Molitveni vijenac Kraljice obitelji
30.11.2008., nedjelja
Sve što je napisano, napisano je nama za opomenu - 155. dan Pavlove godine ................Klanjanje Zlatnom teletu................ Pavao navodi zorne primjere iz izraelske povijesti da upozori Korinćane, da postoji stvarna mogućnost da budu odbačeni, ako budu činili iste grijehe kao Izraelci dok su lutali pustinjom. "Dakako, htio bih da znate, braćo, da su svi naši očevi bili pod oblakom; da su svi prešli preko mora; da su svi kršteni u oblaku i u moru za pripadnike Mojsiju; da su svi jeli isto duhovno jelo...... ....Ali većina njih nije bila po volji Bogu, budući da su "poubijani u pustinji". To se dogodilo nama za primjer, da ne čeznemo za zlim stvarima, kao što su oni čeznuli. .......Ne budite idolopoklonici kao neki od njih, kao što stoji pisano: "Sjede narod da jede i pije, zatim ustade da igra!" .......Ne griješimo bludno kao što su neki od njih sagriješili te ih je u jedan dan palo dvadeset i tri tisuće! .......Ne izazivajmo Gospodina, kao što su ga neki od njih izazivali, te od zmija izginuli. .......Ne mrmljajte, kao što su neki od njih mrmljali, te ih uništi Zatirač! Sve se to njima dogodilo da bude za primjer, a napisano je za opomenu nama.... . Dakle, tko misli da stoji, neka pazi da ne padne! ( 1 Kor 10, 1-12)Moralna pokvarenost u Korintu bila je nadaleko poznata. Međutim, ono što je u ono vrijeme možda bio izuzetak, u današnje vrijeme je postalo modernim stilom života: idolopoklonstvo, praznovjerje, bludnost, pedofilija, homoseksualnot i druge razvratnosti polako ali sigurno dobivaju ravnopravno mjesto u našem društvu. To su grijesi zbog kojih bi nas mogla zadesiti kobna sudbina slična onoj Izraelaca. Možda je baš sada u vremenu Došašća pravo vrijeme da preispitajmo sami sebe i da ozbiljno razmislimo o Pavlovim upozorenjima, da ne bismo bili odbačeni poput Izraelaca. |
29.11.2008., subota
Trčimo tako da odnesemo pobjedu - 154. dan Pavlove godine "Ne znate li da u trkalištu svi trkači trče, ali samo jedan dobiva nagradu! Tako trčite da je odnesete! Svaki se natjecatelj uzdržava u svim stvarima. Oni da dobiju raspadljivi vijenac, a mi neraspadljivi. Ja stoga tako trčim, ne kao u nepouzdano; tako dajem udarce, ne kao onaj koji mlati vjetar. Naprotiv, ja bijem svoje tijelo i vučem ga kao roba, da sam ne budem odbačen, pošto sam drugima propovijedao." (1 Kor 9, 24-27) Pavao često koristi sportske igre kao sliku za duhovno natjecanje i duhovnu borbu. Kao misionar pogana sigurno je više puta bio prisutan na nekim grčkim ili rimskim sportskim igrama, pa su mu poznata sportska pravila, a dobro se služi i sportskim rječnikom. Za Pavla ne vrijedi ona parola - Važno je sudjelovati! - koju slušamo uglavnom onda, kad izgubimo u natjecanju. Za njega natjecanje nije samo sudjelovanje, nego borba za pobjedu.Treba se tako natjecati, da se dobije pobjednički vijenac. On traži i od sebe i od drugih, da u duhovnu utrku za nebeskom nagradom uložimo barem toliko truda koliko i sportaši na atletskim stazama ili gladijatori u ringu. Bez vježbe, napora i puno odricanja nema uspjeha ni na kojem polju, pa ni na duhovnom. Sjetimo se samo teških treninga naše zlatne Sniježne kraljice već od 6 sati ujutro pa do kasnih večernjih sati, u svim vremenskim uvjetima. A to je bilo, kako kaže Pavao, za raspadljivu nagradu. A mi se borimo za neraspadljivu, koja je kudikamo vrijednija. Pa kako se borimo? Kad bismo doista vjerovali da je ta nebeska nagrada toliko vrijedna, drukčije bismo se borili. Nitko i ništa nas ne bi moglo zaustaviti u pohodu na osvajanje nebeske nagrade. |
28.11.2008., petak
Svima sam postao sve - 153. dan Pavlove godine "Ravnopravan" razgovor na istoj razini "Uistinu, iako sam slobodan s obzirom na sve, pretvorio sam se u roba svima, da ih pridobijem što više. Sa Židovima sam bio kao Židov, da pridobijem Židove; s podložnicima Zakona kao podložnik Zakona - iako sam nisam podložnik Zakona - da pridobijem podložnike Zakona. S onima koji su bez zakona, bio sam kao bez zakona - iako nisam bez zakona Božjega, štoviše, podložnik sam Kristova Zakona - da pridobijem one koji su bez zakona. Sa slabićima sam bio slabić, da pridobijem slabiće. Svima njima postao sam sve, da na svaki način neke spasim. A sve to činim radi Radosne vijesti, da bih s njima bio dionikom njezinih obećanja," (1 Kor 9, 19-23) Zadivljujuća je ta Pavlova spremnost da sve učini kako bi ljude priveo Kristu! Nema te skupine ljudi niti pojedinaca kojima ne bi i robovao, samo da ih izvede na put istine. I kao pravi pedagog, on se spušta na razinu učenika, polazi od njegovih spoznaja i polako ga podiže na sve višu i višu razinu. Podsjeća me to na sliku iz vrtića, kad se odgajatelj, želeći sa djetetom uspostaviti prijateljski kontakt, spušta na pod k djetetu.Tako će se dijete ugodnije osjećati. Iz tog "ravnopravnog" položaja nastaje veće povjerenje, nestaje strah i može se početi konstruktivna komunikacija. Tako se i Pavao prilagođava i Židovima i slabićima i svima drugima, ne bi li ih što više spasio. Sve je to Pavao činio samo radi Radosne vijesti, bez nekih drugih motiva ili skrivenih interesa, samo u želji da i drugi postanu dionici obećanja, koja donosi Radosna vijest. Opet kod Pavla pouke na pretek! |
27.11.2008., četvrtak
Svi smo pozvani da naviještamo Radosnu vijest - 152. dan Pavlove godine "Ako, naime, propovijedam Radosnu vijest, to mi ne daje pravo na slavu, jer sam na to obvezan. I jao meni, ako ne propovijedam Radosne vijesti!... ... ....Koja je onda moja nagrada? Da propovijedajući Radosnu vijest predajem je badava,...." ( 1 Kor. 9, 16-18) Sv. Pavao je sebe smatrao slabim i nesposobnim propovjednikom, ali se uzdao u pomoć Onoga, koji ga je pozvao u tu službu. Ali mi, koji pratimo njegov život i čitamo njegova pisma, nipošto ga ne doživljavamo kao nesposobnog slabića. Dapače, prepoznajemo u njemu velikog propovjednika i najvećeg apostola svih vremena. On nije ništa skrivao. Svoju dušu i srce nosio je na otvorenom dlanu i darivao ih svima. Bio je poput knjige iz koje se moglo čitati. Osvajao je ljude svojom osobnošću, snagom činjenica i žarom svoje strasti. Njegove riječi aktualne su i danas. One pale i žare i nikoga ne ostavljaju ravnodušnim. Tjeraju ljude na razmišljanje i radikalne promjene.... Mi možda nemamo tih sposobnosti i nespretni smo u izražavanju pa se ni ne usudimo govoriti o Bogu. Onda je dobro da se opet podsjetimo da se najbolje propovijeda primjerom i životom, da svako naše djelo i svaka naša riječ, i kad Boga uopće izrijekom ne spomenemo, bude propovijed o Bogu. Kao u ovoj simpatičnoj priči od indijskom Božjem čovjeku, koji je nakon dugog razgovora slijedećim riječima odgovorio, zašto već jednom ne govori o Bogu: "Zar nemate uši? Zar nemate oči? Ćitavo vrijeme govorim o Njemu!" |
26.11.2008., srijeda
