijed da otvorim knjigu i čitam poglavlje na koje najprije naiđem....Stoga se žurno vratih do mjesta... gdje sam ostavio knjigu Apostolovu... Zgrabim je otvorim i pročitam u tišini poglavlje na koje su najprije pale moje oči: Ne živite u gozbama i pijankama, ni u mekušnosti i nečistoći, ni u svađi i zavisti, nego se obucite u Gospodina Isusa Krista, i ne zadovoljavajte tijelu u požudama! (Rim 13,13). Nisam htio dalje čitati, niti je bilo potrebno. Odmah, naime, kako dođoh na kraj rečenice, raspršiše se sve tmine mojih sumnja kao pred svjetlom sigurnosti koje se razlilo mojim srcem." Taj nadahnuti tekst bio je Božji odgovor na njegov zov i vapaj. U 32. godini Augustin je konačno pronašao Gospodina. Eto, kako je dobro, a ponekad i sudbonosno, čitati poslanice sv. Pavla! |
19.10.2008., nedjelja
"Ja želim iz tmine do Svjetlosti doć' "- 113. dan Pavlove godine
.
 "vrijeme je već da se oda sna prenemo jer nam je sada spasenje bliže nego kad povjerovasmo. Noć poodmače, dan se približi! Odložimo dakle djela tame i zaodjenimo se oružjem svjetlosti. Kao po danu pristojno hodimo, ne u pijankama i pijančevanjima, ne u priležništvima i razvratnostima, ne u svađi i ljubomoru, nego zaodjenite se Gospodinom Isusom Kristom, i u brizi za tijelo, ne pogodujte požudama". (Rim 13, 11-14) Čitajući te Pavlove riječi, sjetila sam se pjesme legendarnog svećenika Alfreda Fluryja, kompozitora i izvođača mnogih duhovnih "hitova" : Ja znam za jedan dalek put, Kud lutaš ti, Pusti sitne brige i Tmina... u kojoj kapelan Flury pjeva i vapi: .. ja želim iz tmnine do svjetlosti doć! (Inače, te duhovne šansone uvrštene su u prvu pjesmaricu duhovnih šansona na ovom prostoru pod imenom "Jutro života", koju je 1971. godine izdao Josip Pustički). Taj prelazak iz tmine u svjetlost dogodio se kod našeg krštenja. Tada smo odložili djela tame: - Odričete li se Sotone? Odričemo! - I svih djela njegovih? Odričemo! - I svega sjaja njegova? Odričemo! Dobili smo tada bijelu haljinicu i bilo nam je rečeno da ju sačuvamo tako lijepu, čistu, bijelu i neokaljanju i donesemo pred lice Svevišnjega u onaj dan, kad nas On k sebi pozove. Dobili smo tada i upaljenu svijeću. Tada smo obukli Krista i zaodjenuli se oružjem svjetlosti, kako kaže Pavao. Kako danas izgleda ta naša krsna haljinica? Hmmm... Na sreću, još imamo vremena da ju operemo i uredimo. Koliko? To nitko ne zna. Ali sigurno je da vrijeme istječe i sve prolazi kao san: "Idu danci kao sanci, a godišta kao ništa..." |
Hodočašće PROGRAM HODOČAŠĆA U KRAŠIĆ I ŽUMBERAČKI KRAJ (jama Jazovka) Datum polaska: subota, 25. listopada 2008. 8,00h ® Polazak ispred župne crkve na Knežiji 8,15h ® Polazak od stadiona Maksimir 10,00h ® Sv. Misa i Klanjanje 12,30h ® Zajedničko blagovanje u prostorijama župnog ureda 14,30h ® Polazak prema Žumberačkom kraju 15,15h ® U tišini polazak prema jami Jazovki (ide se pješice). Na ovom mjestu boli gdje je stradala mladost Hrvatske, izmolit ćemo Krunicu i zapaliti svijeću. 16,45h ® Posjet č.s. Bazilijankama, koje u svom samostanu čuvaju etnološku zbirku krašićkog i žumberačkog kraja. 18,00h ® povratak Organizator hodočašća: Molitveni vijenac Kraljice obitelji–župa Remete Duhovno vodstvo: o.Đuro Filipović, karmelićanin Voditelj hodočašća: Nada Mustapić, tel; 3839-131, 098/9223-264 Cijena: 110,00 kuna |
18.10.2008., subota
"Jedini je Luka sa mnom " - 112. dan Pavlove godine Sv. Pavla bilo je teško slijediti. Bio je jako zahtjevan, radikalan; imao je samo jedan cilj: sve privesti Kristu. Sebe nije ni u čemu štedio, ničega se nije bojao, u sve se upuštao, samo da postigne cilj. Zato su ga neki i napuštali kao npr. Ivan zvani Marko. Kasnije se predomislio pa mu se opet pridružio. Izgleda da mu je najodaniji bio upravo sv. Luka koji ga je pratio na misijskim putovanjima i vjerno zapisivao sve što je smatrao važnim. Njegove zabilješka nalazimo u Djelima apostolskim. Sv. Pavao Luku spominje u svojim poslanicama čak tri puta: - "Jedini je Luka sa mnom." (2 Tim 4,11) - "Pozdravljaju vas ljubljeni liječnik Luka i Dema." (Kol 4,14) - " Pozdravljaju te Epafra, koji je sa mnom sužanj u Kristu Isusu, Marko, Aristarh, Dema i Luka, moji suradnici." (Tim O, 23--24) Da nije bilo sv. Luke i njegovog marljivog zapisivanja onog što je sam doživio i vidio ili što je čuo od drugih ( i provjerio), ostali bismo prikraćeni za mnoge prelijepe tekstove. Osim autorstva Djela apostolskih Luki se pripisuje i treće evanđelje, koje je u mnogočemu jedinstveno i posebno. Neke događaje, opise, hvalospjeve i prispodobe naći ćemo samo u njegovom evanđelju. Jedini je on opisao navještenje rođenja Ivana Krstitelja i navještenje rođenja Isusa Krista, zatim Marijin pohod rođakinji Elizabeti, rođenje Ivanovo i Isusovo, pohod pastira, Isusovo prikazanje u hramu, ostanak dvanaestogodišnjeg