"Pavao, pozvan voljom Božjom za apostola Krista Isusa,
i brat Sosten, crkvi Božjoj u Korintu,
pozvanima da budu sveti,
sa svima koji ma gdje zazivlju ime Gospodina našega Isusa Krista,
Gospodina i njihova i našega.
Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista!
Neprestano zahvaljujem svome Bogu za vas
na milosti Božjoj koja vam je dana u Kristu Isusu.
u svakoj vrsti govora i znanja -
kao što se svjedočanstvo o Kristu učvrstilo među vama -
tako da ne oskudijevate nijednom milosti
dok čekate objavljenje Gospodina našega Isusa Krista.
On će vas učiniti i postojanima do kraja,
tako da budete neporočni na dan našega Gospodina Isusa Krista.
Vjeran je Bog koji vas je pozvao u zajednicu sa Sinom svojim,
Isusom Kristom, Gospodinom našim." (1 Kor 1, 1-9)
Koliko god da je bilo uznemirujućih pojava u korintskoj zajednici, Pavao pronalazi i ono dobro i pozitivno: primili su milost Božju i odazvali joj se i tako postali bogati u svakom pogledu. Učvrstili su svoju vjeru u Isusa Krista... To Pavao ističe i hvali i za to zahvaljuje Bogu.
Pavao vjeruje u djelotvornost pohvale i priznanja i to nikada ne ispušta. Očito je bio jako dobar odgojitelj i učitelj. Uvijek kreće prvo s pozitivnim činjenicama. On ih tješi i ohrabruje: Bog će vas učiniti postojanima, ne bojte se, On je vjeran! Pavao i moli za njih, na svoj način, a to je zahvaljivanje.
Nakon što je stvorio jednu pozitivno ozračje, Korinćani će lakše prihvatiti i ono teže, što im se možda baš i neće svidjeti.
Post je objavljen 04.11.2008. u 21:19 sati.