Molimo za svećenike ! - 151. dan Pavlove godine "Zar ne znate da se oni koji obavljaju svetu službu hrane od hramskih dohodaka, da službenici žrtvenika sa žrtvenikom dijele? Jednako je Gospodin naredio onima koji navješćuju Radosnu vijest da od Radosne vijesti žive. A ja se nisam ničim od toga poslužio." (1 Kor 9,13-15) Naravno da navjestitelji Riječi Božje imaju pravo da žive od svog rada. Međutim, taj život može biti skroman a može biti i raskošan. Svi to znamo. Ponekad se bogoslužni prostor gradi desetljećima, a župni dvor se podigne za šest mjeseci i za godinu dana zablista iznutra i izvana sa dvije garaže i, ne ćete vjerovati ali poznat mi je taj slučaj, sa tri auta: jedan mali za kratke relacije, jedan veći za duge relacije i kombi, ako treba nešto prevesti. Ipak, više je onih drugih, koji krpaju kraj sa krajem i zaista žive kao siromasi. Imaju prava, ali se poput sv. Pavla njima ne koriste. Zato smo dužni doprinositi za uzdržavanje i svećenika i naših crkvi. . Za Pavla biti apostol ne znači da mu drugi trebaju služiti, klanjati mu se i uzdržavati ga. On nije imao slobodne dane niti određeno radno vrijeme. Nevjerojatno je upravo koliko je kilometara propješačio na svojim misijskim putovanjima! Putovao je lađom ili pješice. Ova slika prema nekim istraživačima ne odgovara istini. Neću kritizirati, jer je kritiziranje uglavnom beskorisno. Vidjela sam da se ovih dana pokreću intenzivne molitve za Crkvu i svećenike, pa umjesto kritike bolje da se pridružimo molitvi. Na kraju, moram se opet sjetiti uzornog svećenika, bogatog Božjeg siromaha, legendarnog župnika Franje Juraka sa Selske ceste. Pročitajte ovaj post! Svidjet će vam se! . . |
25.11.2008., utorak
Primjerom propovijedati - 150. dan Pavlove godine Isus - Pavlova životna inspiracija Svatko tko odgaja djecu ili propovijeda vjernicima zna, da će najbolje rezultate postići ako riječi potkrijepi svojim primjerom. Zato i sv. Pavao, nakon što je Korinćanima u 8. pogl. objasnio, kako se trebaju odreći i nekih svojih prava i sloboda, ako bi njima štetili drugima, u slijedećem 9. pogavlju pokazuje samog sebe kao primjer: I on je imao pravo, kao i drugi apostoli, da vodi sa sobom na putovanja neku vjernicu, koja bi se brinula za njegove materijalne potrebe. Isto tako imao je pravo da ga vjernici uzdržavaju, ali se i jednog i drugog prava odrekao. Nije htio nikome biti na teret. Radio je svojim rukama i sam pokrivao svoje troškove, dapače, od svog rada je i drugima davao. (Čime se bavio pogledajte ovdje . ) Kako se je on odrekao nekih svojih prava, tako neka čine i Korinćani. Zato što se nije koristio tim pravima, neki su smatrali da i nije pravi apostol. Spočitavali su mu i to što nije bio s apostolima od početka, što ga nije sam Isus pozvao za apostola kao npr. Petra, i što nikada nije susreo Isusa za vrijeme njegovog zemaljskog života. Zbog takvih optužbi Pavao se osjećao povrijeđeno: "Zar ja nisam slobodan? Zar nisam apostol? Zar nisam vidio našega Gospodina Isusa? Zar niste vi moje djelo u Gospodinu? Ako drugima nisam apostol, vama sigurno jesam: jer vi ste pečat moga apostolstva u Gospodinu. Moj odgovor mojim tužiteljima ovo je: Zar nemamo pravo na jelo i pilo? Zar nemamo pravo voditi sa sobom sestru kao i ostali apostoli i braća Gospodnja, i Kefa? Ili samo ja i Barnaba nemamo pravo ne raditi rukama? Kada tko vojuje o svom trošku? Tko sadi vinograd, a ne uživa njego rod? Tko li pase stado, a mlijeko od stada ne pije? Zar ovo tvrdim samo po ljudsku? Ne kaže li ovo i Zakon? Uistinu, u Mojsijevu Zakonu stoji pisano: "Ne zavezuj usta volu koji vrše!" Zar se Bog brine za volove? Ili bez sumnje to govori radi nas? Da, to je za nas napisano, jer treba da orač s nadom ore i da vršilac vrše s nadom da će dobiti od žetve. Ako smo mi vama sijali duhovna dobra, je li nešto veliko ako požanjemo vaša zamaljska dobra? Ako drugi imaju pravo na vas, zar nemamo veće mi? Ali se nismo poslužili ovim pravom, već podnosimo sve da ne postavimo kakve zapreke Kristovoj Radosnoj vijesti" (1 Kor 9, 1-12) Možda je post malo dug. Pokušala sam i citat iz poslanice malo skratiti, ali kako da izostavim ove retke, koji su možda i beznačajni za razumijevanje, ali mi se jako sviđaju: Tko sadi vinograd, a ne uživa njegov rod? Tko li pase stado, a mlijeko od stada ne pije? Pavlove poslanice zasigurno spadaju i u remek djela svjetske književnosti. |
24.11.2008., ponedjeljak
"Ne" slobodi, koja sablažnjava bližnjega! - 149. dan Pavlove godine ..........Bože, prosvijetli me, da razumijem što čitam!.......... Pavao prelazi na drugo pitanje Korinćana: "Što se tiče mesa žrtvovana idolima, znamo da svi imamo znanje. Ali znanje napuhuje, a ljubav izgrađuje..... Dakle, što se tiče blagovanja mesa žrtvovana idolima, znamo, da ne postoji nijedan idol na svijetu, i da nema drugog Boga osim jednoga. I ako ima, bilo na nebu, bilo na zemlji, takozvanih bogova - mi nemamo nego jednoga Boga Oca, od kojega je sve a mi za njega, i jednoga Gospodina, Isusa Krista, po kome je sve, i po kome smo i mi. Ali svi nemaju znanja, Neki, naprotiv, navikli na idole sve dosada, jedu žrtvovano meso kao žrtvovano, te tako kaljaju svoju savjest, budući da je slaba. Jelo nas ne približava Bogu: niti što gubimo ako ne jedemo, niti što dobivamo ako jedemo. Ali pazite da vaša sloboda ne postane slabima uzrokom pada! ako netko vidi tebe, koji imaš znanje, gdje sjediš za stolom u idolskom hramu, zar se neće, budući da mu je slaba savjest, smatrati ovlaštenim da jede od mesa žrtvovana idolima? Tako zbog tvog znanja pogiba brat, za koga je Krist umro. Zato na taj način, dok griješite protiv braće i ranjavate njihovu slabu savjest, griješite protiv Krista!" ( 1 Kor 8) Smiju li kršćani jesti meso žrtvovano idolima ili je to idolopoklonstvo? To je bio mnogima veliki problem, jer se je svakodnevno u poganskim hramovima žrtvovalo na stotine životinja, najviše goveda i koza, a samo mali dio toga je spaljen ili pojeden u hramu. Veći dio se jeftino prodavao u mesnicama i na tržnicama. ...- Da li kršćani smiju kupovati i jesti to meso ? ...- A što da rade kada su pozvani k rođacima na ručak, a poslužuje se takvo žrtvovano meso? ...- Ili ako na tržnici kupe meso za koje ne znaju da li je ili nije žrtvovano poganskim bogovima? Da li griješe? U odgovorima se nisu slagali pa su pitali Pavla. I on odgovara slično kao i Rimljanima: Smije se jesti, ako u tome gledamo samo obično meso i ako tim jelom ne častimo poganske idole. Meso samo po sebi nije ni zlo ni dobro. Ipak treba biti obziran prema onima koji u tom mesu vide neko zlo i koji se mogu zbog našeg jedenja teško sablazniti, ili mogu i sami jesti, premda u svojoj savjesti nemaju opravdanje za to. Bez obzira što mi znamo da smijemo jesti takvo meso, ne treba se ravnati prema znanju, nego prema zahtjevima ljubavi, koja iziskuje izbjegavanje svakog zla, posebno sablazni.I tu sv. Pavao opet zahtijeva da ljubav bude ispred svega pa i ispred našeg znanja i slobode. Iako imamo spoznaju da smijemo jesti to meso i slobodni smo da to činimo, ipak se i tog znanja i slobode treba odreći, ako to zahtijeva ljubav prema bratu, koji nema tu spoznaju niti tu slobodu savjesti. I naš stopostotni sv. Pavao, radikalan kakav je bio, zaključuje: Ako jelo navodi na grijeh brata moga, neću nikada jesti mesa, da ne navedem na grijeh svoga brata." Kod sv. Pavla nije bilo polovičnih odluka: Ako nešto nije dobro, onda se to nikada ne čini! Takav je bio sv. Pavao! |