Isusa u Hramu... Jedino on donosi tri hvalospjeva : Marijin - Veliča duša moja, Šimunov - Sad otpuštaš slugu svoga Gospodine, i Zaharijin - Blagoslovljen Gospodin, Bog Izraelov. Jedino on donosi dvije predivne prispodobe: Prispodobu o izgubljenom sinu i prispodobu o milosrdnom Samaritancu... Ima toga još. Ali i ovo je dovoljno da zavolimo sv. Luku. On je bio veliki Marijin štovatelj. Zato ga nazivaju evanđelistom Blažene Djevice Marije i Isusovog djetinjstva. Osim toga može se reći da je on i evanđelist Božjeg milosrđa, ljubavi, dobrote i praštanja. Vrata se kraljevstva nebeskog otvaraju svima: carinicima i Samaritancima, izgubljenim sinovima i palim ženama. Nijedan drugi evanđelist, uključivši i ljubljenog učenika, ne ističe toliko Isusovo milosrđe koliko Luka. Zato ga Dante naziva "piscem Kristove blagosti". Liječniče umni, Pavlov pratioče, Zadivljen slijediš Diva - apostola: Neka nas užeže njegova ljubav, Svima izmoli! |
17.10.2008., petak
Opet ljubav - 111. dan Pavlove godine "Nikomu ništa ne dugujte, osim da jedni druge ljubite. Jer tko drugoga ljubi, ispunio je Zakon. Uistinu: Ne čini preljuba! Ne ubij! Ne ukradi! Ne poželi! i ima li koja druga zapovijed, sažeta je u ovoj riječi: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. Ljubav bližnjemu zla ne čini. Punina, dakle, Zakona jest ljubav" (Rim 13, 8-10). Nakon što je Pavao kršćane poučio da svakomu daju ono što mu pripada i da nikome ništa ne duguju, ipak tu čini jednu iznimku: "Nikome ništa ne dugujte, osim da jedni druge ljubite." U ljubavi ne treba izravnavati račune. Tu se smijemo nadmetati, tko će više ljubiti, jer je ljubav smisao cijelog Božjeg Zakona. Nisu nam potrebne druge obveze osim onih što ih već imamo: ljubiti braću i ne činiti nikome zla. Kršćanska ljubav prema bližnjemu razlikuje se od obične humanosti po tome, što se ona ravna prema božanskoj ljubavi objavljenoj u Kristu. Kršćanska ljubav je nadnaravna ljubav. Njezin je izvor Bog, a uzor Isus Krist. ...- Ona nema granica. ...- Ona ljubi sve ljude, bez razlike, kao što je i Krist umro za sve. ...- Ona ljubi prva kao što je i Bog nas prvi ljubio: " Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grešnici Krist za nas umrije. " (Rim 5,8) ...- Ona ljubi do kraja i mjeri se mjerom naše spremnosti da trpimo za druge. Toliko puta se u Bibliji spominje ljubav prema bližnjima, i u Starom i Novom Zavjetu, i u poslanicama, i u svetačkim spisima. Ipak, na zemlji ima premalo kršćanske ljubavi. Promatrajući katastrofalnu svjetsku politiku, koja dozvoljava da više od milijardu ljudi živi u neljudskim uvjetima i svakodnevno umire od gladi i izlječivih bolesti - teško je povjerovati da kršćani čine čak jednu trećinu čovječanstva. Po čemu smo mi to onda kršćani? Zakazali smo u onom najvažnijem što trebamo činiti, a to je ljubav prema bližnjemu. Ne može se ljubiti Boga, ako se ne ljubi bližnjega. Lijepo je rekao Sören Kierkegaard : "Ljubav prema Bogu i ljubav prema bližnjemu dva su krila istih vrata koja se otvaraju i zatvaraju samo zajedno." Nije to dovoljno samo znati, treba nešto učiniti i to brzo, možda još danas! |
16.10.2008., četvrtak
Poštivanje državnih institucija - 110. dan Pavlove godine Kad Pavao govori o tome, kako se kršćani trebaju odnositi prema političkim i upravnim vlastima, on polazi od pretpostavke, da je ta vlast zakonita i da je usmjerena prema općem dobru. Upute koje daje kršćanskim zajednicama praktična je primjena Isusove zapovijedi: "Podajte caru carevo, a Bogu Božje!" (Lk 20,25). Bog podjeljuje svoju vlast ljudima za dobro svih ljudi. Stoga kršćani trebaju poštovati vlast, dužni su plaćati poreze i pridržavati se zakona. "Svaka duša neka se podlaže vlastima nad sobom. Jer nema vlasti doli od Boga: koje postoje, od Boga su postavljene. Stoga, tko se suprotstavlja vlasti, Božjoj se odredbi protivi; koji se pak protive, sami će na se navući osudu. Vladari doista nisu strah i trepet zbog dobra, nego zbog zla djela. Hoćeš li se ne bojati vlasti? Dobro čini pa ćeš imati pohvalu od nje! Ta Božji je ona poslužitelj - tebi na dobro. Ako li zlo činiš, strahuj! Ne nosi uzalud mača! Božji je ona poslužitelj: gnjev njegov iskaljuje na onome koji zlo čini. Treba se stoga podlagati, ne samo zbog gnjeva nego i zbog savjesti. Zato i poreze plaćate: ta službenici su Božji oni koji se time bave. Dajte svakomu što mu pripada: komu porez - porez, komu carina - carina, komu poštovanje - poštovanje, komu čast - čast " (Rim 13, 1-7) Što činiti ako vlast traži nešto, što se izravno protivi Božjim zapovijedima? Premda Pavao na ovom mjestu ne govori o tome, poznat je svetopisamski stav : "Treba se više pokoravati Bogu nego ljudima!" (Dj 5, 29). Imajući to na umu, prvi su kršćani, a poslije njih i mnogi drugi sveci i mučenici, radije išli u smrt, nego da izvrše vladarevu naredbu, kojom bi uvrijedili Boga. Dakle, Bog je uvijek na prvom mjestu! Sve za Boga, a Boga ni za što! |
