"Smatram uistinu: sve patnje sadašnjeg vremena nisu ništa prema budućoj slavi koja se ima očitovati u nama"
Tako piše Pavao u posl. Rim 8,18.
A u 1. poslanici Korinćanima Pavao tu buduću slavu opisuje kao nešto " Što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onima koji ga ljube " (1 Kor 2,9). Sigurno je Pavao često razmišljao o životu poslije smrti i kako će to biti, ali ni on nije mogao ništa detaljnije o tome reći, jer to je stvarnost koju mi našim sadašnjim osjetilima i sposobnostima ne možemo spoznati. Možemo samo na temelju cjelokupne Božje objave i obećanja reći zajedno sa našim p. Lukom da je tamo "liiiiiiiipoooo"!
Ne bojmo se nikoga:: "Ako je Bog za nas, tko će protiv nas? Ta on ni svoga Sina nije poštedio, nego ga je za sve nas predao! Kako nam onda s njime neće sve darovati?
Tko će optužiti izabranike Božje? Bog opravdava! Tko će osuditi? Krist Isus umrije, štoviše i uskrsnu, on je zdesna Bogu - on se baš zauzima za nas!
U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po onome koji nas uzljubi.
Uvjeren sam doista: ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile, ni dubina, ni visina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našemu" (Rim 8, 31-39)
Ovaj dio poslanice prava je triumfalna pjesma kršćanina, koji pod utjecajem Duha Svetoga živi slobodnim životom Božjeg djeteta, bez straha i s velikom nadom i povjerenjem u ljubav Božju. Nekoć: tijelo, grijeh i smrt u ropstvu Zakona, a sada: duh, mir i život u Duhu Kristovu. Zbog one prve stvarnosti Pavao je zajaukao: "Jadan ti sam ja čovjek!", a ova druga stvarnost vodi ga k pjesmi pobjede i ljubavi!