23.11.2008., nedjelja
Kako razumjeti sv. Pavla - 148. dan Pavlove godine ...............Divno Božje nebo ............. Tražeći podatke i objašnjenja Pavlovih poslanica naišla sam na vrlo zanimljiv članak, ustvari znanstveni uradak bečkog profesora isusovca Norberta Baumerta , koji govori o tumačenju nekih nejasnih ili spornih Pavlovih izjava.Taj profesor egzegeze Novog Zavjeta postavlja pitanje, da li je sv. Pavao zaista bio neprijateljski raspoložen prema ženama, tijelu i seksualnosti i odmah daje svoje mišljenje, da je sve to ustvari veliki nesporazum. Prema njemu, ključ za novo razumijevanje su prvo - semantičke i sintaktičke analize tekstova, a drugo - rasvjetljavanje i upoznavanje pozadine tj. situacije i kršćanske zajednice, koja je potaknula Pavla na određene izjave, i kojoj je Pavao pisao. Dobar primjer je upravo 7. pogl. 1. posl. Korinćanima koje, ako se čita bez poznavanja pozadine tj. konkretne situacije Korintske ckrve tog doba, može biti krivo shvaćeno. Uzima se zdravo za gotovo da tu Pavao iznosi cjeloviti nauk o seksualnosti, ženidbi, djevičanstvu itd. . . što nije točno, tako kaže prof. Baumert. Problem nastaje uvijek onda, kad se iz pojedinačnih riječi ili savjeta određenom pojedincu ili zajednici pokušava stvoriti opća nauka, koja bi vrijedila za sve ljude i za sva vremena. ili kako bismo danas rekli, kad se riječi vade iz konteksta. I upravo se to događa sa 7. poglavljem. Već na samom početku tog poglavlja Pavao upozorava, da će sada odgovarati na pitanja, koja su mu postavili Korinćani. Dakle, iza svih tih Pavlovih riječi stoje brojna konkretna pitanja, a Pavao, kao dobar dušobrižnik, daje upute za svaki pojedini konkretni slučaj. Jasno da bi i nama sve bilo puno jasnije kad bismo imali pred sobom pitanja na koja Pavao odgovara. P. Norbert Baumert, koji je biblijski stručnjak i posjeduje sva potrebna znanja za tumačenje biblijskih tekstova, za sve te "sporne" Pavlove izjave daje nam i pozadinu koja je dovela do takvog odgovora. Kome su bile upućene i zašto te Pavlove riječi o neženstvu, djevičanstvu, bračnim obvezama, udovicama, djevicama...? Osobni susret s Kristom i i novo iskustvo njegovog Duha toliko je duboko dotaklo novoobraćenike, da su cijelo svoje dosadašnje djelovanje i ponašanje počeli preispitivati i htjeli sve mijenjati. Neki, ne svi, osjećali su sklonost ka uzdržljivoti od bilo kakve druge ljubavi osim Kristove. I pitali su Pavla da li je to dobro. Među novokrštenima bilo je i oženjenih koji su razmišljali da napuste bračnog druga jer su mislili da im je brak sada zapreka na novom putu kojim su krenuli, zaručnici su razmišljali da li da se žene ili da ostanu živjeti u djevičanstvu. Divili su se Pavlu i htjeli su ga nasljedovati itd. itd. Sve te svoje nedoumice saželi su u određena pitanja i Pavao je imao dosta posla dok je svakom odgovorio što bi za njega bilo najbolje. Sad kad sam ponovno čitala to 7. poglavlje, između redaka kao da sam slušala postavljeno pitanje i te Pavlove riječi drugačije su mi zvučale i nisu bile više "sporne" kao prije. |
22.11.2008., subota
"Ne budite robovi ljudima!" - 147. dan Pavlove godine ...............Moji ste! Ja sam vas kupio!............... "Svatko neka ostane u onom stanju u kojem ga je zatekao Božji poziv! Jesi li bio pozvan kao rob? Ne uznemiruj se zbog toga! Naprotiv, ako i možeš postati slobodan, radije ostani rob, jer onaj koji je kao rob pozvan da bude u Gospodinu - slobodnjak je Gospodinov; isto tako onaj koji je pozvan kao slobodnjak - rob je Kristov. Kupljeni ste! Ne budite robovi ljudima! Neka svatko, braćo, ostane s Bogom u onom stanju u kojem ga je zatekao poziv." ( 1 Kor 7,20-24) Crkvi se ponekad prigovara da nije dovoljno učinila za ukidanje ropstva. Mislim da taj prigovor ne stoji. Kršćanstvo nije ropstvo rušilo nasilnim putem, ali je samim svojim (Kristovim) naukom dalo osnov za ukidanje ropstva. Objavilo je zapovijed ljubavi po kojoj smo dužni svakog čovjeka ljubiti kao samog sebe. Svi smo kao udovi Kristova tijela uzdignuti na isto dostojanstvo bez obzira na razlike u službama. Tu više ne može biti ni roba ni gospodara, nego samo Krist koji je u svima. "Nema više: Židov - Grk! Nema više: rob - slobodnjak! Nema više: muško - žensko! Svi ste vi Jedan u Kristu Isusu!" (Gal 3,28). Osim toga Krist nam je Boga objavio kao Oca svih ljudi, što znači da smo svi braća i sestre. Prema tome, kršćanstvo nije ropstvo rušilo ni nasilno ni posebnim zakonima i mjerama, nego idejno, što je bilo brže, bezbolnije i trajnije. |
21.11.2008., petak
"Pavlova povlastica" - 146. dan Pavlove godine "Ako koji brat ima ženu nevjernicu koja pristaje da živi s njim, neka je ne otpušta! A žena koja ima muža nevjernika koji pristaje da živi s njom, neka ne otpušta muža, jer muža nevjernika posvjećuje žena, a ženu nevjernicu posvećuje brat kršćanin. Inače bi vaša djeca bila nečista, a sada su sveta. Ali ako nevjernička stranka traži rastavu, Štoviše, Bog nas je pozvao da živimo u miru. neka se rastavi! U takvim prilikama nije ropski vezan brat ili sestra. A što znaš ti, ženo, da li ćeš spasiti muža? Što li znaš ti, mužu, da li ćeš spasiti ženu?" (1 Kor 7, 12-16) To je bilo jedno od pitanja upućenih Pavlu od korintske crkve: Kako se ponašati u braku, sklopljenom u poganstvu, u kojem je jedna stranka prešla na kršćanstvo, a druga ostala u poganstvu? Da li kršćanin treba ostati u takvom braku ili se može rastaviti? Pavao naređuje slijedeće: ... - ako nekršćanska stranka želi i dalje u miru živjeti sa kršćanskom strankom, u tom slučaju kršćanin je dužan ostati u ženidbenoj vezi i neka se brak ne rastravlja. ... - ako nekršćanska stranka ne želi dalje živjeti u takvom braku i želi rastavu, brak se smije prekinuti i kršćanska stranka je slobodna i može sklopiti novi brak. To se u kršćanskom ženidbenom pravu zove "Pavlova povlastica". |
20.11.2008., četvrtak