15.10.2008., srijeda
Međuljudski odnosi -109. dan Pavlove godine Pavao nastavlja sa praktičnim uputama za uređivanje međuljudskih odnosa u kršćanskom životu. "Radujte se s radosnima, plačite sa zaplakanima! Budite istomišljenici među sobom! Neka vas ne zanosi što je visoko, nego privlači što je ponizno. Ne umišljajte si da ste mudri! Nikome zlo za zlo ne vraćajte; zauzimajte se za dobro pred svim ljudima! Ako je moguće, koliko je do vas, u miru budite, sa svim ljudima! Ne osvećujte se, ljubljeni, nego dajte mjesta Božjem gnjevu. Ta pisano je: Moja je odmazda, ja ću je vratiti, veli Gospodin. Naprotiv: Ako je gladan neprijatelj tvoj, nahrani ga, i ako je žedan, napoj ga! Činiš li tako, ugljevlje mu ražareno zgrčeš na glavu. Ne daj se pobijediti zlom, nego dobrim svladavaj zlo." (Rim 12, 15-21) Možemo sve poslanice znati napamet, imati veliko znanje, ali ako stečeno znanje ne primjenjujemo u praksi, sve može biti uzalud. Treba biti vršitelj riječi a ne samo slušatelj, koji zavarava samog sebe - kako kaže sv. Jakov u poslanici (Jak 1,22). Po djelatnoj ljubavi prema bratu čovjeku bit ćemo suđeni. Budimo dobri i pozitivni, ali ne samo na riječima nego i na djelima! U Crkvi imamo puno divnih primjera; jedan od njih je i blažena Majka Tereza. |
14.10.2008., utorak
Blagoslivljanje - 108. dan Pavlove godine Dok ti blagoslivljaš druge, taj se blagoslov vraća tebi! "Blagoslivljajte one koji vas progone, blagoslivljajte, a ne kunite!" (Rim 12, 15 b) Ajoj! Tko od nas blagoslivlja svoje neprijatelje? Svi imamo neke svoje "neprijatelje", koji nas omalovažavaju, potcjenjuju, ismijavaju, žele nam zlo, ne daju nam zasluženu plaću, ogovaraju nas ili našu djecu....a možda nas i proklinju. I sv. Pavao je imao neprijatelja, a najveći neprijatelji su mu bili upravo njegovi sunarodnjaci koji su ga više puta htjeli čak i ubiti. Bilo je neprijateljstava i podmetanja i među prvim kršćanima. Pavao je to znao i zato ih upozorava da ne proklinju nego da blagoslivljaju svoje neprijatelje. To je u skladu sa Isusovim naukom. Blagosloviti znači "blago sloviti" tj. blago govoriti. Onima koji nas ne vole i progone treba govoriti samo lijepe, blage riječi, ali i u srcu im iskreno željeti sreću, uspjeh, zdravlje, Božju ljubav i blaženu vječnost. Ne uzvraćati im istom mjerom! Lijepo kaže vlč. Dražen Radiković: "Moramo jako paziti kakve riječi izgovaramo jer u našim riječima krije se snaga života i smrti! Riječi imaju ogromnu snagu! Riječima možemo blagoslivljati, a možemo i proklinjati. Ako blagoslivljamo, oko sebe gradimo atmosferu blagoslova i uspjeha. Ako proklinjemo, gradimo atmosferu propasti i prokletstva. Veoma je važno blagoslivljati neprijatelje. Zašto njih? Upravo zato da sva Božja dobrota i ljubav bude usmjerena na njih - da zlo u njima bude uništeno. Tada te oni ne mogu povrijediti. Dobro je blagoslivljati one koji ti idu na živce, ili koji rade protiv tebe, koji te žele povrijediti ili ti zagorčiti život...Blagoslivljati takve ljude jest najbolja zaštita protiv njih. Golema je snaga blagoslivljanja! Njime okolnosti, pojedine ljude i situacije stavljaš pod moćnu silu Božju. Ma u kakvoj se god teškoj situaciji našao, nemoj dopustiti da upadneš u ogorčenje, zle misli, pesimizam, malodušnost....Nemoj proklinjati! Blagoslivljaj i očekuj da će Bog izvesti dobro iz svih situacija. On ima svemoćnu snagu. Oslobodi tu Božju snagu blagoslivljanjem! Neka ti ne prođe dan, a da nisi bar nekoga ili nešto blagoslovio!" |
13.10.2008., ponedjeljak
Dužnosti kršćanskih vjernika - 107. dan Pavlove godine U nastavku 12. poglavlja Poslanice Rimljanima Pavao daje praktične smjernice za svakodnevni život kršćana: "Neka vaša ljubav bude bez pretvaranja! Mrzite zlo, prianjajte uz dobro! Ljubite jedan drugoga bratskom ljubavi! U časti dajte prednost jedan drugomu. U revnosti budite neumorni! Budite gorljivi duhom: Gospodinu služite! Nadom se veselite, u nevolji budite strpljivi, u molitvi ustrajni! Pritičite u pomoć svetima u potrebama! Gostoljubivost revno njegujte!" (Rim 12, 9-14) Ovo bi mogao biti podsjetnik za svakodnevni ispit savjesti. |
12.10.2008., nedjelja
Blaženi koji prebivaju u Domu Gospodnjem! - 106. dan Pavlove godine Ljeto 2005.  60.godišnjica misništva 2007.  Ljeto 2008. Naš dragi p. Hartly, o kojem sam već više puta pisala ( ovdje i ovdje i tu ), nije više na Fratrovcu. Noćas je dobio premještaj i vraća se u Očevu kuću! Neka ga prate anđeli i neka počiva u miru ! I on je bio poput sv. Pavla stoposto Kristov, ništa ga nije moglo rastaviti od ljubavi Kristove, težio je za vrhuncima, strog prema sebi, blag prema drugima, uvijek nasmijan i vedar, veliki apostol mladeži i obitelji.  Pogreb će biti u utorak 14.10.08. u 15,50 sati na Mirogoju. |
