Marketing
Ne družite se s bludnicima - 140 dan Pavlove godine
Korint je u Pavlovo doba bio jedan od najpokvarenijih gradova rimskog carstva. Ako se je htjelo za nekoga reći da živi bludno i pokvareno, reklo se je da živi "po korintski".
Ta raspuštenost zahvatila je i neke kršćane, a drugi su prelazili preko toga "u ime kršćanske slobode" i tako neizravno podržavali taj nemoral.
U 5. poglavlju 1. posl. Korinćanima Pavao oštro osuđuje takvo ponašanje i zapovijeda, da se svi počinitelji takvih nedjela uklone iz zajedništva.:
"Općenito se čuje da među vama ima bludnosti
i to takve, kakve nema ni među poganima:
da jedan od vas ima za ženu svoju maćehu.
A vi se još nadimate!
Zašto se radije niste obavili tugom?
Neka se ukloni između vas počinitelj tog nedjela!
...da takvoga predate sotoni na propast tijela,
kako bi se njegov duh spasio na dan Gospodina Isusa."
Kako se nekoga može predati sotoni da mu se spasi duša? Malo je teško to razumjeti. Pronašla sam jedno objašnjenje koje kaže, da ovo predati sotoni znači isključiti krivca iz zajedničkog bogoslužja i udaljiti od euharistije. A prema Pavlovom shvaćanju, čim tko ne pripada Kristu, pripada sotoni. Ta kazna je trebala šokirati krivca i potaknuti ga na obraćenje.
Trebalo ga je odstraniti iz zajednice kao što se i bolesnika udaljuje od zdravih, da se zaraza ne bi širila. "Zar ne znate da malo kvasca ukvasi sve tijesto?"
"Pisao sam vam u (prijašnjoj izgubljenoj) poslanici
da se ne družite s bludnicima.
To ne znači: općenito s bludnicima ovoga svijeta,
ili s lakomcima, ili s razbojnicima, ili s idolopoklonicima,
jer biste tada morali izići iz svijeta....."
Toliko je toga bilo, da se ne bi imali s kime družiti!
A mi mislimo da samo danas ima tako puno pokvarenosti i grijeha. Onaj prvi čovjekov grijeh imao je fatalne posljedice za sve ljude. Neposluhom jednog čovjeka svi smo postali grešnici skloni grijesima i svakojakim gadarijama.
Na našu beskrajnu sreću, poslušnošću drugoga čovjeka tj. Krista, darovana nam je druga prilika za milost, opravdanje i novi život. To je najdivnije u našoj vjeri. Uvijek, dokle god smo živi, možemo prati svoju zaprljanu krsnu haljinicu u skrušenoj i iskrenoj ispovijedi.
..........Pa iskoristimo taj dar najbolje što možemo!..........
Post je objavljen 15.11.2008. u 23:14 sati.