Svatko ima svoj životni poziv - 145. dan Pavlove godine "Ja bih htio da svi budu kao i ja: ali svatko ima svoj posebni dar, jedan ovakav, drugi onakav. Neoženjenima i udovicama ipak velim da je za njih dobro ako ostanu kao i ja. Ali ako se ne mogu uzdržati, neka se žene i udaju, jer je bolje ženiti se nego izgarati od strasti. (1 Kor 7, 7-9) Uostalom, neka svatko živi onako kako mu je Gospodin dodijelio, kako ga je Bog pozvao! Tako naređujem po svim Crkvama. Ako je tko bio obrezan kad je pozvan, neka ne taji obrezanja; ako je tko bio neobrezan kad je pozvan, neka se ne obrezuje! Obrezanje ne vrijedi ništa, a ni neobrezanje ne vrijedi ništa, već vršenje Božjih zapovijedi."(1 Kor 7,17-19) Pavao je bio neoženjen i iz njegovih se riječi može zaključiti da djevičanstvo smatra savršenijim od ženidbe. On bi htio da svi budu kao on. Ne znam samo kako bi se onda ispunila Božja zapovijed izrečena prvim ljudima: "Plodite se i množite i napunite zemlju..." (Post 1,28). Svjestan je toga i sv. Pavao pa zaključuje da je najbolje da svatko živi onako kako mu je Bog dao. Jer i djevičanstvo i ženidba su darovi Božji. Netko ima jedan, a netko drugi dar. I ništa nije sveto i Bogu milo samo posebi, ni ženidba ni djevičanstvo, ni obrezanje ni neobrezanje, već je u svemu tome važno da li to radimo iz ljubavi prema Bogu i u želji da ga proslavimo i da izvršimo njegovu zapovijed. Ljubav je ono što daje vrijednost nekom djelu u Božjim očima. |
19.11.2008., srijeda
Ravnopravnost u bračnim odnosima - 144. dan Pavlove godine "Sada o onom što ste mi pisali: Dobro je za čovjeka da ne dira žene, ali zbog pogibli od bludnosti neka svaki ima vlastitu ženu i svaka vlastitiog muža. Neka muž vrši svoju dužnost prema ženi, a isto tako i žena prema mužu! Žena nije gospodar svoga tijela, nego muž; Jedno se drugom nemojte uskraćivati, isto tako i muž nije gospodar svoga tijela, nego žena. osim možda po dogovoru, za neko vrijeme, da se posvetite molitvi; zatim se opet sastajte, da vas ne bi sotona zbog vaše slabosti u izdržljivosti uveo u napast." (1 Kor 7,1-5) I onda kažu da je seks za Crkvu tabu tema! E pa nije! Imajući u vidu ljudsku narav, Pavao savjetuje da oženjeni kršćani žive redovitim spolnim životom. I daje im još puno savjeta odgovarajući na njihova brojna pitanja u vezi ženidbe i celibata. A pitanja su uglavnom bila slijedeća: - trebaju li bračni drugovi nastaviti normalnim spolnim životom nakon svog obraćenja, - trebaju li se samci ženiti, - da li je dopustiva rastava, - što je sa udovicama, smiju li se ponovno udati, - što je bolje, ženidba ili djevičanstvo itd. Ipak treba znati da sv. Pavao ovdje ne daje zaokruženi kršćanski nauk o ženidbi i o djevičanstvu, nego odgovara samo na konkretna pitanja. Što se tiče bračnih odnosa tu Pavao izjednačava muža i ženu. Oni su tu potpuno ravnopravni. Nijedan više ne pripada samom sebi nego bračnom drugu. Imaju jednake dužnosti i jednaka prava. I sve treba biti u međusobnom dogovoru. Bravo sv. Pavle! To je jedan od argumenata da sv. Pavao nije omalovažavao žene i da nije bio ženomrzac, kako mu neki podmeću. A vidjet ćemo što će dalje reći njegove poslanice! |
18.11.2008., utorak
Tko neće baštiniti Kraljevstva Božjega - 143. dan Pavlove godine Široki put vodi u propast U nastavku Pavao navodi listu grijeha koji isključuju postignuće Kraljevstva Božjeg. I za njih je pokajanje moguće, ali se teško ostvaruje jer jedan grijeh vodi u drugi i malo po malo dolazi do zaslijepljenosti i otvrdnuća srca. "Zar ne znate da nepravednici neće baštiniti kraljevstva Božjega? Nemojte se zavaravati! Ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni mekoputnici. ni oskvrnitelji dječaka, ni lopovi, ni lakomci, ni pijanice, ni klevetnici, ni razbojnici neće baštiniti Kraljevstva Božjega!" Korint je u ono vrijeme bio jako pokvareni grad i većina stanovništva živjela je po principu: - Sve mi je dopušteno! Trbuh je za jelo i jelo za trbuh i bludnost za tijelo, a tijelo za bludnost. - Iznad grada kočoperio se hram božice Afrodite sa tisuću prostitutki koje su u hramu nudile svoje usluge. Ta je raspuštenost zahvatila i neke kršćane. Neki su smatrali da je to ta sloboda o kojoj je Pavao govorio. Zato ih Pavao oštro upozorava da oni koji takve stvari rade, neće vidjeti Kraljevstva Božjega. Ako puno ljudi griješi i živi pokvareno, to još ne znači da je to dobro i dopušteno. Isus je rekao da postoje dvoja vrata i dva puta: uski i široki. Svojim je učenicima preporučio da uđu na uska vrata i idu uskim putem: "Uđite na uska vrata! Jer široka su vrata i prostran put koji vodi u propast i mnogo ih je koji njime idu. Kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u Život i malo ih je koji ga nalaze!" (Mt 7,13-14) To što većina griješi, ne znači da to više nije grijeh. Teško je to danas objasniti ljudima, pogotovo mladima koji se tako lako povode za mišljenjem i ponašanjem većine. Koliko samo kršćanskih parova, i mladih i starih, živi bludno i nevjenčano i opravdavaju se da tako danas svi žive.... Hoće li nas pred Bogom opravdati činjenica, da su te grijehe činili i drugi, čak i velika većina drugih? |
17.11.2008., ponedjeljak
"Sve vas bum tužil!"- 142. dan Pavlove godine u 6. pogl. 1. posl. Korinćanima Pavao prelazi na treću manu Korinćana a to je parničenje među dvjema kršćanskim strankama pred poganskim sudovima. ( Prva je mana bila strančarenje, a druga rodoskvrnuće i bludništvo.) Pavao smatra da kršćani svoje razmirice ne trebaju iznositi pred poganske sudove, nego ih trebaju riješiti sami, međusobnim dogovorom na miran način. Sve ostalo je nedostojno kršćana. "I sad, ako imate parnice o svagdašnjim stvarima, vi uzimate za suce one koji u Crkvi ništa ne vrijede! Neka vas je stid što sam prisiljen ovo govoriti! Tako, među vama nema ni jednog mudra koji bi mogao rasuditi između svoga brata i brata! Umjesto toga, brat protiv brata traži pravdu, i to pred nevjernicima! Bez sumnje vam je već to nedostatak što uopće imate parnice među sobom. Zašto radije ne pretrpite nepravdu? Zašto radije ne pregorite štetu? Naprotiv, vi nanosite nepravdu i štetu, i to braći! " (1 Kor 6, 4-7) Imamo i mi tu dosta za razmišljati. Naši su sudovi zatrpani tužbama, dijelom zbog njihove slabe organizacije rada, a dijelom i zbog onog našeg poznatog: Sve vas bum tužil! Pa se tako vodi parnica za minijaturni komad zemlje širine svega pola metra. I kad sudac pokušava tužitelja nagovoriti da odustane od tužbe zbog tako uskog komadićka zemlje, tužitelj se ne da "zbuniti": Gospon sudac, možda je uska, ali je duuuuuuuuuuboka! Na kraju su sudski troškovi veći od vrijednosti predmeta tužbe. Pa onda ono naše istjerivanje pravde i dokazivanje da smo u pravu ( tu sam stručnjak!), bez obzira koliko predmet sporenja može biti beznačajan. Važno je istjerati mak na konac i dokazati da smo u pravu. A sv. Pavao mudro kaže: Zašto radije ne pretrpite nepravdu? Zašto radije ne pregorite štetu? |
16.11.2008., nedjelja