11.10.2008., subota
Svi smo jedno tijelo u Kristu - 105. dan Pavlove godine "Po milosti, koja mi je dana, kažem svakom od vas, da ne cijeni sebe više nego se razložno smije cijeniti, nego neka sebe cijeni trijezno prema mjeri vjere, koju je Bog udijelio svakom pojedinomu. Kao što u jednom tijelu imamo mnogo udova, a svi udovi nemaju iste službe, tako smo i mi mnogi jedno tijelo u Kristu, a pojedinci, udovi jedan drugomu. Imamo različite darove, već prema danoj nam milosti. Tko ima dar proricanja, neka proriče primjereno vjeri! Tko ima dar služenja, neka služi! Tko ima dar pouke, neka poučava! Tko ima dar utjehe, neka tješi! Tko dijeli, neka dijeli darežljivo! Tko predsjeda, neka postupa revno! Tko čini milosrđe, neka ga čini veselo!" (Rim 12, 3-8) Svoj jedinstveni nauk o mističnom tijelu Kristovu Pavao je počeo graditi na riječima koje je čuo od samog Isusa kod svog čudesnog obraćenja: Savle, Savle, zašto me progoniš? (Dj 9,4).Tim riječima Isus se jasno identificirao sa svojim učenicima. Tko njih progoni, progoni i njega. Tu je savršeno izraženo jedinstvo koje vlada između Isusa i njegovih vjernika okupljenih u Crkvu. Kasnije, pišući poslanice, Pavao na više mjesta razrađuje taj svoj nauk o mističnom tijelu Kristovu. Jedno od tih mjesta je i ovaj dio iz poslanice Rimljanima. Pavao uspoređuje ljudsko tijelo i njegove udove sa mističnim tijelom Kristovim. Različliti su udovi i imaju različite službe, ali svi smo jedno tijelo u Kristu. I zato ne smije biti nadmetanja i nitko samog sebe ne treba precjenjivati, jer ono što jesmo i što imamo, sve nam je darovano milošću Božjom. Svaki ud tijela ima svoju funkciju i svoj zadatak i treba ga savjesno i revno izvršavati. Od svih tih Pavlovih primjera, tko što i kako treba raditi, posebno izdvajam zadnji: Tko čini milosrđe, neka ga čini veselo! |
10.10.2008., petak
Moralni dio Pavlove posl. Rimljanima - 104. dan Pavlove godine U 12. poglavlju započinje moralni dio Pavlove poslanice Rimljanima. Pavao je završio sa dogmatskim izlaganjima i sada daje upute i poticaje za kršćanski život. Krist nas je opravdao pred Bogom i ta spasiteljska dobrota nas poziva i obvezuje da i mi prinesemo cijeli svoj život Bogu za žrtvu: "Zaklinjem vas, braćo, milosrđem Božjim: prikažite svoja tijela za žrtvu živu, svetu, Bogu milu - kao svoje duhovno bogoslužje. Ne suobličujte se ovomu svijetu, nego se preobrazujte obnavljanjem svoje pameti, da mognete razabrati što je volja Božja, što li je dobro, Bogu milo, savršeno." (Rim 12, 1-2) Ovdje je sadržan sav program duhovnog života. Svaki čovjek mora postati živa žrtva, a volja Božja treba biti osnovno pravilo našeg života.To je po Pavlom mišljenju jedini logični odgovor nakon što nam je Bog iskazao toliku ljubav. Naš stopostotni Pavao, nakon radikalnog zaokreta svog života, isto traži i od drugih: promijeniti svoju osobnost, svoj način mišljenja i ponašanja i tako postati drugi Krist, da uzmognemo reći: Ne živim više ja, nego u meni živi Krist. |
09.10.2008., četvrtak
S Bogom nema trgovine - 103.dan Pavlove godine "Onima koji su se pouzdavali u se kao u pravednike, a druge prezirali, reče (Isus) ovu prispodobu: Dva čovjeka uziđu u Hram da se mole; jedan farizej, drugi carinik. Farizej je, stojeći, ovako molio u sebi: - Bože, zahvaljujem ti, što nisam kao ostali ljudi: razbojnici, nepravednici, preljubnici, ili kao ovaj carinik ovdje. Postim dva puta u tjednu i dajem desetinu od svega što steknem. - A carinik ostajući podalje, ne usudi se ni očiju podignuti prema nebu, već se udarao u prsa i molio: - Bože, smiluj se meni grešniku! - Kažem vam, ovaj se vrati opravdan kući a ne onaj." (Lk 18, 9-14) Kad je Pavao govorio da djela i vršenje Zakona ne opravdavaju čovjeka, mislio je u prvom redu na ovakve, kao što je bio taj farizej: ohol i pun samog sebe, revan samo u doslovnom opsluživanju Zakona, prezadovoljan sa samim sobom, jer eto, nije ni preljubnik ni razbojnik, do u tančine vrši propise Zakona, moli dva puta dnevno, daje milostinju. Nitko mu nije ravan u "pobožnosti". Zato je sve druge omalovažavao, smatrajući da samo on ima pravo na Boga i nitko drugi, a kamoli pogani. Kadgod je Pavao samo spomenuo da je spasenje namijenjeno i poganima, Židovi su poludjeli od bijesa i htjeli su ga ubiti. Protiv takvog židovskog shvaćanja opravdanja vlastitim djelima Pavao se žestoko borio i stalno tumačio: nikakva djela nas ne mogu opravdati pred Bogom, nego samo Isus Krist, vjera u Isusa Krista i pouzdanje u njegovu milost. Nikakvim molitvama ni djelima ne možemo steći "pravo" da nam Bog nešto da. Poniznim molitvama možemo moliti za svoje potrebe i Bog ih čuje i uslišava, to je Isus puno puta rekao, ali s Bogom nema trgovine: ja tebi 10 Očenaša, a ti meni zdravlje, ili ja tebi devetnicu i post punih devet dana - valjda sam sada zaslužila da mi daš to što tražim. Nema toga! Kad mislimo da nismo uslišani, razočarani smo i mislimo da je Bog nepravedan. A on uvijek čuje naše molitve. Njegov odgovor može biti: da, još ne, ili imam nešto bolje za tebe! |
