"Zaklinjem vas, braćo, imenom Gospodina našega Isusa Krista,
da ne bude među vama razdora,
već neka vlada savršeno jedinstvo osjećaja i misli.
Obavijestili su me, braćo moja, Klojini ukućani,
da među vama ima prepiranja.
Tim kanim reći da svaki pojedinac od vas govori:
... - Ja sam Pavlov.
... - Ja Apolonov.
... - Ja Petrov.
... - Ja Kristov.
Zar je Krist razdijeljen?
Zar je Pavao razapet za vas?
Ili ste u Pavlovo ime kršteni? " (1 Kor 1,10-12)
Ništa nije tako opasno i razorno kao strančarenje i nejedinstvo. Ako svatko vuče na svoju stranu, sve ostaje na mrtvoj točki i nikamo se ne stiže. To je znao sv. Pavao i zato upozorava Korinćane da se ne svrstavaju prema tome koji im se propovjednik više sviđa, nego da budu jedno srce i jedna duša. To je bila i Isusova velika želja i molitva: Da svi budu jedno...(Dj 4,32)
Poslušajmo sv. Pavla i svrstajmo se uz Krista, a ne uz pojedine ljude. To zatvaranje kruga "samo mojih prijatelja", ako i nema zle namjere, ipak ostavlja gorak okus kod onih, koji ostaju izvan tog kruga. Osjetila sam to i sama na jednom seminaru u Taboru, gdje je bilo posebno naglašavano baš to zajedništvo i upoznavanje drugih, a onda, za vrijeme ručka, cijeli stolovi su bili "rezervirani za prijatelje" i nije se moglo sjesti za određeni stol.
Post je objavljen 05.11.2008. u 20:29 sati.