"Ignjat Đurđević i svetopavlovski brodolom u vodama otoka Mljeta" - 141. dan Pavlove godine Saplunara, uvala na otoku Mljetu, gdje se je nasukao brod sa sv. Pavlom Jako mi je drago da je ponovno potaknuta rasprava o mjestu brodoloma sv. Pavla. Naime, u Dubrovniku je ovih dana održan znanstveni skup pod gornjim naslovom, kojim je obilježena jubilarna godina sv. Pavla. Izvještaj o samom brodolomu donose Djela apostolska u poglavljima 27. i 28. Budući da mi je ta tema bila jako zanimljiva još dok sam pratila Pavlov život čitajući Djela apostolska, malo sam istraživala po internetu i pronašla zanimljive podatke, koji su me onda još više zainteresirali, budući da sam saznala da nije sigurno da je Malta mjesto Pavlovog brodoloma, nego da postoji više dokaza, a i tradicija govori u prilog tome, da je taj otok ustvari naš otok Mljet. Što sam o toj temi pisala možete pročitati u postu Mljet ili Malta, gdje sam navela brojne povijesne dokaze koji govore u prilog tezi da je sv. Pavao svoj brodolom doživio upravo u Jadranu kod našeg otoka Mljeta. Dobro je znati te podatke. Čitav taj spor oko mjesta brodoloma prouzročili su Malteški vitezovi u 16. stoljeću, kad su se preselili na otok Maltu. Prisvajanjem Mljetske tradicije htjeli su sada svom otoku dati povijesni i religiozni značaj koji je pripadao Mljetu. Jedan od najznačajnijih "boraca" koji je dokumentirano stao u obranu dubrovačkog duhovnog blaga i naših gledišta bio je benediktinski opat Ignjat Đurđević svojom knjigom "Sveti Pavao apostol brodolomac". Knjiga, koja je izvorno napisana na latinskom jeziku, sada je prevedena i objavljena i na hrvatskom jeziku. O svemu raspravljalo se na gore spomenutom skupu u Dubrovniku, a detalje pročitajte ovdje, a i ovo je jako zanimljivo. Vjerujem da će vam to štivo biti od koristi, jer se tiče našeg vjerskog i kulturnog blaga. |
15.11.2008., subota
Ne družite se s bludnicima - 140 dan Pavlove godine Korint je u Pavlovo doba bio jedan od najpokvarenijih gradova rimskog carstva. Ako se je htjelo za nekoga reći da živi bludno i pokvareno, reklo se je da živi "po korintski". Ta raspuštenost zahvatila je i neke kršćane, a drugi su prelazili preko toga "u ime kršćanske slobode" i tako neizravno podržavali taj nemoral. U 5. poglavlju 1. posl. Korinćanima Pavao oštro osuđuje takvo ponašanje i zapovijeda, da se svi počinitelji takvih nedjela uklone iz zajedništva.: "Općenito se čuje da među vama ima bludnosti i to takve, kakve nema ni među poganima: da jedan od vas ima za ženu svoju maćehu. A vi se još nadimate! Zašto se radije niste obavili tugom? Neka se ukloni između vas počinitelj tog nedjela! ...da takvoga predate sotoni na propast tijela, kako bi se njegov duh spasio na dan Gospodina Isusa." Kako se nekoga može predati sotoni da mu se spasi duša? Malo je teško to razumjeti. Pronašla sam jedno objašnjenje koje kaže, da ovo predati sotoni znači isključiti krivca iz zajedničkog bogoslužja i udaljiti od euharistije. A prema Pavlovom shvaćanju, čim tko ne pripada Kristu, pripada sotoni. Ta kazna je trebala šokirati krivca i potaknuti ga na obraćenje. Trebalo ga je odstraniti iz zajednice kao što se i bolesnika udaljuje od zdravih, da se zaraza ne bi širila. "Zar ne znate da malo kvasca ukvasi sve tijesto?" "Pisao sam vam u (prijašnjoj izgubljenoj) poslanici da se ne družite s bludnicima. To ne znači: općenito s bludnicima ovoga svijeta, ili s lakomcima, ili s razbojnicima, ili s idolopoklonicima, jer biste tada morali izići iz svijeta....." Toliko je toga bilo, da se ne bi imali s kime družiti! A mi mislimo da samo danas ima tako puno pokvarenosti i grijeha. Onaj prvi čovjekov grijeh imao je fatalne posljedice za sve ljude. Neposluhom jednog čovjeka svi smo postali grešnici skloni grijesima i svakojakim gadarijama. Na našu beskrajnu sreću, poslušnošću drugoga čovjeka tj. Krista, darovana nam je druga prilika za milost, opravdanje i novi život. To je najdivnije u našoj vjeri. Uvijek, dokle god smo živi, možemo prati svoju zaprljanu krsnu haljinicu u skrušenoj i iskrenoj ispovijedi. ..........Pa iskoristimo taj dar najbolje što možemo!.......... |
14.11.2008., petak
S ljubavlju i blagim duhom - 139. dan Pavlove godine "Što volite: da dođem k vama sa šibom ili s ljubavlju i blagim duhom?" ( 1 Kor 4, 21) Izgleda da su Korinćani svojim ponašanjem izluđivali sv. Pavla. On je sve primjenio da ih izvede na pravi put: .. - zaklinjao: Zaklinjem vas braćo, imenom našeg Gospodina Isusa Krista da svi budete složni....(1 Kor 1, 10) ... - naređivao: Oženjenima naređujem ... ( 1 Kor 7,8) ... - ismijavao: Već ste zasićeni! Već ste bogati... ( 1 Kor 4, 8-10), ... - iskazivao ljubav i opominjao: ... da vas opomenem kao svoju ljubljenu djecu...(1 Kor 14-17)... itd. Sve je poduzeo, a kako ni to nije dalo očekivanog rezultata, zaprijetio im je: Hoćete da dođem k vama sa šibom? Pavao je imao poseban odnos sa Korinćanima. Smatrao ih je svojom duhovnom djecom i tako se i ponašao. On si je mogao dozvoliti da im zaprijeti i šibom. Sigurno to ne bi ostvario, nego je samo htio da Korinćani konačno shvate, koliko je važno to što im govori i da se moraju promijeniti. Premda kažu da je šiba iz raja izrasla, apsolutno sam protiv svakog fizičkog kažnjavanja djece, jer ono nanosi nepopravljive štete dječjoj osobnosti i izaziva samo trajnu mržnju. Sankcije i kazne da, ali ne fizičko i psihičko ponižavanje, koje nepovratno razara i uništava osobnost svakog čovjeka. Ipak je puno bolje odgajati " s ljubavlju i blagim duhom". |
13.11.2008., četvrtak
Duša svakog apostolata - 138. dan Pavlove godine "Da i bezbroj učitelja imate u Kristu, ipak nemate mnogo otaca, jer vas ja Evanđeljem rodih u Kristu Isusu. Zato me, zakljinjem vas, nasljedujte! Upravo sam radi toga i poslao k vama Timoteja, svoga ljubljenog i vjernog sina u Gospodinu. On će vam dozvati u pamet moja pravila vladanja u Kristu, kako ih učim svagdje i u svakoj crkvi. Neki su se oholo uznijeli, kao da ja neću doći k vama. Ali eto me ubrzo, ako Gospodin htjedne, i tada ću vidjeti ne što govore te oholice, već što mogu, jer Kraljevstvo Božje nije u riječi nego u snazi. " (1 Kor 4, 14-20). Koji bi se još propovjednik ili učitelj usudio pozvati učenike da ga nasljeduju? Vjerojatno malo njih. Ali Pavao je to mogao. On je sve ostavio radi Isusa Krista, predao mu je sav svoj život i živio je samo za Boga i ljude. Ustvari, nije više ni živio: Ne živim više ja, nego Krist živi u meni. U tome je bila tajna uspjeha njegovog misionarenja. "Samo onaj koji se sjedinjuje s Kristom, koji na njemu temelji svoj život, može preporađati i obnavljati druge, preporađati svijet. Možda je upravo čovjekovo nedovoljno participiranje na nadnaravnom životu razlog, što danas mnoga pastoralna nastojanja, mnoge katehetske metode i mnogi evangelizacijski planovi ne daju plodove" (Iz Predgovora knjizi Duša svakog apostolata cistercitskog monaha Dom Chautarda). A papa Pavao VI., govoreći upravo o toj knjizi, kaže: "Ne može biti istinski apostol, tko nema vlastiti duboki i gorući nutarnji život. Kako bi netko bio apostol, potrebna mu je strastvena ljubav prema Isusu Kristu; ljubav koja je osobna, istinska i potpuna. Apostolat je ljubav koja se prelijeva, izbija, koja se pretače i u svjedočanstvo i u djelovanje." (Oss. Rom., 1.veljače 1968.)Vrijedi pročitati tu knjižicu! |