08.10.2008., srijeda
Jedan je Gospodin svih ljudi - 102. dan Pavlove godine Čitajmo Sveto Pismo! Evo što je o "zaljubljenosti u Bibliju" rekao naš poznati bibličar fra Celestin Tomić: "Tajna" zaljubljenosti jest drugovanje s Biblijom. Da ona ne bude knjiga među knjigama, nego doista Knjiga, Knjiga Isusa Krista. Ljubav se rađa i produbljuje bliskošću, prisnošću, tako i ljubav prema Bibliji. Ona mora biti moja ljubav, moj najvjerniji prijatelj, zaručnica duše moje; moja Knjiga razmatranja, molitve, osobnog susreta s Gospodinom koji mi se objavljuje, moja najuzvišenija molitva. Čitanje Biblije mora biti molitva, razgovor s mojim Gospodinom. I naći ćemo u susretu s Isusom smisao svojeg života, riješit ćemo svoje životne probleme, naći spokoj i mir svojeg srca, radost i blaženstvo. Zato nastavljam s čitanjem. Nema predaje, premda nije uvijek jednostavno. Poslanica Rimljanima je ne samo najduža i najbogatija nego i najteža za čitanje i razumijevanje. Pretpostavljam da su i prevoditelji imali težak posao. " Jer ako ustima ispovijedaš da je Isus Gospodin, i srcem vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen. Doista, srcem vjerovati opravdava, a ustima ispovijedati spasava. Jer veli Pismo: Tko god u nj vjeruje, neće se postidjeti. Nema uistinu razlike između Židova i Grka jer jedan je Gospodin sviju, bogat prema svima koji ga prizivlju. Jer: Tko god prizove ime Gospodnje, bit aće spašen.!" (Rim 10,9-13) Pavao stalno naglašava da vjera opravdava i da se milost Božja ničim ne može zaslužiti, kao ni život. Bog ga daje kome hoće i kada hoće, a na nama je samo da ga prihvatimo i dalje razvijamo. Taj govor o milosti i opravdanju upućen je prvenstveno Židovima, koji su su se oslanjali samo na svoja djela i na izvršavanje Zakonskih propisa, dakle, tražili su opravdanje vlastitom snagom. Tu su stali a trebali su ići dalje: "Jer dovršetak je Zakona Krist - na opravdanje svakomu tko vjeruje."Nisu povjerovali Kristu i zato snose odgovornost. "Nema razlike između Židova i Grka jer jedan je Gospodin sviju...ili kako kaže sv. Pavao dalje u posl.Galaćanima 3,28 : "Nema više: Židov - Grk! Nema više: rob - slobodnjak! Nema više: muško - žensko! Svi ste vi Jedan u Kristu Isusu! " Uvijek me je impresionirao taj revolucionarni evanđeoski nauk o jednakosti svih ljudi: jedan Gospodin svih ljudi jedan Otac svih ljudi, svi ljudi braća i sestre, nema razlike između Židova i Grka, između roba i slobodnjaka, između muškaraca i žena, jer Svi ste vi jedan u Kristu Isusu! Kad pogledamo oko sebe, onda vidimo da nema puno od toga jedinstva. Svi smo razjedinjeni i nejedinstveni: i države i narodi i obitelji. Koliko bi cjelokupno društvo bilo sretnije i stabilnije kad bi se temeljilo na Evanđelju! |
07.10.2008., utorak
Nedokučivost Božjih putova - 101. dan Pavlove godine Sv. Pavao i sv. Petar pred Isusom Pavao je ispunjen žalošću zbog Izraela koji nije povjerovao u svoga obećanog Mesiju: "Istinu govorim u Kristu, ne lažem; susvjedok mi je savjest moja u Duhu Svetom: silna mi je tuga i neprekidna bol u srcu. Da, htio bih ja sam proklet biti, odvojen od Krista, za braću svoju, sunarodnjake svoje po tijelu. Oni su Izraelci, njihovo je posinstvo, i Slava, i Savezi, i zakonodavstvo. i bogoštovlje, i obećanja: njihovi su i oci,od njih je, po tijelu, i Krist, koji je iznad svega, Bog blagoslovljen u vjekove. Amen" (Rim 9, 1-5) Židovi, koji su imali bezbroj povlastica, odbili su Dar Božji, za razliku od pogana koji su ga s oduševljenjem prihvatili. Tko je za to kriv? Da li je Bog nevjeran i nepravedan prema Izraelu? Bog ostaje vjeran svojim obećanjima ali "nisu Izrael svi koji potječu od Izraela i nisu svi djeca Abrahamova zato što su njegovo potomstvo..." (Rim 9,6-7).Nije dovoljno samo rođenjem pripadati narodu Abrahamovu, kao što nije dovoljno samo imati krsni list! Bog ima pravo da izabire kako hoće i mi nemamo pravo da mu prigovaramo; "Ta Mojsiju veli: - Smilovat ću se komu hoću da se smilujem; sažalit ću se nad kim hoću da se sažalim. - Nije dakle do onoga koji hoće ni do onoga koji trči, nego do Boga koji se smiluje. Jer Pismo veli faraonu: - Zato te upravo podigoh da na tebi pokažem svoju moć i da se razglasi ime moje po svoj zemlji.