12.11.2008., srijeda
Sve za Isusa!- 137. dan Pavlove godine Gladijatorske borbe u areni "Bog je, čini mi se, nas apostole učinio posljednjima, kao osuđenicima na smrt; postali smo prizorom svijetu, anđelima i ljudima. Mi smo ludi zbog Krista, a vi ste mudri u Kristu; mi slabi, a vi jaki; vi slavni, a mi bez časti. Do ovog časa gladujemo i žeđamo, podnosimo golotinju i primamo udarce, bez stalnog smo boravišta i do iznemoglosti radimo svojim rukama, Vrijeđaju nas, a mi blagoslivljamo; Postali smo kao smeće svijeta, progone nas, a mi strpljivo podnosimo; ocrnjuju nas, a mi uzvraćamo lijepim. kao izmet sviju sve do sada. Ovo ne pišem da vas zasramim, nego da vas opomenem kao svoju ljubljenu djecu." (1 Kor 4, 9-14) Ima puno proživljene patnje i izvjesne gorčine u ovom tekstu. Pavao potresno govori o teškom i prezrenom položaju vjerovjesnika. Koristi se slikom iz gladijatorskih igara, u kojoj apostole uspoređuje sa ubijanim gladijatorima u areni. Usprkos svemu, apostoli ostaju nepokolebljivi. Ništa ih ne može zaustaviti u propovijedanju, na uvrede odgovaraju lijepim riječima i blagoslovima i sve strpljivo podnose. Možda su te riječi upućene i nama, i našim današnjim apostolima, svećenicima i biskupima...... Što bismo sve trebali podnositi: i glad i žeđ i neimaštvo, pogrde, ocrnjivanja i progonstva - a ipak ostati prijazni i strpljivi, s lijepim riječima i blagoslovom na usnama! A sve to zbog Isusa Krista i Njegove Radosne vijesti! . |
11.11.2008., utorak
Ne sudi i ne osuđuj! - 136. dan Pavlove godine "Moj je sudac Gospodin. Zato ne sudite prerano, prije nego dođe Gospodin! On će osvijetliti što je sakriveno u tami i tada će svatko primiti zasluženu pohvalu od Boga." (1 Kor 4, 4-5)i objaviti nakane srdaca, Dok sam čitala te retke, sjetila sam se nedavnog komentara drage blogerice s. Mirjam, koji nadopunjuje ovu temu o kojoj piše sv. Pavao: "Svi smo brzi u osudi i mislimo da smo mi u pravu i da je naša istina prava istina, i da je samo ono što mi radimo jedino ispravno, a često su to samo ljudska umovanja, a ne ono što dolazi od Gospodina. " Zaista, jedino Bog poznaje ljudsko srce i zna što je u njemu. On zna zašto je netko nešto učinio ili nije učinio i On će kao pravedan i milosrdan Sudac svakome izeći presudu. |
10.11.2008., ponedjeljak
Budi lud da budeš mudar! - 135.dan Pavlove godine "Neka nitko sam sebe ne zavarava! Ako tko među vama misli da je mudar po sudu ovog svijeta, neka bude lud da bude mudar, jer mudrost je ovog svijeta ludost pred Bogom! Stoji, naime, napisano:"On hvata mudrace njihovom lukavštinom, i opet: "Gospodin pozna misli mudraca, zna da su isprazne." Zato neka se nitko ne ponosi ljudima! Vama pripada sve: i Pavao, i Apolon, i Kefa, i svijet, i život, i smrt, i sadašnjost, i budućnost. Sve je vaše, a vi ste Kristovi, a Krist je Božji. 1 Kor 3, 18-23) Logika ovog svijeta nije Božja logika. U očima svijeta, vrijednosti koje je živio i proklamirao Krist, obične su gluposti.: kako može "normalan" čovjek ljubiti svog neprijatelja, okrenuti mu drugi obraz da primi udarac, moliti za svog progonitelja, pa čak i bez prigovora i dobrovoljno umrijeti za lopove i grešnike...., pa onda dalje: ... - tko hoće da bude prvi - neka bude zadnji, ... - najveći - neka bude sluga sviju, ... - ako hoćeš živjeti, prvo moraš umrijeti.... itd. Sve je to ludost u očima svijeta. A vrhunac svega je onaj revolucionarni Govor na gori, koji cijelu ljudsku logiku i mudrost okreće naglavačke. Mi jesmo kršćani ili kako kaže sv. Pavao: mi smo Kristovi, ali da li se odričemo mudrosti svijeta i da li prihvaćamo da budemo "ludi" u očima svijeta? Nije to uvijek lako! Ravnamo li se po diktatu svijeta i svjetovnog ili po zapovijedima i uputama Isusa Krista? |
09.11.2008., nedjelja
Tijelo je hram Duha Svetoga - 134. dan Pavlove godine "Ne znate li da ste hram Božji i da Duh Božji prebiva u vama? Ako tko razara hram Božji, njega će Bog razoriti, jer je svet hram Božji, a to ste vi" (1 Kor 3, 16-17). Divne riječi, ali i ozbiljno upozorenje: a) Bog prebiva u nama, (može li biti nešto divnije i veće?)b) uništit će onoga, tko razara Hram Božji, Pavao proširuje tu temu u 6. pogl. i kaže: "Zar ne znate da je vaše tijelo hram Duha Svetoga, koji stanuje u vama i koji vam je dan od Boga? Ne znate li da ne pripadate sami sebi jer ste kupljeni? Proslavite, dakle, Boga svojim tijelom!" (1 Kor 6,19-20) Hram Duha Svetoga je Crkva ali i svaki pojedinac, koji je na krštenju postao dijete Božje i hram Duha Svetoga. Crkvu Božju napadaju i danas sa svih strana. Pokušavaju je uništiti ali neće uspjeti : vrata je paklena neće nadvladati! Ali rane koje joj nanosimo - bole! Svaki je čovjek odgovoran za ono što čini zajednici i samom sebi. Nema grijeha koji šteti samo pojedincu; svaki grijeh nanosi štetu i drugima. Hram svoga tijela razaramo grijesima, ovisnostima i lošim navikama. Nitko ne može reći : to je moja privatna stvar! - jer sve što ja radim ili što se događa sa mnom, djeluje na cijeli svijet: ili ga ruši i unazađuje ili unapređuje i gradi. Ja mogu reći: To je moja stvar, ali time ne poništavam učinke svog ponašanja na druge. Oni će zbog moje pogrešne odluke biti ili sretni ili nesretni, zdravi ili bolesniji itd. Sad se puno raspravlja o zabrani pušenja. Slušam jednu, inače dragu pjevačicu, koja kaže: Imam ja svoj stan i tamo mogu pušiti koliko hoću.To se kao nikoga ne tiče. Ali i te kako se tiče! Koliko će samo mladih koji slušaju tvoje pjesme krenuti tvojim putem i početi pušiti! Kad se razboliš, a sigurno hoćeš, svi ćemo davati novce za tvoje liječenje. Ali nije ni to najgore. Zbog bolesti se nećeš moći brinuti za svoju djecu i obitelj, Ako još nemaš djece, kad ih i ako ih budeš imala, pušenje će već unaprijed naštetiti zdravlju tvoje još nerođene djece, koja su u startu manja i neotpornija. I što je najgore, prerano ćeš umrijeti i silno nedostajati svojoj djeci i obitelji. Tako će zbog tvoje pogrešne odluke i štetne navike (koje se svatko uz pomoć stručnjaka može riješiti, ako hoće) mnogi patiti, pa to onda nije samo tvoja privatna stvar. Osim toga za cijenu jedne kutije cigareta, siromašna afrička obitelj može preživjeti nekoliko dana. Nepravedno je sve to tovariti samo na leđa pušača. Nisu oni jedini koji tako razmišljaju, ali eto, oni su sada na udaru. Svi mi imamo poneku "cigaretu" koje se nismo spremni odreći, bez obzira koliko to štetilo i nama i zajednici. I sama sam to iskusila. |
08.11.2008., subota