- Tako dakle: smiluje se komu hoće, a otvrdnjuje koga hoće" (Rim 9, 15-18). Tumači Biblije kažu da ovdje nije toliko riječ o vječnom spasenju pojedinaca koliko o njihovu poslanju u djelu spasenja: Bog je u svome izboru suvereno slobodan. I kad kaže: "Jakova sam zavolio, a Ezav mi omrznu" - u biblijskom jeziku to ne znači ni ljubav ni mržnju prema tim osobama, nego se samo ističe sloboda s kojom Bog odabire pojedinca za svoje poslanje u povijesti spasenja. Što dalje čitam sv. Pavla to više shvaćam sv. Petra kad je rekao da u Pavlovim poslanicama ima teško razumljivih mjesta. Kad bih poznavala Stari Zavjet barem upola kao sv. Pavao, vjerojatno bi mi puno toga bilo jasnije. Ne može se pravilno razumjeti sv. Pavla ako se ne pozna povijesnu pozadinu i vrijeme u kojem je živio. Najlošije bi bilo pokušati tumačiti samo jedan dio ili još gore jednu njegovu rečenicu. Treba se osloniti na crkveno učiteljstvo koje se opet oslanja na tradiciju i na prve crkvene naučitelje kojima je to sve bilo puno bliže i jasnije nego nama nakon 2000 godina. Teško je shvatiti na koji način se isprepleće božansko i ljudsko djelovanje, Božji odabir i odlučivanje s jedne, a slobodna ljudska volja i odgovornost s druge strane. Ali zar to moramo znati? U konačnici sve je podređeno spasenju svih ljudi, To kaže i sv. Pavao: "Jer Bog je sve zatvorio u neposlušnost,da se svima smiluje!"(Rim 11,32) "O dubino bogatstva, i mudrosti, i spoznanja Božjega! Kako su nedokučivi sudovi i neistraživi putovi njegovi!" (Rim 11,35) |
06.10.2008., ponedjeljak
Božja dobrota nadmašuje sva naša očekivanja - 100.dan Pavlove godine "Može li majka zaboraviti svoje dojenče, ne imati sućuti za čedo utrobe svoje? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti neću!" (Iz 49,15) Evo što o " izabranju" piše u Biblijskom priručniku: (Kršćanska sadašnjost, 1989. g.) "U Rim 9 i 11 možda se najizravnije u cijeloj Bibliji raspravlja o tom pitanju. Pavlovo je shvaćanje da nitko nema pravo na Božju milost. On pokazuje kako je Bog u svojoj ljubavi tijekom vremena izabrao pojedince da odigraju posebnu ulogu u ekonomiji spasenja svijeta (9, 6-13). On također naglašava veličinu Božje milosti (11,28-32). Bog Stvoritelj ima pravo izabrati, a mi nemamo nikakva prava prigovarati njegovu izboru ili sumnjati u njegovu pravednost. Ako Bog neke izabire za oproštenje, izabire li druge za uništenje? Pavao je s tim u vezi vrlo oprezan (Što ako...?") On se zadovoljava izjavom da Bog ima pravo da to čini, ali istodobno naglašava Božju strpljivost (9,22). Govori o tome kako Bog otvrdnjuje ljudska srca (9,18; vidi i 1,28), ali to čini s ljudima koji su ga svjesno odbili. Bog nikada ne otvrdnjuje nečije srce protiv njegove vlastite volje. Ljudska bića nisu bespomoćne igračke u ruci nekog mušićavog Boga. Biblija uči o Božjem izboru. Ona isto tako uči o čovjekovoj odgovornosti: slobodi izbora. Možda je izvan našeg dosega shvatiti kako se i jedno i drugo istodobno događa (isto kao što je teško shvatiti kako učenjaci opisuju svjetlost pomoću valova i čestica - dvije ideje koje izgledaju uzajamno suprotne). Bog je izvan vremena: mi ne možemo zamisliti ništa izvan našeg ograničenog domašaja shvaćanja. Stoga možemo jedino prihvatiti Božju riječ kao takvu i vjerovati kako u Božje gospodstvo tako i u čovjekovu slobodu izbora i ne tražiti neki kompromis između njih." Kakav je ustvari Bog? U kakvom su odnosu pravednost i milosrđe? Izgleda kao da su te dvije stvari kontradiktorne. Međutim mogao bi tu biti problem u nedostatku naše sposobnosti da shvatimo i razumijemo Boga. Možda to i nisu dvije različite stvari. Vjerujem da je Bog milosrdnopravedan i da su te dvije osobine nešto što se u Bogu savršeno nadopunjuje. Zborna molitva prošle nedjelje kaže o Bogu: "Svemogući vječni Bože, bolji si nego što zaslužujemo i želimo. Budi nam milosrdan: otpusti grijehe kojih se savjest plaši, a daruj i ono što ne umijemo moliti." Svima je jasno da je Bog bolji nego što zaslužujemo, a ako je bolji i od onoga što želimo, što će nam više! Puke li sreće i blaženstva! Možemo se zaista uzdati u njegovo milosrđe i od njega očekivati samo najbolje! |
05.10.2008., nedjelja
U ljubavi nas predodredi za posinstvo - 99. dan Pavlove godine "Znamo pak da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube, s onima koji su odlukom njegovom pozvani. Jer koje predvidje, te i predodredi da budu suobličeni slici Sina njegova te da on bude provorođenac među braćom. Koje pak predodredi, te i pozva; koje pozva, te i opravda; koje opravda, te i proslavi." (Rim 8, 28- 30) To je samo jedan od sličnih tekstova sv. Pavla koji je Lutheru, i kasnije Calvinu, bio temelj za nauk o predestinaciji ili predodređenju, prema kojem je čovjeku sudbina unaprijed određena: jednima je Bog namijenio spasenje dok su drugi iz njega isključeni. Na onima prvima se očituje Božja ljubav, a na drugima Božja pravednost. Katolička Crkva ima drugačije učenje i smatra da Bog ima za svakog čovjeka plan, ali mi taj plan možemo ali i ne moramo izvršiti jer imamo