Tko još danas hoće biti sluga - 133. dan Pavlove godine " Pa što je Apolon? Što li je Pavao? Sluge koje su vas privele k vjeri, a svaki je od njih sluga onako kako mu je Gospodin dao. Ja sam posadio, Apolon je zalio, ali je Bog činio da raste. Stoga; niti je što onaj koji sadi, niti onaj koji zalijeva, nego onaj koji čini da raste - Bog... ...Mi smo Božji suradnici; vi ste Božja njiva, Božja građevina. Prema Božjoj milosti koja mi je dana, ja sam kao mudri graditelj, postavio temelj, a drugi nadoziđuje. Ali neka svatko pazi kako nadoziđuje! Nitko, naime, ne može postaviti drugoga temelja osim onoga koji je već postavljen, a taj je Isus Krist. Zida li tko na ovom temelju zlatom, srebrom, dragim kamenjem, drvetom, sijenom, slamom, svačije će djelo izaći na vidjelo. To će pokazati onaj Dan, jer će se očitovati vatrom, a ta će vatra otkriti kakvo je čije djelo. Onaj kome ostane što je nadozidao, primit će nagradu, a onaj čije djelo izgori, štetovat će. On sam spasit će se, ali kao kroz vatru." (1 Kor 3, 5-15). Ovaj zadnji redak ne govori izravno o čistilištu, ali i to je jedan od tekstova, na temelju kojih je Crkva razvila svoj nauk o čistilištu. "Što je Pavao? Što li je Apolon? Sluge , koje su vas privele vjeri." I Isus se proglasio slugom, kad kaže: " Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi . (Mk 10,45 ) I svoje učenike opominje: "Tko hoće da među vama bude prvi, neka bude svima sluga" (Mk 10,44). I papa se zove sluga slugu Božjih.. A što je s nama? Koliko smo mi doista spremni da služimo drugima i da budemo sluge? Zaista je u najmanju ruku čudno, ako ne i sablažnjivo, da smo mi kršćani, a ima nas dvije milijarde u svijetu, tako daleko od onoga što znamo iz sv. Pisma i što drugima propovijedamo. Znamo mnoge stvari, pratimo Isusov život i čitamo Evanđelje, ali u svakodnevnom životu se to jedva zamjećuje. Tko još danas hoće biti sluga? Poput Isusa ili bl. Majke Tereze ? |
07.11.2008., petak
Isusov križ je naša mudrost i snaga - 132. dan Pavlove godine "I ja, kad dođoh k vama, braćo, da vam navijestim svjedočanstvo Božje, ne dođoh s visokim govorom ili s mudrošću, jer ne držah zgodnim među vama išta drugo znati osim Isusa Krista, i to razapetoga. I sam vam se pokazah slabim, bojažljivim i drhtavim. Moja riječ i moje propovijedanje nije se sastojalo u uvjerljivim riječima mudrosti, već u očitovanju Duha i snage, da se vaša vjera ne oslanja na ljudsku mudrost, nego na Božju snagu." (1 Kor 2,1-5) Po sv. Pavlu, što se tiče spasenja, sve su naravne prednosti bez ikakve vrijednosti, jer sve potpuno zavisi o Bogu. Možda tu sv. Pavao ide malo u skrajnost i namjerno omalovažava ljudske sposobnosti, koje su isto dar Božji i mogu biti od velike koristi, samo da bi jače naglasio, da je temelj svega djelovanja i uspjeha uvijek Bog. Kao primjer kako Bog djeluje u navještanju, Pavao navodi samog sebe. Njegove su riječi bile slabe, bojažljive, drhtave...Nije se oslanjao na velike i mudre riječi, nego na Božju snagu i mudrost. Jer "što je ludo u očima svijeta, izabra Bog da posrami mudre, što je slabo u očima svijeta, izabra Bog da posrami jake....da se ni jedan čovjek ne može ponositi pred Bogom...Tko se ponosi, neka se u Gospodinu ponosi!" Ne obraćaju se ljudi zbog naše mudrosti, ni zbog naših lijepih riječi ni naše sposobnosti uvjeravanja, nego je Bog taj, koji kroz naše riječi, bile one mudre ili slabe ili nespretne, moćno dotiče ljudska srca i obraća ih. |
06.11.2008., četvrtak
Mudrost "ludosti" križa - 131. dan Pavlove godine "Bez sumnje, govor o križu je ludost za one koji propadaju, jer stoji pisano: a za nas koji se spasavamo sila je Božja, "Uništit ću mudrost mudrih i učinit ću ispraznom umnost umnih." Gdje je mudrac? Gdje je književnik? Gdje li je istraživač ovoga svijeta? Zar nije Bog učinio ludom mudrost svijeta? Budući, naime, da svijet svojom mudrošću nije upoznao Boga u objavljenoj Božjoj mudrosti, odluči Bog spasiti one koji vjeruju propovijedanjem ludosti. I dok Židovi zahtijevaju znakove, a Grci traže mudrost, mi propovijedamo Krista razapetoga, sablazan za Židove, ludost za pogane, a za pozvane - i Židove i Grke - Krista, Božju silu i Božju mudrost, jer je Božja ludost mudrija od ljudi, i Božja slabost jača od ljudi."....(1 Kor 1,18-25) Ovo je jedno od najveličanstvenijih mjesta sv. Pavla o raspetom Kristu i o snazi njegova križa. Bog odbacuje ljudsku mudrost kao sredstvo spasenja. Križ je prava Božja mudrost i sila. Križ odlučuje sudbinom svijeta: tko u njemu vidi ludost, izgubljen je, a tko vidi Božju silu, spašen je. Poganima je križ bio ludost, isto kao i današnjim poganima koji odbacuju svaki križ i odricanje kao nepotrebnu glupost, jer samo se jednom živi i treba maksimalno sebi ugađati .... Tko tako misli - propast će, kaže sv. Pavao. Bog je otvorio novi put spasenja, kojim idu oni koji vjeruju u raspetoga Krista i u silu njegova križa. Takvi se spasavaju! |
05.11.2008., srijeda
Krist nas sve ujedinjuje - 130. dan Pavlove godine "Zaklinjem vas, braćo, imenom Gospodina našega Isusa Krista, da svi budete složni: da ne bude među vama razdora, već neka vlada savršeno jedinstvo osjećaja i misli. Obavijestili su me, braćo moja, Klojini ukućani, da među vama ima prepiranja. Tim kanim reći da svaki pojedinac od vas govori: ... - Ja sam Pavlov. ... - Ja Apolonov. ... - Ja Petrov. ... - Ja Kristov. Zar je Krist razdijeljen? Zar je Pavao razapet za vas? Ili ste u Pavlovo ime kršteni? " (1 Kor 1,10-12) Ništa nije tako opasno i razorno kao strančarenje i nejedinstvo. Ako svatko vuče na svoju stranu, sve ostaje na mrtvoj točki i nikamo se ne stiže. To je znao sv. Pavao i zato upozorava Korinćane da se ne svrstavaju prema tome koji im se propovjednik više sviđa, nego da budu jedno srce i jedna duša. To je bila i Isusova velika želja i molitva: Da svi budu jedno...(Dj 4,32) Poslušajmo sv. Pavla i svrstajmo se uz Krista, a ne uz pojedine ljude. To zatvaranje kruga "samo mojih prijatelja", ako i nema zle namjere, ipak ostavlja gorak okus kod onih, koji ostaju izvan tog kruga. Osjetila sam to i sama na jednom seminaru u Taboru, gdje je bilo posebno naglašavano baš to zajedništvo i upoznavanje drugih, a onda, za vrijeme ručka, cijeli stolovi su bili "rezervirani za prijatelje" i nije se moglo sjesti za određeni stol. |
04.11.2008., utorak
Pozdrav i molitva (1 Kor 1,1-9) - 129. dan Pavlove godinje "Pavao, pozvan voljom Božjom za apostola Krista Isusa, i brat Sosten, crkvi Božjoj u Korintu, posvećenima u Kristu Isusu, pozvanima da budu sveti, sa svima koji ma gdje zazivlju ime Gospodina našega Isusa Krista, Gospodina i njihova i našega. Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista! Neprestano zahvaljujem svome Bogu za vas na milosti Božjoj koja vam je dana u Kristu Isusu. U njemu ste postali bogati u svakom pogledu, u svakoj vrsti govora i znanja - kao što se svjedočanstvo o Kristu učvrstilo među vama - tako da ne oskudijevate nijednom milosti dok čekate objavljenje Gospodina našega Isusa Krista. On će vas učiniti i postojanima do kraja, tako da budete neporočni na dan našega Gospodina Isusa Krista. Vjeran je Bog koji vas je pozvao u zajednicu sa Sinom svojim, Isusom Kristom, Gospodinom našim." (1 Kor 1, 1-9) Koliko god da je bilo uznemirujućih pojava u korintskoj zajednici, Pavao pronalazi i ono dobro i pozitivno: primili su milost Božju i odazvali joj se i tako postali bogati u svakom pogledu. Učvrstili su svoju vjeru u Isusa Krista... To Pavao ističe i hvali i za to zahvaljuje Bogu. Pavao vjeruje u djelotvornost pohvale i priznanja i to nikada ne ispušta. Očito je bio jako dobar odgojitelj i učitelj. Uvijek kreće prvo s pozitivnim činjenicama. On ih tješi i ohrabruje: Bog će vas učiniti postojanima, ne bojte se, On je vjeran! Pavao i moli za njih, na svoj način, a to je zahvaljivanje. Nakon što je stvorio jednu pozitivno ozračje, Korinćani će lakše prihvatiti i ono teže, što im se možda baš i neće svidjeti. |