slobodnu volju i slobodan izbor, kojim prihvaćamo ili odbacujemo Božji plan, a plan Božji je da se svi ljudi spase: Nije meni do smrti grešnika, nego da se obrati i spasi!" Ima puno biblijskih tekstova koji idu u prilog i jednom i drugom učenju. Neću to nabrajati niti ću pokušati shvatiti ono što nije u mojoj moći. Ipak postavljam pitanje, ako bi sve unaprijed bilo određeno, kakvog smisla uopće ima sve ovo što radimo? Onda nema smisla ni patnja ni ljubav, ni rad ni borba, pa ni sav ljudski život. Onda bismo bili samo marionete u rukama svemoćnog Boga. Ako nas je Isus učio da molimo "Oče" naš, što podrazumijeva da smo svi djeca Božja i da je on naš Otac, kakav bi to bio otac, koji bi svoju djecu podijelio na spašene i na proklete? Ja kao nesavršena majka nikad to ne bih napravila! I tu bi se sa mnom složile sve majke i svi očevi, ako su zdravog razuma. Što to onda znači: da sam ja bolja od Boga? I od kuda mi onda taj poticaj da tako činim ili ne činim? Na koga sam se uvrgla? U poslanici Efežanima odmah u 1. poglavlju Pavao govoreći o otajstvu spasenja kaže: "U njemu (Isusu Kristu) nas sebi izabra prije postanka svijeta, da budemo sveti i bez mane pred njim; u ljubavi nas predodredi za posinstvo , za sebe, po Isusu Kristu, dobrohotnošću svoje volje, na hvalu Slave svoje milosti". Puno puta sam slušala i čitala te riječi i uvijek sam to shvaćala da je Bog u svojoj ljubavi sve ljude odabrao sebi za sinove i da nas ništa ne može odijeliti od ljubavi Božje osim nas samih. Tko su onda ti odabranici, o kojima govori sv. Pavao? Po mom mišljenju, to su svi ljudi koje je Bog svojom odlukom predodredio i pozvao u život, njih, dakle, sve, Krist je opravdao i dao im mogućnost da budu subaštinici Božji. |
04.10.2008., subota
Nitko nas neće rastaviti od ljubavi Kristove! - 98. dan Pavlove godine "Smatram uistinu: sve patnje sadašnjeg vremena nisu ništa prema budućoj slavi koja se ima očitovati u nama" Tako piše Pavao u posl. Rim 8,18. A u 1. poslanici Korinćanima Pavao tu buduću slavu opisuje kao nešto " Što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onima koji ga ljube " (1 Kor 2,9). Sigurno je Pavao često razmišljao o životu poslije smrti i kako će to biti, ali ni on nije mogao ništa detaljnije o tome reći, jer to je stvarnost koju mi našim sadašnjim osjetilima i sposobnostima ne možemo spoznati. Možemo samo na temelju cjelokupne Božje objave i obećanja reći zajedno sa našim p. Lukom da je tamo "liiiiiiiipoooo"! Ne bojmo se nikoga:: "Ako je Bog za nas, tko će protiv nas? Ta on ni svoga Sina nije poštedio, nego ga je za sve nas predao! Kako nam onda s njime neće sve darovati? Tko će optužiti izabranike Božje? Bog opravdava! Tko će osuditi? Krist Isus umrije, štoviše i uskrsnu, on je zdesna Bogu - on se baš zauzima za nas! Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač? Kao što je pisano: Poradi tebe ubijaju nas dan za danom i mi smo im kao ovce za klanje. U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po onome koji nas uzljubi. Uvjeren sam doista: ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile, ni dubina, ni visina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našemu" (Rim 8, 31-39) Ovaj dio poslanice prava je triumfalna pjesma kršćanina, koji pod utjecajem Duha Svetoga živi slobodnim životom Božjeg djeteta, bez straha i s velikom nadom i povjerenjem u ljubav Božju. Nekoć: tijelo, grijeh i smrt u ropstvu Zakona, a sada: duh, mir i život u Duhu Kristovu. Zbog one prve stvarnosti Pavao je zajaukao: "Jadan ti sam ja čovjek!", a ova druga stvarnost vodi ga k pjesmi pobjede i ljubavi! Blagoslovljen budi Bože, zbog ljubavi kojom nas ljubiš! |
03.10.2008., petak
Abba! Oče! - 97. dan Pavlove godine Moj tatica je najbolji na svijetu! "Svi koje vodi Duh Božji sinovi su Božji. Ta ne primiste duh robovanja da se opet bojite, nego primiste Duha posinstva u kojem kličemo: Abba! Oče! Sam Duh susvjedok je s našim duhom da smo djeca Božja; ako pak djeca, onda i baštinici Božji, a subaštinici Kristovi, kada doista s njime zajedno trpimo, da se zajedno s njime i proslavimo."(Rim 8, 14 -17)Na tim riječima temelji se kršćanska nada, kojom iščekujemo ispunjenje Božjih obećanja: djeca smo Božja, baštinici Božji, subaštinici Kristovi, s njim trpimo pa ćemo se s njim i proslaviti! Nada je krepost poput vjere i ljubavi i premda ju ne vidimo, treba u njoj ustrajati kao i u vjeri. Zgodno kaže sv. Pavao: "Nada pak koja se vidi, nije nada. Jer što tko gleda, kako da se tomu i nada? Nadamo li se pak onomu čega ne gledamo, postojano to iščekujemo." (Rim 8, 24) Kao što je Pavao već prije rekao, ako nam je Bog dao svog Sina dok smo još bili neprijatelji Božji, kako bi nam išta mogao odbiti sada, kad smo njegova djeca!!! Budući da je Bog naš otac, smijemo ga zvati istim imenom, kojim ga je zvao Isus dok je molio u Getsemanskom vrtu: Abba, što znači: Tatice, i označava posebno prisnu vezu između oca i djeteta. Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje, dođi kraljevstvo tvoje, budi volja tvoja... |