03.11.2008., ponedjeljak
Učitelj i savjetnik Korinćana - 128. dan Pavlove godine Poštanska marka kojom je Grčka obilježila 1900. godina od Pavlovog posjeta Korintu. Koliko je Korint zbog svog geografskog položaja i velikog protoka ljudi bio prikladan za brzo prenošenje Radosne vijesti, toliko je zbog svog već poslovično nemoralnog načina života bio neprikladan za usađivanje kršćanskih vrijednosti. Iznad grada uzdizao se hram božice Afrodite, božice ljubavi, ali sasvim drugačije ljubavi od one, o kojoj Pavao pjeva u 12. pogl. Hram je vrvio bludnicama i moralnom pokvarenošću. Ne snalazeći se posve u takvom okruženju, korintski kršćani traže od Pavla savjete u vezi različitih pitanja. Pavao im odgovara pismom (poslanicom) u kojem naširoko obrazlaže slijedeće teme: _ podjele unutar Crkve ( ...ja sam Pavlov, ja Petrov .....), - slučaj incesta, - sudski procesi između članova Crkve, - kršćanska sloboda i njena zloporaba, - nered na crkvenim sastancima, - ženidba i djevičanstvo, - jedenje mesa žrtvovanog idolima, - žene i nošenje vela, - karizme, - uskrsnuće mrtvih. Pavlove odgovore, koji nam pružaju detaljni uvid u život ali i u probleme prvih kršćanskih zajednica, upoznavat ćemo u slijedećim postovima. |
02.11.2008., nedjelja
1. posl. Korinćanima - 127. dan Pavlove godine Crkvu u Korintu Pavao je osnovao na svom drugom misijskom putovanju i tu je djelovao više od 18 mjeseci. Iako se 1. posl. Koranćanima svojom dogmatskom dubinom ne može mjeriti s posl. Rimljanima, ipak je mnogi smatraju "najvećom knjigom što je ikada napisana" i to najviše zbog : .....Pavlovog hvalospjeva ljubavi ( 13. pogl.) .....i zbog njegove jedinstveno snažne riječi o ludosti križa ( 1, 18-31). Njezino je povijesno značenje od neprocjenjive vrijednosti - kaže fra Gracijan Raspudić u bilješkama uz svoj prijevod Novog Zavjeta. (Taj prijevod najviše volim čitati jer je razumljiv, uz njega se nalaze opsežna objašnjenja a jezičnu lekturu prijevoda obavio je nezamjenjivi, nažalost sada već pokojni, Tomislav Ladan.) Iz te poslanice možemo puno saznati: ... - o životu prvih kršćanskih zajednica sa svim dobrim i lošim stranama, ... - posebno su dragocjeni izvještaji o blagovanju Euharistije kao i ... - podaci o raznim duhovnim darovima među prvim kršćanima. Kao i ostale Pavlove poslanice i ova je napisana grčkim jezikom, kojim su onda govorili svi obrazovani ljudi. Ima 16 poglavlja, isto kao i posl. Rimljanima, ali je ipak od nje kraća, jer je posl. Rimljnaima najopsežniji Pavlov spis i u izvorniku broji 7.101 riječ. U svakom slučaju, predamnom je opet je lijepi posao! |
01.11.2008., subota
Veliki značaj posl. Rimljanima - 126. dan Pavlove godine Koloseum, jedan od simbola Rima, najveći amfiteatar ikada izgrađen u Rimskom carstvu. Danas sam završila s čitanjem poslanice Rimljanima. Trebalo mi je za to čak 43 dana. Vremena je malo i sumnjam da ću do kraja Pavlove godine uspjeti pročitati i obraditi sve Pavlove poslanice. Međutim, neću se požurivati, jer i poslije "Pavlove godine" sv. Pavao i njegove poslanice ostaju. Kao zaključak i mali podsjetnik na bitne dijelove ove poslanice, donosim izvadak iz Biblijskog priručnika (Kršćanska sadašnjost 1989.g): Poslanica Rimljanima Pavao, veliki putnik i rimski građanin, nije bio u Rimu prije pisanja ove poslanice (oko 57. g. po Kr.). Završivši tri velika putovanja, šireći kršćansku poruku i osnivajući Crkve po istočnim pokrajinama imperija, nalazeći se najvjerojatnije u Korintu, a spreman da odnese u Jeruzalem darove što ih je sabrao (vidi Dj 20), osjeća se slobodnim da napokon krene na Zapad, ciljajući čak na Španjolsku. Idući tamo zadržat će se u Rimu, gdje će moći ostvariti davni san da sretne kršćane Grada..... U Pavlovo je vrijeme Rim bio prijestolnica carstva, koje se protezalo od Engleske do Arabije. Bio je bogat, kozmopolitski grad, političko i trgovačko središte svega tada poznatoga svijeta; košnica raznih naroda. U vrijeme kada Pavao piše svoju poslanicu, u Rimu je već postojala velika cvatuća kršćanska zajednica, sabrana kao i obično od Židova i pogana. Poslanica zauzimo povlašteno mjesto među apostolskim pismima. U njoj naalazimo osnovne kršćanske istine, zapravo manifest Pavlovog evanđelja. Nije nam poznato koji je razlog naveo Pavla da piše taj jedinstveni spis. Možda je naslućivao da idući u Jeruzalem izlaže život opasnosti, te da neće nikada moći usmeno izreći svoju poruku rimskim kršćanima. Središnja tema poslanice je vjera u Krista, koja postaje isključivim i jedinim izvorom spasenja. Za Pavla su svi ljudi, bili Židovi ili pogani, jednaki. Pred Bogom svi smo pod osudom, pa i Židovi sa svojom jedinstvenom povlasticom poznavanja Božjeg Zakona. Bog nam, međutim, besplatno nudi oproštenje i novi život. Isus se predao za nas. Slobodni smo i možemo započeti iznova, ali sada imajući uza se Božju silu. Zašto onda pogani odgovaraju na Božji spasiteljski dar, a Židovi ga odbacuju? Ovi posljednji postupaju tako, misleći da im spas dolazi od njihovih zaslužnih djela, ali će na koncu i oni upoznati stvarnost. Oproštenje i Božja ljubav nukaju nas da živimo u skladu s novim pozivom, da promijenimo svoj način mišljenja i življenja. Radosna vijest nije sama sebi svrhom, već smjera na promjenu i preobražaj ljudskih odnosa. Ona pruža priliku i omogućuje i Židovima i poganima da se u Crkvi susreću kao jednaki. Prožima sve vidove našeg života. To su glavne misli ove poslanice, čiji je utjecaj bio ogroman. Ona je osvojila velike ljude - Augustina, Luthera, Karla Bartha... i preko njih oblikovala povijest Crkve, kao što je utjecala i na život nebrojenih anonimnih pojedinaca, jednostavnih muževa i žena koji su je čitali, povjerovali u njenu poruku i djelovali dosljedno toj poruci. Priključimo se i mi toj vojsci oduševljenih kršćana! Uzmimo Bibliju i čitajmo! To je prvi korak. A zatim, uz Božju pomoć slijedi drugi korak: produbljivanje i učvršćivanje naše vjere i na kraju promjena života u skladu sa Porukom. |
- Bože milosrdni i svemogući, preporučujemo ti ovih dana naše maturante. Pošalji svoga Duha da ih prosvijetli i pomogne u rješavanju testova. Posebno Ti preporučujemo Josipa V.