02.10.2008., četvrtak
Novi život kršćanina - 96. dan Pavlove godine U 8. pogl. posl. Rimljanima Pavao nastavlja tumačenje pozitivnih posljedica opravdanja: slobodni smo od ropstva grijeha i Zakona. Isusovim žrtvovanjem nastupio je novi poredak: ne više život u grijehu po tijelu, nego život po Duhu u Kristu Isusu! Postali smo sinovi Božji što nam daje pravo na baštinu. (Zahvaljujući Isusu dobit ćemo nasljedstvo!!!!) Bit ćemo proslavljeni i "jednaki slici njegova Sina" jer to "puteno" tijelo ipak nije određeno za uništenje nego za preobrazbu po Duhu Svetom na sliku uskrsnulog tijela Kristova. Pavao o tome piše: "Oni koji žive po tijelu, teže za onim što je tjelesno, a koji po Duhu, za onim što pripada Duhu; težnja je tijela smrt, a težnja Duha život i mir...... Oni pak koji su u tijelu, ne mogu se Bogu svidjeti. A vi niste u tijelu, nego u Duhu, ako Duh Božji prebiva u vama. A nema li tko Duha Kristova, taj nije njegov.....Ako li Duh Onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih prebiva u vama, Onaj koji uskrisi Kirsta od mrtvih, oživjet će i smrtna tijela vaša po Duhu svome koji prebiva u vama. Dakle, braćo. dužnici smo, ali ne tijelu da po tijelu živimo. Jer ako po tijelu živite, umrijeti vam je, ako li pak Duhom usmrćujete tjelesa svoja, živjet ćete! (Rim 8, 5-13)Pavao često suprotstavlja život po tijelu ( život prema neurednim tjelesnim prohtjevima) sa životom po Duhu u Kristu Isusu. Ovog prvog se treba odreći da se može živjeti puninom kršćanskog života. Pavlu, koji je bio 100% Kristov, to je bilo posve jasno: krštenjem smo umrli grijehu, naš stari čovjek je zajedno s Kristom raspet, postali nova stvorenja koja žive jedino Bogu! Ništa drugo! To je ta "ludost" sv. Pavla. Tko još danas ima želju i odvažnost da ide tim putem? |
01.10.2008., srijeda
Tko će me izbaviti od ovoga tijela - 95. dan Pavlove godine I Pavao je bio samo čovjek i kolikogod je mrzio grijeh a ljubio Isusov zakon, osobno je iskusio dramatičnu borbu između duha i tijela. Bio je duboko svjestan ljudske nemoći i bijede kad je zavapio: "Jadan li sam ja čovjek! Tko će me izbaviti od ovoga tijela podložna takovoj smrti?" (Rim 7,24) Čovjek je stalno izložen unakrsnoj vatri dvaju zakona: zakona Božjega i zakona grijeha. Nutarnji čovjek pristaje uz zakon Božji, ali ga privlači i mami i zakon grijeha - požuda tijela - i čovjek, premda voli zakon Božji, slijedi zakon grijeha. Pavao o tome piše: "Zakon je, to znamo, duhovan, ali ja sam tjelesan, prodan u ropstvo grijeha. Ja zbilja ne razumijem što radim, jer ne činim ono što hoću, nego činim ono što mrzim. No, ako činim ono što neću, tim priznajem da je Zakon dobar. Onda ono ne činim ja, nego grijeh koji prebiva u meni. Ja znam da dobro ne prebiva u meni, to jest u mom tijelu. Htjeti dobro u mojoj je moći, ali nije i činiti ga, budući da ne činim dobro koje hoću, nego činim zlo koje neću. A ako činim ono što neću, ne činim ga više ja, nego grijeh koji stanuje u meni. Tako otkrivam ovaj zakon: kad hoću da činim dobro, zlo mi se nameće. Istina, moj se nutarnji čovjek veseli Božjem zakonu, ali vidim drugi zakon u svojim udovima, koji se bori protiv zakona moga uma, te me zarobljava u zakon grijeha, koji je u mojim udovima" (Rim 7,14-23).Uzrok zla nije u Zakonu nego u našoj sklonosti grijehu. Ni obraćenje ne uklanja tu sklonost. Prepušteni sami sebi bili bismo nesposobni oduprijeti se grijehu. Zato pomoć tražimo od Boga i molimo ga, da on napravi ono, što mi ne možemo. Sami se ne možemo popraviti. To može samo Božja milosti. Krist daje novom čovjeku unutarnju snagu da mogne izvršiti dobro, koje Zakon naređuje. Umjesto starog Zakona nastupio je novi Zakon, zakon milosti i vjere, koji se u konačnici svodi na zakon ljubavi. "Hvala Bogu po Isusu Kristu, našem Gospodinu!" (Rim 7, 25) |
Obavijest
DUHOVNA OBNOVA
Naša udruga Molitvenih vijenaca organizira duhovnu obnovu za svoje članove ali i svi ostali zainteresirani su dobro došli, jer je dvorana velika i bit će dovoljno mjesta za sve.  p. Mijo Nikić , isusovac, bit će voditelj duhovne obnove. Mjesto održavanja: dvorana crkve sv. Križa u Sigetu, Novi Zagreb, Trg sv. Križa 1 Datum i vrijeme održavanja: 18.10.2008. (subota), od 9 do 17 sati. Predviđena su 3 predavanja, (2 prijepodne i jedno poslijepodne), sv. Misa, klanjanje i prilika za ispovijed. Ulaz slobodan! Iskoristite priliku i dođite! |
- Bože milosrdni i svemogući, preporučujemo ti ovih dana naše maturante. Pošalji svoga Duha da ih prosvijetli i pomogne u rješavanju testova. Posebno Ti preporučujemo Josipa V.